>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Anja Kožul

Proljeće na moje rame slijeće

‘Novosti’ u Rijeci, na proslavi najvećeg romskog praznika – Đurđevdana ili Ederlezija: ‘Slavimo sve, Božić, Novu godinu, čak i srpsku, svaki praznik koji prate muzika i veselje, ne pitamo čiji je. Volimo ljubav, bratstvo i jedinstvo, žene i muziku’, poručuje organizator riječke proslave Đurđevdana Sadik Krasnić Mance

Romska nacionalna manjina najdiskriminiranija je manjina na Balkanu. Integracija Roma u većinsko društvo ide slabo ili nikako; dok se u Hrvatskoj provodi Nacionalna strategija za uključivanje Roma u periodu od 2013. do 2020. godine, u Srbiji je romska problematika još uvijek oslonjena na slabašne kapacitete nevladinog sektora. Štoviše, u zadnjih nekoliko godina država Srbija je svojim romskim sugrađanima priredila masovna raseljavanja širom zemlje i time samo produbila postojeće probleme zajednice. Srećom, ima lokaliteta na kojima su simboli drugačijeg dobrodošli i ne samo to, oni predstavljaju identitet i ponos jednog područja. Takav je slučaj s romskom manjinom u Rijeci. Grad sa 22 priznate nacionalne manjine za svoje malobrojne, ali jednako važne sugrađane po 42. put pomogao je u organizaciji njihovog najradosnijeg praznika – Đurđevdana. Šesti maj najvidljiviji je datum romske zajednice u Rijeci, stoga smo se uputili na veliki plato u naselje Pehlin gdje se puna četiri desetljeća obilježava dolazak proljeća.

Hvala gospodinu gradonačelniku Vojku Obersnelu, mjesnom odboru i županiji - poručuje Neziri Đevđet, ponosni otac sedmero djece, djed četrdesetero unučadi i pradjed dvadeset i jednom praunučetu. Svi žive u Rijeci

Miris roštilja i zatomljeni zvuk romske muzike, u kome prevladava kombinacija sintesajzera i truba, najpouzdaniji su vodiči do mjesta održavanja Đurđevdana. Stižemo u 17 sati kad i svi, a dočekuje nas Sadik Krasnić, poznatiji kao Mance, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije.

- Hvala vam što ste došli, to nam jako znači. Ne samo zato što ćete pisati u vašim novinama, već i zato što ste došli kao gosti, da se veselite s nama. Obavezno me sutra nazovite da kažete kako ste se proveli - iskren je Mance.

Đurđevdan je datum kad brojne gastarbajterske porodice uzimaju kolektivni godišnji i dolaze u svoja mjesta, a tog se pravila posebno drže Romi.

- Na ovaj dan naši ljudi dolaze iz svih krajeva Europe: iz Njemačke, Austrije, Francuske i Irske, ima ih svugdje. Puno ih se iselilo iz Rijeke i Hrvatske, ali mi ne tugujemo, migracije su nam u krvi i drago nam je kad netko naš uspije vani. Bitno je samo da se vrati i da ne zaboravi familiju - objašnjava naš sugovornik.

Mance ističe da je status Roma u Hrvatskoj znatno poboljšan otkad je saborski zastupnik Veljko Kajtazi dobio mandat. U Rijeci im je već dugo dobro, stambeno su zbrinuti, kuće su im legalizirane, imaju kanalizaciju, rasvjetu, djeca idu u školu, regulirano im je zdravstveno osiguranje. Drugim riječima, vode dostojanstven život.

- Osnovne uvjete života imamo, jedino posla nema u izobilju. Svjesni smo situacije u državi. Ne živimo bolje, a ni puno gore od Hrvata - veli Mance i odmah dodaje da mu je teško zamisliti kako opstaje njegov narod u Srbiji.

Smatra da je nedopustivo da Romi u Beogradu žive bez krova nad glavom, u kartonskim naseljima i bez ikakve socijalne zaštite. Pita se kako li je u unutrašnjosti Srbije kad je tako u glavnom gradu.

- Kad kolege iz Srbije dođu u Hrvatsku ne mogu se načuditi našem životu ovdje. Zaista je odnos prema nama u dvjema susjednim državama nebo i zemlja - govori potišteno Mance.

Đurđevdan je samo jedan od praznika koji Romi proslavljaju. Uz Svjetski dan Roma 8. aprila, slave se Kurban Bajram i ramazan, ali i svašta drugo.

- Mi vam slavimo sve, i Božić i Novu godinu, slavimo čak i srpsku Novu godinu, svaki praznik koji prate muzika i veselje mi slavimo, ne pitamo čiji je. Đurđevdan smo ionako uzeli od braće Srba s Kosova. Volimo ljubav, volimo bratstvo i jedinstvo, volimo žene i muziku - poručuje organizator proslave.

Na širokoj poljani pleše se kolo u kojem zna biti i više desetina ljudi, mahom žena različite dobi. Najjednostavnije kolo je oro, dok su gajda i šota nešto zahtjevnije, pojašnjava Mance gledajući prema kolu od dvadesetak učesnica.

- U kolu žene imaju prednost, one uvijek povedu igru. Gledamo na njih kao na boginje, omogućile su nam da budemo sretni i imamo puno djece, divota ih je vidjeti sve na okupu - ponosan je.

Logistička priprema za Đurđevdan traje mjesecima unaprijed, no oni rituali koji su vezani uz sam praznik održavaju se dan prije. Ramiza Sulejmani objašnjava pripremu za praznik proslavljen Kusturičinim filmom ‘Dom za vješanje’ i Bregovićevom izvedbom ‘Đurđevdana’, za koju su uglavnom zadužene žene.

- Dan prije šestog maja beremo cvijeće u polju u kojem se iduće jutro umivamo. Pečemo kolače, radimo torte i biramo najljepšu odjeću. Dobro, odjeću izaberemo nekoliko mjeseci ranije - govori kroz smijeh Ramiza.

Kaže još da se slavlje Bajrama i Đurđevdana ne razlikuje mnogo, ali je Đurđevdan svakako veseliji praznik s više žive muzike, a i fešta puno duže traje. Nezaobilazan dio svake slave jeste hrana. Na Pehlinu je ponuda za ovaj dan skromna, ali odražava romsku tradiciju. Roštilj majstor peče nešto što se zovu albanski ćevapi, a imaju oblik malih pljeskavica.

- To je naš specijalitet s Kosova. Unutra su čista junetina, malo sode bikarbone, vegeta, crvena tucana paprika i crni papar. To se sve dobro zamiješa, a meso bi trebalo stajati 24 sata. Oplemeni se junećim lojem dok se peče na roštilju. Služimo s tucanom paprikom, pa ko voli, može još zaljutiti - otkriva recepturu.

Neziri Đevđet, Manceov kolega iz Vijeća romske nacionalne manjine, na proslavu Đurđevdana gleda kao na širenje obitelji i spajanje s drugim ljudima koji ne pripadaju zajednici.

- Svake godine je sve bolje i bolje. Hvala gospodinu gradonačelniku Vojku Obersnelu, našem mjesnom odboru i županiji, hvala svima - poručuje Neziri, ponosni otac sedmero djece, djed četrdesetero unučadi i pradjed dvadeset i jednom praunučetu. Sretan je što svi žive u Rijeci.

- Volimo ovaj grad, djeca će nam tu postati pravi ljudi. Učimo ih hrvatski jezik, zna se gdje živimo. Doma pričamo romski, ali zbog najmlađih namjerno forsiramo i hrvatski, pa im se ne smiju druga djeca u školi rugati - kaže Neziri.

Budući da se Đurđevdan u Rijeci održava od sedamdesetih godina prošlog vijeka, stanovnicima je ova proslava poznata, a neki je čak rado posjećuju. Kod improvizirane bine srećemo obitelj Turina iz Opatije, čiji su članovi došli u goste kod prijatelja.

- Prvi put smo ovdje, poveo sam cijelu obitelj, ženu i dvije kćeri na poziv kolege s posla. Sviđa nam se, muzika je odlična, nadam se da ću doći i sutra ako se uspijem ranije izvući s posla - kaže Miljenko Turina.

Za stolom pored roštilja prepoznajemo dvije suvremene umjetnice, Milijanu Babić i Nadiju Mustapić koje s Kulturno-umjetničkim društvom Roma surađuju zadnjih godinu dana.

- Nismo prije bile ovdje, oduševljene smo! Družile smo se s Romima u njihovom KUD-u u Ružićevoj ulici, čak smo surađivali preko umjetničke inicijative Građani svom gradu. Imali smo tada feštu, organizirali smo koncert njihovog benda Pehlin Kings. Imamo samo lijepa iskustva, naučili su nas da igramo kolo - kažu umjetnice koje su se do kraja večeri doista pridružile kolu.

Stalni gost na Đurđevdanu zadnjih desetak godina je Zoran Krema, riječki redatelj omiljen u romskoj zajednici zbog dokumentarnog filma ‘Teatar Chaplin – tragikomedija u četiri čina’ koji govori o grupi mladih Roma koji su pod vodstvom Nasera Sokolija osnovali prvi amaterski romski teatar u Europi. Ovim filmom, ali i svojim prijateljskim otvorenim pristupom, Krema je zaradio doživotno poštovanje drugova. Mance ga nije mogao dovoljno nahvaliti.

- Krema je sjajan čovjek! On je naš brat, suradnik, režiser, on nas je puno promovirao u svijetu i Europi, on zna svaku našu caku, zna koliko volimo muziku i ples. Neka vam on kaže tko smo, to on najbolje zna - ispaljuje Mance u jednom dahu.

Redatelj Krema prepričava nam svoju povijest odnosa s riječkim Romima. Kaže da je sve počelo 2004. godine, kad se u Rijeku vratio iz Trsta gdje je bio na fakultetu.

- Ekipu sam upoznao u Omladinskom centru Palach, gdje im je tadašnji voditelj ustupio dio prostora za njihove programe. Iskren da budem, oni su sami došli na ideju da ih snimam. Prvo su me pitali što radim i čime se bavim, a kad sam im rekao da snimam filmove, postavili su logično pitanje: Ako već snimaš, što ne vadiš kameru? I tako je sve počelo. Svidio mi se taj otvoreni pristup, naša suradnja je tekla spontano, postali smo dobri prijatelji i snimili smo jako dobar film - prepričava Krema.

On misli da Rijeka ima privilegiju što ima tako pristupačnu romsku zajednicu koja Đurđevdan slavi tipično narodski, po principu slavlja za sve dobre ljude svijeta. Skreće nam pažnju da je ovo prvi Đurđevdan na kojem nema žive muzike, točnije nema kvartovskog benda Pehlin Kings koji je slavu stekao u Rijeci i Hrvatskoj.

- Pehlin Kingsi su iznimno važan riječki bend koji vodi moj prijatelj Orhan Sali. Nažalost, stvar je takva da danas nisu tu jer je pola članova otišlo u Njemačku, a vođa benda je nedavno otvorio vlastiti barber shop za muškarce. Eto, ispostavilo se da je Orhan sjajan samouki brico kod kojeg se svi u gradu žele šišati - kaže Krema.

Tu je i Vinko Stamenić, čest pehlinski gost, inače predsjednik Zajednice naroda Bosne i Hercegovine, udruge koja promovira kulturno-umjetničke tradicijske vrijednosti sva tri naroda BiH, Srba, Hrvata i Bošnjaka.

- Zalažemo se za državu u avnojevskim granicama, slobodnu i normalnu, stvorenu na temeljima antifašizma. Volimo reći da nismo za suživot već za život sva tri bratska naroda u BiH - objašnjava gospodin Vinko ideološko usmjerenje svoje udruge.

Za braću Rome, kako ih zove, ima samo riječi hvale, a imaju i zajedničku povijest u organizaciji događaja.

- Mi organiziramo proljetno druženje nacija na Kampusu, oni su na svakom. Jako se poštujemo, nekoliko puta Pehlin Kingsi nastupali su za naš dan državnosti 25. novembra, a jednom smo doveli i Rome iz Bugarske, s njima smo isto ostvarili kontakt. Što da vam kažem o Đurđevdanu? Pogledajte ih, to je narod koji pet sati može plesati, to je taj gen. Dijete od dvije godine skakuće, a dogodine će u kolo - prepričava Vinko svoje impresije.

Proslava prvog dana Đurđevdana traje do pola noći, kad svi žure kućama jer sutra je još svečaniji dan, uz tortu, besplatno piće i romski bend iz Pule. I ovaj 42. Đurđevdan okončan je uz maratonsko kolo, a dogodine će sve biti organizirano ispočetka, s još više djece i gostiju sa svih strana.

1/4