Kad je zakazivan njegov ‘projektni’ sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem, predsjednikom HDZ-a, sastanak koji se dogodio u ponedjeljak, 4. studenog, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik Stranke rada i solidarnosti, nadao se da će ga politička sreća još jednom pomaziti i da će u Banske dvore doći sa znatno jačim ulozima za trgovanje nego što se na kraju zbilo. Nadao se, naime, da će, ovako ili onako, biti okončano sudjelovanje Hrvatske narodne stranke i njezinih šestero zastupnika u parlamentarnoj većini koja podupire Plenkovićevu vladu, odnosno da će bez tih šest ruku većina pasti na minimalnih 76 glasova ili najviše 77, pa da će njegov zastupnički klub u Saboru, koji trenutno broji jedanaestero ljudi, doći u poziciju da može srušiti vladu: drugim riječima, da će imati ubojito sredstvo da Plenkovića natjera na neophodnu suradnju i Vlade i HDZ-a u realizaciji maglovitog projekta ‘Manhattana u Novom Zagrebu’.

Plenkoviću je prihvatljivo da hdz podrži zagrebački proračun u zamjenu za glasove Bandićevog kluba za državni proračun, ali ništa više od toga – kaže naš sugovornik blizak vladi

Zar Bandić ne može srušiti vladu unatoč HNS-ovom ostanku u koaliciji, s obzirom na to da ima jedanaestero zastupnika u svom klubu? Ima ih jedanaestero, no teško je zamisliti da bi više od njih troje-četvero krenulo za Bandićem u avanturu obaranja aktualne vlade, a on nekako uspijeva da izbjegne situacije u kojima bi se testirala njegova stvarna parlamentarna snaga. Milan Bandić, u suštini, politički operira u prostoru između troje-četvero i jedanaestero-dvanaestero: u tome je koncentrirana sva njegova politika, kao što je, kad se stvari ogole do kraja, sva njegova politička vještina i sav njegov kreativni politički domet koncentriran u operacionalizaciji nakaradne ideje o povećavanju brojnosti svog kluba u Saboru s jednog na jedanaest zastupnika. Nevolja s takvom političkom praksom sastoji se u tome što ne može trajati predugo, ona je samo kratkoročno sredstvo grozničavog održavanja vlastite političke važnosti.

HNS je, međutim, odlučio ostati u koaliciji, odnosno Plenković je odlučio zadržati HNS uza se, pa je Bandić u ponedjeljak stigao u zgradu Vlade spuštenog garda i mrzovoljnog lica, a i otišao je u istom ili sličnom raspoloženju. Iz gradonačelnikove perspektive, jedina uistinu važna točka tog pompoznog sastanka bio je ‘zagrebački Manhattan’, to jest projekt ‘Zagreb City’, najnovija i dosad najkrupnija Bandićeva neimarsko-urbanistička opsesija: gradnja poslovno-stambeno-trgovačko-javne zone na više od milijun četvornih metara današnjeg Hipodroma i Velesajma novcem prilično misterioznih investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

To što je HNS ostao u vladajućoj koaliciji znači i da je Predrag Štromar, potpredsjednik HNS-a, ostao na funkciji ministra graditeljstva i prostornoga uređenja, a to je ministarstvo nadležno za kontrolu zakonitosti procedure promjena Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba. Bandić se tako opet našao u situaciji da je ovisan o obavezujućem mišljenju ministarstva koje je pod kontrolom HNS-a, samo što je u međuvremenu bahato forsirao sukob s tom strankom, naročito s ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak, optuživao HNS-ovce da su im ‘foteljice’ milije od bilo kakvih principa, pokušao im ukrasti ili relativizirati temu povećanja plaća u prosvjeti, pa na to, naravno, zaboravio za dan-dva, prozivao ih za politički očaj koji ih vodi u ucjene i ultimatume. Ne bi bilo preveliko iznenađenje da Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, usprkos svemu, izda odobrenje za izmjenu zagrebačkog GUP-a, ali ako se to i dogodi, Bandić još uvijek neće moći mirno spavati.

Novi GUP, naime, mora biti izglasan u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a to se ne može dogoditi bez glasova HDZ-ovih vijećnika, Bandićevih koalicijskih partnera u Zagrebu. Gradonačelnik je tu podršku kanio kupiti glasovima članova svog parlamentarnog kluba za Plenkovićev prijedlog državnog proračuna za 2020. godinu te pod isti račun staviti i HDZ-ovo glasanje za zagrebački gradski proračun. To je možda moglo proći da je vladajuća koalicija ostala bez HNS-a: tada bi onih troje-četvero zastupnika sasvim odanih Bandiću zaista moglo ugroziti izglasavanje državnog budžeta u Saboru, ali sada za rušenje budžeta, pa time i Plenkovićeve vlade, treba šest-sedam ruku, a toliko ih, rekosmo, Bandić nikako ne može dignuti za svoj interesni rat protiv premijera i HDZ-a.

‘Plenkoviću i vrhu HDZ-a prihvatljivo je da HDZ podrži zagrebački proračun u zamjenu za glasove cijelog Bandićevog kluba za državni proračun, ali ništa više od toga’, kaže naš sugovornik blizak vladi. ‘Izmjene GUP-a Zagreba i ‘Zagreb City’ nisu dio tog paketa, a možda bi bili da je HNS napustio parlamentarnu većinu. To je jedan od razloga zbog kojih je premijeru bilo stalo da zadrži HNS. Jasno mu je da bi ga puna ovisnost o Bandiću jako skupo koštala u svakom pogledu.’

Plenković je na sastanku u ponedjeljak postavio ogradu prema gradonačelnikovoj namjeri da prekroji zagrebački GUP. Ta ograda je spomenuto mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, ali jasno je da HDZ može usporavati proces i kupovati vrijeme i nakon što novi GUP uđe u skupštinsku proceduru. Bandić je dovoljno iskusan da shvaća da Plenković neće žuriti sa ‘Zagreb Cityjem’ i da ga na ubrzanje može natjerati samo ljuta politička nužda, ali gradonačelnikove manevarske mogućnosti trenutačno su takve da mu nema druge nego navući na lice izraz pokislosti i emitirati lažnu pomirljivost spram premijera.

Nema druge, mada nema ni vremena. Do parlamentarnih izbora – kad će neizbježno prestati njegovo zveckanje zastupničkim ‘žetončićima’ kao kockarskim ulogom u igri političkog preživljavanja – nema više od desetak mjeseci, a do lokalnih je izbora oko godinu i pol. Osim toga, vežu ga, doduše neobavezujući i vjerojatno donekle fleksibilni, ugovorni rokovi s arapskim ulagačima, rokovi koji istječu za otprilike šest-sedam mjeseci. Je li to dovoljno vremena da se nepovratno proguraju ‘Zagreb City’ i svi drugi zamišljeni grandiozni projekti u čijoj sjeni se događa raspad osnovne gradske infrastrukture, stalna drama s odvozom i zbrinjavanjem smeća, prometni kaos, financijska neodgovornost i iracionalnost, štednja na kadrovsko-materijalnim standardima vrtića i škola…? Na kakve je sve političke akrobacije i lupinge Bandić spreman ako vidi da upada u vremenski tjesnac i da se udaljava od prilike da zavrti posao s arapskim partnerima, pri čemu sigurno postoji i moćni domaći poslovni krug kojem je u interesu da se megalomanski gradi u Novom Zagrebu? Hoće li se Bandić ipak upustiti u još jednu predsjedničku utrku? Hoće li se aktivnije uključiti u sukob unutar HDZ-ove zagrebačke organizacije i pokušati osigurati HDZ-ove skupštinske glasove za izmijenjeni GUP mimo sumnjičavog i sporog Plenkovića?

Bandića nije prošlog tjedna pogodio samo ostanak HNS-a u vlasti, iako mu je to uvelike pokvarilo maštanja. Pogodilo ga je i to što je Županijski sud u Zagrebu, poslije dva vraćanja na doradu, potvrdio USKOK-ovu optužnicu protiv njega i Petra Pripuza, vlasnika tvrtke za zbrinjavanje otpada. To znači da će uskoro krenuti sudski proces u kojem će se natenane utvrđivati je li gradonačelnik omogućio ‘kralju smeća’ da spremi u džep gradski novac na koji nije imao pravo. Do pravomoćne presude u tom slučaju proći će sigurno dvije-tri godine, ako ne i više, no čitavo to vrijeme Bandiću će biti za vratom mogućnost zatvora, svako malo mediji će izvještavati s ročišta na kojima će se otkrivati kompromitantni detalji povezanosti Bandića i Pripuza, neovisno o tome kakva će biti konačna presuda. Da je sud, nakon slanja na dorade, definitivno odbacio USKOK-ovu optužnicu, čemu se Bandić nadao i u što je upirao, sve bi bilo jednostavnije i tiše, bilo bi lakše učiniti da se sve završi podalje od javnosti. Ovako će taj faktor i dalje igrati vrlo važnu ulogu u gradonačelnikovoj kontinuiranoj nervozi i neobjašnjivoj ogorčenosti na cijeli svijet zbog toga što postoje neki koji ne razumiju njegovu genijalnost i vizionarstvo, stalnom primitivizmu i bijesu zbog toga što ikome išta mora objašnjavati i ikome ikada polagati račune.

Nakon što za desetak dana bude usvojen Vladin prijedlog državnog proračuna za 2020. godinu, Milan Bandić postat će više-manje nepotreban Andreju Plenkoviću. Izglasavanjem proračuna Plenković će ući u izbornu godinu i u hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, posvetit će se stranci i unutarstranačkim izborima i potrudit će se da na dnevni red Sabora ne dolaze točke koje bi mogle izazvati buđenje bilo čijih ucjenjivačkih apetita. To ne znači da će Plenković ulaziti u sukob s Bandićem, ali Bandiću od Plenkovića idućih mjeseci treba puno više od puke miroljubivosti: treba mu njegovo aktivno sudioništvo jer bi se, inače, mogli naljutiti ljudi koji već vide bagere i kranove na Hipodromu i Velesajmu.