Prošle nedjelje, 24. maja, dječak s imenom Lazar Tatarin iz baranjskog Bolmana, napunio je godinu dana. Njegovi roditelji Dalibor i Branka te baka Zora organizovali su tim povodom u svojoj kući u Ulici Vuka Karadžića rođendansko slavlje za rodbinu, prijatelje i komšije. Kako je uzvanika bila podosta i uvažavajući trenutnu situaciju vezanu za koronavirus, jedan dio gostiju pozvali su na ručak, a drugi na večeru.
Nije to, međutim, bilo obično rođendansko slavlje. Mali je Lazar, naime, prije dva mjeseca i prohodao, a to se u Bolmanu obilježava starinskim običajem zvanim – postupača. Evo što o tom običaju piše u knjizi ‘Bolman je bio Bolman’ (2012) autora Jovana M. Nedića. ‘Kad dijete prohoda, nosi se postupača. Sašije se suknena ili svilena torba, ispeče pogača, a u najnovije vrijeme i torta. Dijete treba da provedu tri puta oko stočića (ili hoklice) na kome su naslagane razne stvari po izboru domaćina. Dijete, s torbom na leđima u kojoj je pogača, oko stočića provode dva djeteta istog spola iz rodbine ili komšiluka. Dijete se tri puta vodi oko stočića i onda se smatra da je prohodalo. Važno je šta će dijete prvo uzeti sa stočića. Po stvari koju prvo uzme, određivalo se čime će se u životu baviti, odnosno šta će biti po zanimanju.’
Na tragu tog opisa, tako je nošena i postupača za malog Lazara, koji je prvo uzeo kamiončić, a hoće li jednog dana biti vozač, automehaničar ili će se baviti nekim drugim zanimanjem vezanim za kamione i vozila, vidjeće se jednog dana. Ova postupača zanimljiva je i zbog toga što je dječak nosio torbu koju je na svojoj postupači nosio i njegov otac Dalibor (rođen 1987.), prije toga i njegova sestra Daliborka (rođena 1984), a i neka druga bolmanska djeca. Torbu je sašila Daliborova i Daliborkina ‘maaajka’ (odnosno baka) Velinka pa se prenosi s generacije na generaciju. Negdje ujesen 2021. godine torba će ponovo zatrebati jer porodica Tatarin očekuje prinovu u septembru 2020.
Tata Dalibor već 11 godina radi u belomanastirskom poduzeću ‘Starco’, predsjednik je bolmanskog Nogometnog kluba ‘Jovan Lazić’ i Vijeća srpske nacionalne manjine Općine Jagodnjak te je aktivni lovac. Za održavanje starog običaja zaslužna je i njegova mati Zora, koja nije ‘Bolmankuša’, čak ni Baranjka. Rođena je u selu s imenom Sižje kod Lukavca u Bosni, u Tuzli je izučila za trgovkinju, a onda se udala i doselila u Bolman. Trenutno radi u Bolmanu kao gerontodomaćica preko programa zapošljavanja žena ‘Zaželi’, aktivna je u bolmanskoj udruzi ‘Zlatna žena’, a za bolmanski Hram svetih apostola Petra i Pavla peče ‘naore’.
