>

novosti logo

Društvo Društvo

Pucanj u zdrav Razum

Umjesto da se nedvosmisleno adresira odgovornost na pravosuđe koje revizionističkim snagama, kako to dokazuje epilog sudskog postupka u slučaju Jovičić-Miljak, daje za pravo, u javnosti se podignula prašina oko 'formacije' A-HSP-a koja, srećom, više nalikuje malo jačem odredu kućnog savjeta nego li najbjednijoj vojnoj jedinici

Da je u Hrvatskoj moguće bez ikakvih sankcija veličati ustaštvo, u obranu istog uputiti prijetnju smrću, pa nakon svega dokazati nevinost pred sudom i pri tome još dobiti potporu u promociji revizionističkih stavova, dokazao je ovih dana slučaj Josipa Miljka, predsjednika HČSP-a. Naime, Nataši Jovičić, ravnateljici Spomen područja Jasenovac, 1. prosinca 2013. stigle su dvije prijeteće e-mail poruke. Jedna anonimna s prozivkama za antihrvatstvo i izdaju s priloženom slikom metka, i druga sa sličnim uvredama potpisana od strane Miljka. Osim činjenice da je poruka sa slikom metka stigla samo 15 minuta prije Miljkovog e-maila, slučajnosti li, predsjednik HČSP-a je uskoro javno kazao kako on nije poslao sliku puščanog metka iako u tom trenutku nitko nije znao o kakvoj se vrsti streljiva točno radi.

Sve ovo nije bilo dovoljno Općinskom državnom odvjetništvu Kutine da konstatira kako je riječ o kaznenom djelu javnog poticanja na nasilje i mržnju, već je ono vođu čistih pravaša odlučilo goniti prekršajno. A onda je uslijedilo još jedno neugodno iznenađenje – sudac Prekršajnog suda u Kutini Robert Strniščak donio je oslobađajuću presudu. ‘Navodni’ e-mail, stoji u presudi, Miljak je poslao jer se nije slagao sa podacima koji se odnose na broj žrtava logora Jasenovac, a budući da je Jovičić sama javnosti dostavila taj mail i da je to što se prestrašila adresirane mržnje njen subjektivan osjećaj, nema ni govora o povredi njenog dostojanstva.

No to nije sve. Miljak je, zahvaljujući blagoslovu Strniščaka, ovaj sudski postupak odlučio iskoristiti da nam svima očita povijesnu lekciju. Kako bi nam dokazao da je u Jasenovcu ubijeno 3000 ljudi, a ne više od 80.000, od čega 19.000 djece, kako se to navodi u još uvijek nedovršenom popisu JUSP-a Jasenovac, predsjednik HČSP-a se pozvao na radove uvaženih revizionista Mladena Ivezića, Stjepana Razuma, Igora Vukića i Tomislava Vukovića. Osim što vješto falsificira brojeve, spomenuta je družina poznata i kao odred za logorsku čistoću. Tako vam se, primjerice, ukoliko nakon čitanja Ivezićeva djela kratko zadrijemate, može dogoditi da umjesto logora smrti sanjate radničko odmaralište na rijeci. Jer, kako tvrdi ovaj povjesničar, dobro je poznato da su u Jasenovcu prije svega vladali jako dobri higijenski uvjeti. A kako i ne bi kada su se te tri hiljade nakon radnog dana mogle okupati u vodi obližnje im Save.

Po svemu sudeći, ovaj opasan sudski presedan ostao je u sjeni neuspješnog jučerašnjeg postrojavanja stranačke vojske A-HSP-a i paralelnog mu protuprosvjeda na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Umjesto da su nedvosmisleno adresirali odgovornost na pravosuđe koje revizionističkim snagama, kako to dokazuje slučaj iz Kutine, daje za pravo, mediji su podignuli prašinu oko ‘formacije’ A-HSP-a koja, srećom, još uvijek više nalikuje malo jačem odredu kakvog kućnog savjeta nego li i najbjednijoj vojnoj jedinici. Koliko je moćna Keleminčeva vojska, dovoljno pokazuje podatak da je broj njihovih vojnika od perioda kada su prije nešto više od četiri godine na krivoj adresi palili primjerke ‘Novosti’ pa do subotnjeg postrojavanja ostao nepromijenjen. Ravno ih je - 15. U pesimističnijem scenariju 20. A dok brojimo sitniš, Dan pobjede nad fašizmom, odnosno, antifašizmom, kako ga je lani preimenovao splitski gradonačelnik, nikada nam nije stigao tako brzo kao ove godine.

1/1