Odzvonilo je kapitalizmu, ako je suditi po brutalno negativnom komentaru portala Index o poslovanju obaveznih mirovinskih fondova u drugom stupu kapitaliziranog osiguranja, a na temu njihova odnosa s Agrokorom. Točnije, pomislilo bi se da je ekonomski Indexov mislilac Marko Repecki nasrnuo na temeljni modus operandi tih specifičnih bankovnih kuća, što valjda znači da ih je i – dosta nepredvidivo – konačno prekrižio. Dodamo li činjenicu kako su te institucije sama avangarda financijske industrije kao novodobne okosnice ovog društvenog uređenja, jasno je zašto u svemu tome iščitavamo najavu fatalnog udesa po cjelokupni sistem.
S druge strane, moguće je da se naš liberalno-ekonomski kolega u nečemu zabunio, da je zapao u grubu kontradikciju i polupao lončiće u materiji kojom navodno suvereno vlada. On fondovima zamjera što nisu iskoristili nadzorničke mogućnosti da ukrote Ivicu Todorića pri crpljenju Leda – čije dionice posjeduju – u korist Agrokora. Također nalazi da su fondovi pogriješili kad su 2012. godine uzeli dvotrećinskog udjela u dokapitalizaciji Leda i, posredno, u razvoju Agrokora, premda ne kaže zašto bi u ono doba to bio problem, osim ako odgovor nije u naknadnoj pameti i tek odnedavnom saznanju o rasapu Todorićeva koncerna.
Jer, Agrokor je tad bio u ekspanziji i logično je bilo – komu je zadano špekuliranje na burzi – osjetnije ulagati u nj. Fondovi su kasnije uglavnom smanjivali dotične portfelje, te se izvukli od prevelike izloženosti Agrokoru, mada je s takvim protagonistima, u oba slučaja, moguće da ćemo tek saznati punu istinu o tješnjem međuodnosu. Uostalom, u koga je trebalo da ulažu, ako ne u onoga kome država posvećuje najnježnije ekonomsko-političke note i stotine milijuna kuna poticaja, a kreditno ga podržavaju i jače banke od tih na čelu mirovinaca? Na to Repecki ne odgovara, iako pitanje ostaje lebdjeti u zraku poput Todorićeva helikoptera u najboljim sezonama.
Pravo rješenje muke krije se u istini o kvarnoj naravi samog sustava mirovinskog osiguranja s drugim stupom u kojem je već zabilježeno više skandaloznih posrtaja, o čemu smo pisali mnogo puta. Prepuštanje mirovinskog novca bankovnim mešetarima koji ne odolijevaju kockarskoj strasti, te dodatno zaduživanje države zauzvrat, više podsjeća na samoubilački refleks negoli na racionalan poslovni plan. No baš ne pamtimo da su tako rezonirali ekonomski stratezi Indexa, naprotiv – pretežno se afirmirao što tržišniji pristup svemu i svačemu, uz uvlačenje glavnim akterima na sceni, onako prisno podrepecki.
