Na prosvjed podrške cjelovitoj kurikularnoj reformi treba gledati, prije svega, kao na masovni građanski bunt protiv politike vladajuće desne, konzervativne vlasti. Privremeno stopiranje reforme obrazovanja, koja je bila proglašena najvažnijim nacionalnim interesom, poslužilo je samo kao povod, dok je sam prosvjed na neki način objedinio otpor nizu društveno štetnih političkih odluka koje provodi ili kani provesti aktualna vlast. Takve odluke imaju potporu Crkve, udruga povezanih s njom i nacionalističkih strančica u vladajućoj koaliciji. Dakle masovna podrška reformi obrazovanja bila je ispušni ventil za nakupljeno nezadovoljstvo građana politikom Vlade, koju su detektirali najprije kao krađu prošlosti i sadašnjosti, u vidu revizionizma i daljnjeg osiromašenja, a onda i kao pokušaj krađe budućnosti, tj. perspektive njihove djece.
Prosvjed, održan paralelno u nekoliko gradova Hrvatske i prvi put izvan zemlje, organizirala je inicijativa Hrvatska može bolje, koja je okupila široku građansku platformu – više od 250 različitih udruga, učitelje i učiteljice, uz sindikalnu podršku SSSH-a, Matice hrvatskih sindikata, Sindikata hrvatskih učitelja, Sindikata Preporod i brojnih drugih. I nije mogao doći u boljem trenutku: na vrhuncu krize ionako nestabilne Vlade, koju potresaju skandali i međukoalicijske trzavice, pa bi i on dijelom moglo doprinijeti njezinu padu.
Mate Kapović, profesor na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, smatra da je ovo puno manje priča o samom konkretnom kurikulumu, o kojem većina ljudi i ne može puno znati jer je riječ o preopsežnom projektu, a puno više autentična i iskrena borba za samo obrazovanje i protiv natražnjačke vlasti.
Kurikulum je samo povod i u tom smislu bunt treba podržati jer obrazovanje je prebitna tema da bi se ostavila ljudima poput Ladislava Ilčića ili Gordane Rusak. Borisu Jokiću možete svašta zamjeriti, ali ga teško možete staviti u istu rečenicu s njima – kaže Mate Kapović
- Kurikulum je tu samo povod i u tom smislu bunt treba podržati jer obrazovanje je prebitna tema da bi se ostavila ljudima poput Ladislava Ilčića ili Gordane Rusak. Borisu Jokiću možete svašta zamjeriti, ali ga teško možete staviti u istu rečenicu s njima - kaže za ‘Novosti’ Kapović.
Samo dan prije prosvjeda predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svom je uredu na Pantovčaku spojila ministra obrazovanja Predraga Šustara i voditelja ekspertne skupine za provedbu kurikularne reforme Borisa Jokića, kako bi majčinski pokušala smiriti strasti koje su se u javnosti razbuktale nakon neopozive ostavke Jokića i njegova šesteročlanog tima. Kao što je poznato, Jokić je podnio ostavku zbog, kako je kazao, političkog pritiska na ekspertni tim, prozvavši pritom Ilčića iz strančice HRAST kao glavnog minera reforme. Ilčiću je pak zasmetalo to što je ekspertna skupina – iako izabrana javnim pozivom – formirana u vrijeme SDP-ove vlade, pa je prozvao Jokića da ga je na mjesto voditelja skupine instalirao Zoran Milanović. Kao drugi razlog ostavke Jokić je naveo činjenicu da je saborski Odbor za obrazovanje na čelu s Gordanom Rusak donio odluku da se ekspertna radna skupina proširi za deset članova, što je ocijenio kao politički pritisak.
Predsjednica je u svom obraćanju javnosti nakon sastanka izjavila kako smatra da je riječ o prebitnoj stvari i pitanju za budućnost domovine da bismo se politički dijelili. A ministar Šustar je, nakon što je ranije optužio Jokića da reforma kasni zbog njega, neizravno ponovno pozvao ekspertni tim na nastavak rada. Za očekivati je kako će Jokić i njegov tim sada uzeti kratak predah i potom nastaviti rad na reformi obrazovanja. Valja vidjeti i kako će to izgledati u eventualnoj novoj konstelaciji političkih snaga u državi.
Posljednjih mjeseci – otkako je trajao tihi udar vladajućih na reformu – Jokić je rasipao energiju pokušavajući uvjeriti sve oko sebe da obrazovanje ne smije biti ideologizirano i da kurikularna reforma mora biti neovisna o politici. No onda se na dan ostavke u centru Zagreba fotografirao s Milijanom Brkićem, članom stranke za koju se može reći da je podržavala, ako ne i bila predvodnica u političkom pritisku na ekspertni tim. Neovisno o ovome, što se može protumačiti kao mala slabost sa zagrebačke špice, teško je braniti tezu da kurikulum može i mora biti politički neutralan.
Karin Doolan, docentica na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru koja se bavi sociologijom obrazovanja, kaže za ‘Novosti’ da je skeptična u vezi teze da kurikulum može biti politički neutralan.
- On je društveni i politički konstrukt koji neminovno reflektira nečije interese i vrijednosti, neki politički okvir. Ipak, moram primijetiti da je od početka ovog procesa velik napor uložen od strane voditelja ekspertne skupine koji je naglašavao važnost sadržaja u kurikulumu koji nisu vezani uz političke interese, pa me ne iznenađuje da je ‘struka iznad politike’ bila razlog ostavke - primjećuje Karin Doolan.
To da kurikulum reflektira nečije interese i vrijednosti prepoznali su u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i Hrvatskoj gospodarskoj komori, davši svoju podršku reformi. Također, Jokić je podršku očigledno tražio i u politici, kazavši u trenutku ostavke i Ilčićevih prozivki da njegov tim nema dojam da podrška postoji. Ako znamo da ona u stručnoj javnosti dosad uglavnom nije bila upitna, koju li je to drugu podršku tražio ako ne onu političku? Ipak, iz ureda predsjednice nanovo je poručio političkim strankama: ‘Ne svojatajte ovaj proces jer su odgoj i obrazovanje dugo bili zanemareni.’
Vladajući znaju da je pitanje kurikuluma nužno političko, pa su se itekako zainteresirali za reformu obrazovanja: desnica se teško miri da njihovi ljudi nominalno ne predvode stručni tim, pa žele pomrsiti konce postojećem. Obrazovanje bi voljeli podrediti svojoj ideologiji, recimo onoj koju proklamira ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a prema kojoj bi povijest moderne hrvatske države imala startati 30. svibnja 1990. godine.
I Kapović smatra da su obrazovanje i sam kurikulum u velikoj mjeri nužno politički.
- Kako se recimo na predmetu povijesti može govoriti o nastanku kapitalizma, stvaranju nacionalne države ili Drugom svjetskom ratu nepolitički ili neideološki? Svaki student druge ili treće godine bilo kojeg društveno-humanističkog smjera zna ili bi trebao znati da je ideologija najprisutnija upravo tamo gdje se tvrdi da je nema - naglašava Kapović.
U raspravama o reformi hrvatskog obrazovanja fokus je svih ovih mjeseci na tome što će se i kako poučavati, ali nažalost ne i na strukturama unutar kojih se ti procesi dešavaju, a koje generiraju društvene nejednakosti – govori Karin Doolan
Od siline događaja oko kurikularne reforme i apriorne podrške Jokiću kritički glasovi u vezi kurikularnih prijedloga, koji dolaze uglavnom s ljevice, teško nalaze put do javnosti. Kada gužva prođe, očekuje se da će ih biti sve više. Za sociologinju Doolan ključno je pitanje koji je cilj obrazovanja.
- U raspravama o reformi hrvatskog obrazovanja fokus je svih ovih mjeseci na tome što će se i kako poučavati, ali nažalost ne i na strukturama unutar kojih se ti procesi dešavaju, a koje generiraju društvene nejednakosti - kaže naša sugovornica.
Dodaje kako je čudno da je obrazovanje postalo tako važna tema u političkom polju kada ga političke stranke godinama sustavno zapostavljaju, a kada se i spominje, najčešće je to u podređenoj ulozi spram potreba gospodarstva, kao da obrazovni sustav nema nijednu drugu funkciju nego da bude servis za potrebe gospodarstva.
‘Svrha je učenja i poučavanja međupredmetne teme Poduzetništvo razvijanje poduzetničkoga načina promišljanja i djelovanja u svakodnevnome životu i radu, stjecanje radnih navika, usvajanje elementarne ekonomske i financijske pismenosti te razvoj karakteristika poduzetne osobe osposobljene za prepoznavanje prilika i mogućnosti samoaktualizacije’, piše, između ostalog, u opisu međupredmetne teme Poduzetništvo.
- Uključenost velikog broja ljudi iz same prosvjete u proces kurikularne reforme je nesporno pohvalna, jer je to način na koji bi se i trebalo raditi. Istovremeno, pohvale poduzetnika, koji su također bili uključeni, ne govore ništa dobro. To je indikacija da se i kroz obrazovni sistem više nego do sada pokušava učvrstiti prokapitalistička ideološka hegemonija, zbog koje smo danas tu gdje jesmo. Što se tiče tržišno orijentiranog školovanja, ono je naprosto rezultat dominantne ideologije u društvu. Pa djecu već u vrtiću počinju indoktrinirati vjeronaukom i time kako je EU divna i krasna. Zanimljivo je da se u javnoj raspravi oko ovih problema uopće nigdje ne govori o tome da se socijalna nejednakost počinje reproducirati već u najranijoj dobi, kao ni to da je komercijalizacija obrazovanja štetna ne samo iz egalitarističke nego i razvojne perspektive - kaže Kapović.
Za Karin Doolan kontroverzno je pitanje i kako će se poučavati povijest, odnosno hoće li se poučavati na način da se uvidi o određenom događaju predstavljaju kao neupitna istina ili će se događaj predstavljati iz više perspektiva.
- Mislim da je nemoguće napraviti kompromis između tako različitih stajališta, ali i da je pogrešan pristup da su sva stajališta jednako vrijedna. Treba reći i da kritike osoba koje nisu uključene u sustav obrazovanja bilo kao nastavnici ili istraživači ne mogu imati jednaku težinu kao kritike onih koji se tim područjima bave - smatra Doolan.
- Dok su nam vlade, i SDP-ove i HDZ-ove, takve kakve jesu, teško je unatoč entuzijazmu i dobrim namjerama očekivati stvarno progresivno obrazovanje. Obrazovni je sistem u kapitalističkim društvima duboko kontradiktoran. On je i sredstvo samoemancipacije pojedinaca, jer samo obrazovan čovjek može na puni način participirati u javnom i demokratskom životu, ali je istodobno i sredstvo indoktrinacije i odatle priče o ‘poduzetništvu’ i ‘domoljublju’ u kurikulumu. Stoga je obrazovanje i po samoj definiciji polje političke borbe, gdje zapravo kujemo budućnost našeg društva - kaže Kapović.
