Snimka
U prvorazredni bi se skandal izrodio telefonski razgovor bezgrešnog Vilija Beroša i Dijane Zadravec, bivše kandidatkinje za ravnateljicu Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, da je snimljen i objavljen u nekoj drugoj državi koja možda i ne postoji nego je plod novinarske potrebe za izmišljanjem sjajnih i savršeno funkcionalnih paralelnih svemira. Ovako, u Hrvatskoj, poslužit će kao skandal od dan ili dva. Snimljen je početkom lipnja, prije nego što je poništen natječaj na kojem se Zadravec kandidirala. Ona ministru govori da se u natječaju pogoduje protukandidatu Mariju Zovaku kojeg povezuje s korupcijom te ministru predlaže da nešto poduzme jer će u protivnom imati skandal pred izbore. On joj pak veli kako je vrh stranke poslao jasnu poruku – ona, razabire se iz snimke, glasi Zovak, a ne Zadravec – te kako on tu ne može ništa. Zadravec spominje i nejasnoće u njegovoj imovinskoj kartici, on uzvraća kako ne zna o čemu priča. Po objavi snimke, Zadravec je spomenula mogućnost tuženja ministra zbog snimanja njihova razgovora, dok je on kazao da nije snimao, ali i da je uključio ‘razglas da prisutni čuju o čemu je riječ, o pritiscima i insinuacijama… Niti sam razgovor snimio, a još manje da sam ga pustio u medije’, izjavio je ministar zdravstva, preciziravši da je na sastanku, na kojem je bio s nekoliko ljudi, pustio sugovorničin glas preko zvučnika. Na nešto dužoj snimci koja je također stigla do medija malo je i duži uvod, na njemu se čuje nešto nalik pripremama za snimanje. Ženski glas šapuće ‘ugasi zvuk, molim te’, a potom i glasnije kaže ‘jedan’.
Beroš, dakako, tvrdi da je sam postupak izbora ravnatelja KBC-a bio legalan, legitiman, ali ima i dobar razlog zašto ne objašnjava svoje pozivanje na volju stranačkog vrha – to nitko ne traži od njega. Kao što je poznato, sve bitnije kadrovske odluke u Republici Hrvatskoj donose se u strankama, a najviše ih je u HDZ-u jer je najduže na vlasti. Objava snimke samo je još jednom podsjetila na postupak odlučivanja, skandalozno je koliko u svemu nema ničeg skandaloznog i iznenađujućeg, jer u onom našem zamišljenom komadiću svijeta sve funkcionira idealno, na upravljačka mjesta imenuju se ljudi zato što su obrazovani, stručni i sposobni, a ne zbog partijske knjižice. Nismo sigurni da takvo mjesto postoji, ali lijepo ga je zamišljati. Naročito iz nečeg tako udaljenog od ideala kao što je Republika Hrvatska.
Pripreme
Cijelo ljeto nije bilo dovoljno Ministarstvu znanosti i obrazovanja da organizira predstojeću školsku godinu. Otopio se cijeli čudni kolovoz, pun virusa, nevremena i kiša, komemorirano je štošta, oplakivane su žrtve, slavile se Gospe, koristilo se godišnje, ali dotično ministarstvo i njegova glavna glava poznata pod imenom Radovan i prezimenom Fuchs nisu se previše zamarali pravovremenom organizacijom. Zašto i bi? Izbori su prošli, birači su glasali za stare prevarante, nema političkog pritiska, nitko neće izaći na ulice i oboriti Vladu čak i ako školske godine uopće ne bude. Razloga za stres u ministarstvu zbilja nema. Očito ga nije ni bilo. Kad se, eto, činilo kako baš nikakve odluke neće biti, Fuchs i ekipa ipak su se oglasili i predzadnjeg kolovoškog ponedjeljka otkrili da će za sve učenike osnovnih i srednjih škola nastava započeti 7. rujna. K tome, čitamo u prijestolničkim novinama, ‘namjera je Ministarstva znanosti i obrazovanja da učenici iz svih županija budu u školskim klupama’, uz podrazumijevajuće pridržavanje The Uputa. The Upute očekuju da će se učenici distancirati, što upućuje na zaključak da su ih sastavili ljudi koji nikad nisu išli u školu ili pak netko tko se odlično zabavlja. Tako će se, nada se The Uputa, ‘organizacija nastave provoditi uz mjere pojačane higijene, pridržavanje fizičkog razmaka u učionicama i na školskim hodnicima te nemiješanje odgojno-obrazovnih skupina/razrednih odjela, a učenici od 5. do 8. razreda te oni u srednjim školama u određenim će situacijama morati nositi maske tijekom nastave’, prepisuje prijestolnička štampa iz The Uputa. A mi od prijestolničke štampe.
Dr. Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, objavila je kako je osnovno pravilo da zaraženi ne idu u školu, što nam pomalo izgleda kao revolucionarno otkriće, kotač našeg vremena. Dodala je da treba održavati razmak, ‘odvajati druge i smanjiti kontakte’. ‘Ono što je važno jest da su upute pisane tako da svaka škola i vrtić iz njih naprave ono što se može, ali uz prilagodbu svojim specifičnostima’, otkrila je Pavić Šimetin. Doznali smo da će u osnovnim školama učenici biti razmješteni metar i pol, u srednjima dva metra, a ako to nije moguće, svi učenici nosit će maske. Njih ne moraju nositi učenici nižih razreda osim onih s kroničnim bolestima. I tako dalje i tome slično. S ovako preciznim i životnim uputama, što može poći po zlu? U redu, možda ih nije bilo moguće drugačije koncipirati, ali da se nije moglo ranije, e u to već ne vjerujemo.
Putnik
Zoran Milanović odlučio je predsjednički mandat odraditi po principu za svakog pomalo: kada je valjda shvatio da će inzistiranjem na zakonitom radu Stožera i dalje uspješno dizati tlak Andreju Plenkoviću i HDZ-ovcima, ali neće šarmirati desnicu, odlikovao je Zlatana Miju Jelića i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane te osvojio srce Ljube Ćesića Rojsa. Tako se krči put do drugog mandata, tako se osigurava ugodna vožnja do penzije. No gdje je tu malo osobnog zadovoljstva? Ovih dana Milanović je anonimno prijavljen Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa zbog puta u Albaniju. Onamo je išao polovicom mjeseca i pritom, navodno, za privatni posjet premijeru Ediju Rami koristio 39 metara dugu ‘Učku’, motornu jahtu Hrvatske ratne mornarice, ali i vojni helikopter. Jest, ni nama nije bilo jasno zašto su mu trebali helikopter i jahta za relativno jednostavno putovanje do Albanije, pa smo pročitali da se, opet navodno, prvo helikopterom transportirao s Hvara, gdje ljetuje ili je ljetovao u državnoj rezidenciji, do Dubrovnika. Nekoliko dana kasnije, opet je koristio helikopter od Dubrovnika do Hvara, pa se pretpostavlja da mu je Dubrovnik bio polazna postaja za put do Albanije HRM-ovim plovilom. U ovom predsjednikovu izletu kod bivšeg poslovnog partnera najspornija je objava iz njegova ureda od 12. kolovoza u kojoj stoji da privatno boravi u Albaniji na osobni Ramin poziv. No u očitovanju Povjerenstvu, Ured ističe da je Milanović posjetio Albaniju ‘u sklopu obnašanja predsjedničkih dužnosti’. Povjerenstvo je obećalo ispitati slučaj.
Zoja
U strašnoj 2020. zauvijek je zastala Zoja Odak, velika kazališna glumica. Jedna od najvećih. Preminula je u 73. godini, iza sebe ostavila brojne, dojmljive uloge, naročito u matičnom splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu. ‘Di me sad vode sjećanja na tebe? Na onu ikoničku sliku koju danas svi objavljuju: ti Klitemnestra! Bilo je to drugo vrime, ka šta su sva vrimena druga. Ali onda se ipak računalo na Ljubljanu, Beograd, Zagreb. Tvoja Klitemnestra bila je događaj za sebe, posvuda po Jugoslaviji i godinama poslije. Ne triba se pozivat na onu o mrtvima i svemu najboljem o njima da bi se reklo kako si to odigrala ka niko prije i poslin u nas’, zapisao je na Facebooku, opraštajući se od Zoje, redatelj Ivica Buljan te osim na njezinu umjetničku karijeru podsjetio i na intervjue u kojima je ‘jebala mater fašistima’ i ‘prkosno podržavala splitski Pride’. Širi tekst o velikoj umjetnici donosimo na str. 26. Zoja, počivaj u miru.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
