>

novosti logo

Rabljena sedmica: Bježite iz Švicarske

U sklopu neprestane predizborne kampanje Kolinda Grabar-Kitarović otišla je iseljenicima u Švicarsku i tamo opet najavljivala domovinski prosperitet. Što joj je i kako se to točno zove, nemamo pojma

KGK

Gospode, opet ta žena. Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica, na nekom je besmislenom druženju s iseljenicima zapazila da ‘Hrvatska može biti uz bok najrazvijenijim državama i nema nikakvog razloga kako to ne bi tako bilo’. Bliži se vrijeme izbora i sada valja nekako opravdati rečenicu iz siječnja 2015. godine. ‘Ne dam da mi itko kaže da Hrvatska neće biti prosperitetna i bogata, jer bit će Hrvatska među najrazvijenijim zemljama Europske unije i svijeta. To vam obećavam ovdje, večeras’, izjavila je tada, puna ushita zbog izborne pobjede. Četiri i pol godine kasnije, u jednoj od najrazvijenijih država – Švicarskoj – ponavlja isto, zaštićena blaženom hrvatskom predsjedničkom neodgovornošću. Hrvatski predsjednici definirani su kao bića koja mogu pričati o čemu hoće i koliko hoće, ostvaruju savršeno pravo na blebetanje. Kada se dogodi nešto dobro iz njihovih najava, uspjeh uvijek mogu pripisati sebi; kada se pak pokaže da su najavljujući prosperitet pričali gluposti, za dramatičan raskorak između svjetla obećanja i mraka realizacije uvijek mogu okriviti nesposobne vlade.

Dobro, vlade jesu nesposobne, ali i predsjednica. U Švicarskoj je, osim spomenutog, govorila i o pomoći koju je pružalo hrvatsko iseljeništvo ‘posebno u Domovinskom ratu’, a malo je hvalila i svoje projekte brendiranja i demografije jer su ‘usmjereni na to da Hrvatska bude zemlja po mjeri čovjeka’. Nekako se samo nadamo da ljudi po iseljeništvu više ne padaju na predsjedničke gluposti kao ranih devedesetih, kada su predstavnike vlasti dočekivali raširenih ruku i punih novčanika. A onima koji zaista vjeruju KGK valja predložiti da više ne glasaju za HDZ iz daljine, nego napuste tu polupropalu Švicarsku pa se, na licu mjesta, uvjere u prosperitetnost domovine pod vodstvom ‘stožerne stranke’.

Marić

A stožerna se stranka počela rješavati najtežih tereta. Ovih je dana Lovro Kuščević otišao s mjesta ministra uprave i političkog tajnika stranke, to znamo, zar ne? Samo, što je s Goranom Marićem, ministrom državne imovine? Mediji su otkrili vrlo sumnjive veze između stana u kojem živi ministrov sin, njihove (bivše?) obiteljske firme i jedne franjevačke provincije, a sve ispunjeno snažnim sumnjama u korupciju. No Andrej Plenković se ponaša kao da se ništa ne događa. OK, kao da se ne događa ništa osim Kuščevića i igrica s Hrvatskom narodnom strankom koja je tobože na izlaznim vratima iz vladajuće koalicije, a možda bi i sama otišla kada bi imala kamo. Šutnja vjerojatno proizlazi i iz pune premijerove svijesti o nemogućnosti stvaranje vlade poštenih HDZ-ovaca. Čak bi i tri resora bila previše.

Sezona

S juga stiže briga zbog turističke sezone. Kumulativno djelovanje lošeg vremena u petom i šestom mjesecu s rastom popularnosti i pristupačnosti odmarališta u Turskoj i Grčkoj rezultiralo je sve pustijim dalmatinskim apartmanima. Iz mnoštva napisanog o temi izdvajamo samo jedan naslov: ‘Uzbuna! Broj rezervacija u hotelima pao 3 do 7 posto, bit će dobro bude li nam kao lani’. Stručnjacima prepuštamo minucioznu analizu uzroka i posljedica, spominjanje konkurentnosti na svjetskom tržištu, produženja sezone te razmišljanja o novim, turistima atraktivnijim sadržajima. Bit će toga po medijima, ne treba se ni brinuti, poniranje dijela privrede koji je, u hrvatskim očekivanjima, trebao biti u vječnom uzletu, nije nešto što će se lako zaobići. Samo pratite.

Tragedije

Još se nisu čestito ni pročitali novinski tekstovi o pokušaju oružane pljačke jedne od zagrebačkih poslovnica Privredne banke Zagreb – pljačku je spriječio policajac u civilu koji se sasvim slučajno zatekao u poslovnici pa se zaletio na lopove, oborio ih i izudarao – iz Đakova je stigla vijest o strašnoj tragediji: šezdesetogodišnji Andrija D., dugogodišnji korisnik usluga tamošnjeg Centra za socijalni rad, likvidirao je na radnom mjestu pedesetogodišnju socijalnu radnicu Blaženku P., a teško ranio njezina 15 godina mlađeg kolegu Ivana P. Potom je Andrija D. pobjegao. Uhapšen je nekoliko sati kasnije. Svi su se ubrzo raspisali o ubojici, dobili smo puni uvid u crte njegova lica, ime i prezime, doznali da je problematičan i nasilan. No informirani smo i da je psihički bolesnik. Kada bi se u gomili ljepljivih slogana, čije nadiranje očekujemo s približavanjem predsjedničke kampanje, našao barem jedan s jasnim i preciznim mjerama, kako za brigu o ljudima s teškim dijagnozama tako i za smanjenje količine oružja po kućama i ulicama… OK, nećemo više fantazirati.

Biskupi

Red je pribilježiti i biskupski sukob. Nakon što je dubrovački biskup Mate Uzinić na Ljetnu školu teologije pozvao britansku feminističku teologinju Tinu Beattie, oglasio se biskup mostarski Ratko Perić. ‘Kako se ne bojiš, brate mili, da Te papa Franjo ne opomene što trošiš crkveni novac i da, prazneći biskupijsku blagajnu, deformiraš mlade duše studentske’, zapitao je Uzinića Perić, nezadovoljan što u sklopu teološke škole pod nazivom ‘Teologija u pluralnom društvu’ nastupa Beattie. Zapravo, protiv njezina dolaska prvo su se oglasili na portalu Vjera i djela, a Perić je reagirao na Uzinićevu obranu Beattie. Prema mostarskom biskupu, Uzinićeva je gošća ‘notorna heretičarka koja se zauzima za kontracepciju, rani abortus, ‘brakove’ homoseksualnih unija, ređenje žena, dokidanje svećeničkog celibata i druge moderne doktrinarne i moralne anomalije’, zapisao je Perić, a mi prenosimo kao lijep, ali nažalost, ne i prečest primjer otvorenog sukobljavanja biskupa. Samo naprijed, momci.

1/1