>

novosti logo

Rabljena sedmica: Čak i Šeks dobro dođe

U doba opterećenosti pandemijom, priča o tome kako je država uskratila Šeksu uvid u neke Tuđmanove transkripte djeluje kao podsjetnik na donedavne, predkoronske traume ovog društva

Šeks

Vrijeme je tako teško da čovjeku gotovo dođe milo kad ugleda Vladimira Šeksa u novinama. On je, ipak, simbol predpandemijskih trauma ovog društva, lice njegove kronične bolesti s kojom teško kuburi, ali se na nju naviklo. Korona je, po našem skromnom mišljenju, trenutno ipak opasnija od Šeksa, ali teško je procijeniti tko bi u tom nadmetanju pobijedio prije tridesetak godina, kada o opakom virusu nismo imali pojma, a o Šeksu jesmo. Zašto dakle Šeks? Nije mu, kako vidimo u dnevnim novinama, odobreno korištenje dokumentacije nastale u Uredu predsjednika Franje Tuđmana od 1994. do 1999. godine, a trebala mu je za, pazite sad, ‘znanstvenu monografiju o stvaranju Republike Hrvatske’. Nije nam lako zamisliti Šeksa u ulozi znanstvenika, niti možemo pojmiti kojoj će znanosti bitno doprinijeti spomenuti naslov iz njegova pera, ali neka to bude naša dilema. Idemo još malo kopati po ovoj zabavnoj intrigi. U srpnju 2017. godine, dok je predsjedala Republikom Hrvatskom, Kolinda Grabar-Kitarović odobrila je Šeksu uvid u 31 Tuđmanov zapisnik, iscrpno nas informira dnevna štampa, ali i otkriva kako je ‘njih 25 Šeksu ostalo nedostupno, jer bi, po ocjeni bivše predsjednice, bilo štetno objavljivanje nekih dokumenata koji predstavljaju strogu državnu tajnu’. Na njezinu se odluku Šeks žalio povjereniku za informiranje i bio je odbijen. Zatim je zatražio pomoć od upravnih sudova – uzalud. No Šeks je uporan. Godinama je slovio kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa, najvažnije biće hrvatske pravne države, njezina bradata eminencija. Zasigurno mu nije bilo lako gledati sva ta odbijanja s potpisima osoba za koje nitko nije znao u ona slavna vremena kada su on i Branimir Glavaš… Kada su on i Branimir Glavaš zajedno ratovali za slobodu. Da ne ostanemo nedorečeni. Na koncu, Šeks se obratio Ustavnom sudu, tamo mu je kum šef. Miroslav Šeparović, čuli ste za njega. U ustavnoj je tužbi Šeks pitao zašto mu je odobreno korištenje nekih klasificiranih zapisnika, a nekih ne. Zapazio je i kako je Hrvatski državni arhiv odbio dati na uvid zapisnike u kojima se ćaskalo o domaćoj politici, pa su izvan domašaja njegova znanstvena oka ostali zapisnici razgovora pokojnog diktatora s Nikicom Valentićem, Hrvojem Šarinićem, predstavnicima Hvidre, čelnicima Brodsko-posavske županije, Peterom Galbraithom o planu Z4… Preskočit ćemo nekoliko manje bitnih detalja i dovući se do merituma: ustavni su suci većinom glasova odbacili Šeksovu tužbu. Kum Miroslav se izuzeo iz odlučivanja, dok su protiv odluke bili Mato Arlović, Andrej Abramović, Goran Selanec i Lovorka Kušan. No pobijedio je stav da je ‘uskrata uvida u pojedine Tuđmanove dokumente bila nužna i razmjerna naravi potrebe’. Lako što do daljnjeg nećemo doznati što piše u stenogramima, ali kako je Šeksu? I, još gore, koliko od svega trpi znanost?

Zatvor

I tako, dok Šeks i znanost teško pate, Tomislav Horvatinčić i Josip Klemm imaju razloga za kakvu-takvu sreću. Obojica su trebala u zatvor zbog kaznenih djela za koja su pravomoćno osuđena, obojica su to uspješno odgađala i, kada se činilo da im je rešetkasta perspektiva neizbježna, dogodi se pandemija bolesti uzrokovana ubojitim virusom. Da, zvuči kao loš holivudski scenarij, ali kao što znamo, istinito je. Ministarstvo pravosuđa poslalo je preporuku županijskim sudovima da suci prolongiraju datum upućivanja osuđenika na izvršenje kazne. Horvatinčić je dobio četiri godine i 10 mjeseci zatvora zbog izazivanja pomorske nesreće u kojoj je poginuo talijanski bračni par Salpietro. Horvatinčić je, kako se može pročitati, teško bolestan i zatražio je odgodu izvršenja kazne 12. ožujka ove godine, ali sudac ništa nije odlučio jer ionako se trenutno nikog ne šalje u zatvor. Iz istog razloga, na slobodi će još ostati i Klemm. On je lani u srpnju osuđen na bezuvjetnu jednogodišnju kaznu zbog malverzacija u poslovanju. U zatvor je trebao 16. siječnja, no početkom tog mjeseca sudjelovao je u prometnoj nesreći kod Samobora, bio je ozlijeđen, pa hospitaliziran… Ukratko, i dalje je slobodan.

Bravo

Priznajemo, nismo polagali puno nade od hrvatskog predsjedanja Vijećem Evropske unije, činilo nam se to čistim gubljenjem vremena i birokratskom formalnošću, a sada se bojimo da nećemo imati dovoljno vremena u životu za izražavanje fascinacije dometima hrvatskog predsjedanja. A tek one petparačke fore o tome kako će hrvatsko predsjedanje odvući EU prema kraju. Kakav kraj EU, ovo je sportski narod, predsjedanje je obilježeno kataklizmom.

Natječaj

Jest, završit će jednog dana i pandemija, jest bit ćemo mi koji ovo pišemo i čitamo i tada nekakvi, plašljiviji, hrabriji, bolji, lošiji, s maskama ili bez njih, ili nas neće biti, a na našim će mjestima biti netko drugi, ali nekakav će se život nastaviti. Svejedno, neobično je da baš u ovom trenutku, dok se posvud priča o pandemiji, Republika Hrvatska odlučuje raspisati natječaj za projekt ‘Prukljan u Skradinu’. Investitorima nudi prodaju 54 hektara, a u koncesiju 150 hektara zemlje da na njoj realiziraju više od 300 milijuna eura težak projekt. Natječaj je, kaže prijestolnička štampa uz opasku ‘zanimljivo’, raspisan dvije godine nakon neobavezujućeg na koji su se javila dva zainteresirana investicijska fonda – iz Njemačke i Nizozemske. Pored Prokljanskog jezera gradilo bi se golf-terene, vile i hotel, a natječaj je raspisan baš 1. travnja. Javit će se, vjerojatno, najhrabriji, najoptimističniji i oni s dovoljno novca da sebi mogu dopustiti luksuz investiranja i čekanja na prihode. U neizvjesno doba korone.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1