Autoriteti
Prijestolnička štampa objavljuje tekst o Visokom kaznenom sudu. Osnivanje suda, koji će neuspjehu hrvatskog pravosuđa dati novu instancu, popraćeno je silnim najavama, evo sada čitamo da će ‘početi s radom iduće godine, trebao bi imati 15 sudaca’, ali će ih navodno početi s manje, ‘onoliko koliko ih je prijeko potrebno za njegovo funkcioniranje’. Najavni tekst, ne prvi, urešen je velikim portretom Ivana Turudića, predsjednika zagrebačkog Županijskog suda kojemu je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković povjerio osnivanje suda. Turudić je proteklih tjedana bio u centru pažnje, više kao vozač nego kao sudac. Znamo već, policijske kamere zabilježile su da se njegov automobil cestom kretao brzinom većom od dopuštene, ali Turudić nije pojma imao tko je od članova obitelji u tom času vozio, pa nitko nije kažnjen. Na koncu miniafere oglasio se Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda, s priopćenjem u kojem veli da u Turudićevim postupcima nema elemenata za pokretanje stegovnog postupka. A ovih je dana Zdravko Mamić, Dinamov skrbnik u bijegu od zakona, iz bosanskohercegovačkog egzila najavio objavljivanje dokaza da je prije 15 godina korumpirao Sessu, tada predsjednika zagrebačkog Općinskog suda. Naime, bivši Dinamov vratar Dražen Ladić tražio je tada sudskim putem 400 tisuća eura od Dinama, ali je sudac koji je dobio predmet u ruke izuzet Sessinom odlukom, a na Dinamov zahtjev, navodno zato što je bio previše revan!? Sessa neobično nezainteresirano reagira na Mamićeve optužbe. Preko medija poručuje da ništa neće uraditi jer je sve to ispod nivoa predsjednika Vrhovnoga suda. Poznanstvo s Mamićem ne negira, iako naglašava da nisu bili dobri, kako kaže bjegunac. Slično je reagirao i ljetos, kada ga je Mamić prvi put javno prozvao zbog korumpiranosti. Vijest možete čitati kako hoćete, ali ostaje činjenica da predsjedničin prijatelj optužuje predsjednika Vrhovnog suda za korupciju. Stupovi hrvatskog sustava, moćni ljudi ovog društva su osobe koje definitivno ne biste voljeli vidjeti blizu svoje djece.
Sram
Spomenuli smo hrvatsku predsjednicu – školjku bisernicu hrvatske politike njezini su protukandidati, čini se, shvatili vrlo ozbiljno, pa se trude što više joj nalikovati. Iza sebe smo ostavili tjedan u kojem se Zoran Milanović, s karakterističnom SDP-ovskom domobranskom pravovjernošću, obrušio na nekadašnju zvijezdu na Hajdukovu grbu, dok je Miroslav Škoro izrazio želju za izlaskom Hrvatske vojske na državne granice. Strah ga je migranata, toliko da priča kako ga je policija na cesti zaustavila zbog njih. Što policija demantira. ‘To je tema o kojoj se uglavnom šuti, ali iz kontakta s lokalnim stanovništvom evidentno je da ljudi u pograničnim područjima žive u strahu, boje se za svoju imovinu, ne izlaze iz kuće, boje se za svoju djecu. Hrvatska policija čini sve što može da bi spriječila daljnju eskalaciju tog problema koji traje već duže vrijeme, a u budućnosti može samo eskalirati još više’, zapazio je Škoro i dodao kako je i njega u automobilu policija zaustavila ‘zbog ove situacije vezane za ilegalne migracije’. Policija je pak novinarima rekla da je Škoru i njegova vozača zaustavila zbog prebrze vožnje. Ali nebitno. Važno je da se Škoro, kao kandidat krajnje desnice, ne namjerava zamarati uzrocima migracija, niti se pitati je li pravedno da se mnoštvo ljudi prisiljava na ostanak u ni prebogatoj ni funkcionalnoj Bosni i Hercegovini. Umjesto da preko ni prebogate ni funkcionalne Hrvatske odu u bolji život. Odgovorio je i na opasku Grabar-Kitarović da je eksperiment. Rekao je da ga se, čak i ako je eksperiment, ‘narod nikada neće sramiti i stidjeti’. Škoro je prije četiri godine pjevao – ili kako se to već zove – u Osijeku, u čast Branimira Glavaša, tada nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Ne znamo što još treba uraditi da bi probirljiviji građanin ove zemlje osjetio, najblaže rečeno, nelagodu. Možda pozvati na eventualnu inauguraciju sve koji su bili Kolindi. Kako god okrenuli, stižu još jedni izbori s vrlo malo izbora.
Zločini
Na suđenju Branimiru Glavašu, Škorinoj ljubavi i inspiraciji, za ratne zločine nad osječkim Srbima, svjedok Nikola Jaman, jedan od nekadašnjih zapovjednika obrane Osijeka, promijenio je iskaz. Ranije je na suđenju Glavašu govorio njemu u korist, odnosno tvrdio je da se Glavaš u ratnom Osijeku nije miješao u vojne stvari, nego se, kao mjesni sekretar za narodnu obranu, bavio logistikom i nabavom oružja. Sada pak veli da je Glavaš vodio sve vojne postrojbe i zapovijedao svima u Osijeku. Promjenu iskaza Jaman je objasnio svojim ozbiljnim zdravstvenim stanjem i željom da olakša savjest. Glavaševa je obrana, očekivano, ustvrdila da Jaman sada laže, Veljko Miljević, optuženikov odvjetnik, novinarima je pred sudom održao i kraći govor u kojem se pozivao i na zdravu logiku. A ona je njega, odvjetnika, dovela do zaključka kako Glavaš ni na koji način nije sudjelovao u likvidacijama osječkih Srba. Vjerojatno je lijepo biti Veljko Miljević.
Vukovar
Bliži se 18. studenoga, 28. obljetnica vukovarske tragedije. Takvi se događaji, poput Alke u Sinju, pretvaraju u pokaznu vježbu snage hrvatske desnice. Glavna uloga pripast će Ivanu Penavi, vukovarskom gradonačelniku koji se maksimalno trudi da sjećanje na rat bude što prisutnije u svakodnevnom životu. Uoči obljetnice, prijestolničkoj je štampi otkrio da je fra Ivica Jagodić, gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru, došao do ‘približno točne brojke’ od 2.717 vukovarskih žrtava. Potom je pričao o tome koga očekuje u koloni sjećanja, davao upute ugostiteljima kako se trebaju ponašati, izrazio nadu da će se predsjednički kandidati ‘suzdržati od svega onoga što je izvan nekih okvira prihvatljivog i normalnog’, a to bi, pretpostavljamo, značilo da neće biti poput njega kada izvodi skečeve s bacanjem dokumenata na ćirilici. Konačno, pozdravio je Vladinu namjeru da 18. studenoga uvrsti u državne praznike, jer je to zaista dojmljiv, ali i neuspješan pokušaj da ga pacificira. Podsjećamo, Penava je više puna glasno izražavao nezadovoljstvo zbog sporog procesuiranja ratnih zločina. Eto, valjda mu nekakvu nadu u pravdu budi suđenje Glavašu.
Dužnici
Nastavlja se lijepa tradicija Porezne uprave da s dolaskom jeseni objavljuje liste dužnika. U tablici vidimo uvijek iste poduzetnike, bliske uvijek istoj političkoj stranci, što nas tjera da se zapitamo zašto je država nemoćna u njihovim slučajevima, a moćna kada manje ili nimalo moćnim građanima treba sjesti na plaću, zaplijeniti automobil, romobil… ukratko, ovršiti ih. Gostujući u programu jedne komercijalne televizije, Božidar Kutleša, ravnatelj Porezne uprave i pomoćnik ministra financija, ponudio je interesantno objašnjenje – zato što su neki slučajevi kompliciraniji pa duže traju. Upravo je to dugo trajanje rupa kroz koju se mnogi provlače. Na primjer, mediji su otkrili da je dugotrajnost posušila dug supruzi HDZ-ova saborskog zastupnika Franje Lucića, dok zastara njegova duga od 400 tisuća kuna nastupa u ožujku sljedeće godine. Među dužnicima je i nekadašnja HDZ-ova uzdanica Nadan Vidošević, iako njegovi odvjetnici kažu da su uspješno osporili državno potraživanje. Nešto manji uspjeh u osporavanju imao je Davor Šuker. Dužan je 5,8 milijuna kuna poreza, država mu je stavila zabilježbu na nekretninu u Opatiji. Da ne duljimo, spomenut ćemo da je na listi poreznih dužnika i niz Brodosplitovih tvrtki. A baš je Brodosplit često istican kao rijetko uspješno hrvatsko brodogradilište. Samo nešto ne vole poreze.