Afere
Kolinda Grabar Kitarović nastavlja. Nastavlja kao i dosad, što je zabavno ili tužno, ovisno o tome što očekujete od Hrvatske. Njezin je najnoviji apel da se ne koncentriramo na afere jer to ‘utječe na iseljavanje stanovništva iz Hrvatske’. Ova nemušta misao mogla bi se čitati kao poziv na cenzuriranje preostalih slobodnih medija kako bi lijepo upakirane laži potisnule istinu i povećale njezine šanse na predsjedničkim izborima. Nije slučajno što je citirano izgovorila u jeku realizacije svoje ideje o brendiranju Hrvatske. Obećanje o uvrštenju Hrvatske u najrazvijenije zemlje svijeta niti je ostvarila, niti može, niti zna kad bi i mogla, pa sada traga za tehnikama prikazivanja aktualnog stanja ljepšim nego što jest.
Afera
U međuvremenu joj na dvoru nije idealno. Vlado Galić, predsjedničin savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost, kontaktirao je s Franjom Vargom, bivšim MUP-ovim radnikom. Varga je autor falsifikata – lažnih SMS poruka koje je bivši državni odvjetnik Dinko Cvitan tobože slao neimenovanom osječkom sucu sa zahtjevom da Zdravko Mamić bude osuđen bez obzira na dokaze. Mamić je s tim porukama mahao na konferenciji za novinare malo prije nego što će pobjeći u Bosnu i Hercegovinu, gdje je dočekao presudu od šest i pol godina zatvora zbog malverzacija u Dinamu, izrečenu na sudu u Osijeku. Prema pisanju Nacionala, Galić i Milijan Brkić bili su najvažnije osobe s kojima je kontaktirao Varga. Grabar Kitarović je nakon razgovora s Galićem rekla da su ‘ovo što zasad imamo insinuacije. Galić je spreman dati iskaz nadležnim institucijama i na tome bih ostala za sada’, uz neizostavno: ‘Neka institucije odrade svoj posao.’ Navodno su kod Varge pronađeni dosad neobjavljeni falsificirani SMS-ovi namijenjeni kompromitaciji Andreja Plenkovića. Tko ih je naručio, nije poznato. Čemu služi predsjedničin ured osim zbrinjavanju čudnovatih političkih pojava, još je nepoznatije. Teško je zamisliti ozbiljnu reformu koja ne bi započela ukidanjem predsjedničkog dvora.
After
Ivo Sanader osuđen je zbog ratnog profiterstva u slučaju Hypo na dvije godine i šest mjeseci zatvora, a mora i vratiti 3,6 milijun kuna, odlučeno je u ponedjeljak na zagrebačkom Županijskom sudu. Prema nepravomoćnoj presudi, on je kao zamjenik ministra vanjskih poslova, početkom devedesetih, pregovarao s Hypo bankom da bi osigurao kredite za kupnju zgrada u kojima će biti hrvatske ambasade. Pritom je, smatra sud, zloupotrijebio poziciju pregovarača i sebi ugovorio proviziju od pet posto od visine zajma, tj. sedam milijuna šilinga, što mu je isplaćeno 4. siječnja 1995. godine. ‘Tvrdim pred hrvatskom javnošću da nisam ratni profiter’, očekivano je, na kraju obrane, izgovorio Sanader. Za ovo je već bio osuđen 2012. godine, čak i pravomoćno, ali mu je Ustavni sud prije četiri godine presudu ukinuo. U olakotne su mu okolnosti uvršteni dosadašnja neosuđivanost, brak i dvoje djece te sudjelovanje u Domovinskom ratu. Svaka od njih mali je skandal. Jest, Sanader trenutno nije pravomoćno osuđen, ali je bio. Zašto su brak i roditeljstvo nad dvjema punoljetnim osobama olakotne okolnosti nije lako razumjeti, no svakako je najživopisnija odluka da se u olakšavajuće okolnosti u presudi za ratno profiterstvo uvrsti sudjelovanje u ratu. Ako je smisao uvođenja ratnog profiterstva u zakonodavstvo u kažnjavanju onih koji su koristili rat za bogaćenje – a Sanader je, prema hrvatskim sudovima, jedini takav – onda bi se ratni staž mogao promatrati kao oblik prikrivanja kaznenog djela, a ne kao razlog za ublažavanje sankcije. No logici ne smije biti mjesta u državi u kojoj je Sanader jedini ratni profiter. Istog dana kad je osuđen za Hypo, bivši premijer i lider HDZ-a oslobođen je u postupku HEP-Dioki, u kojem je optužen da je pogodovao Diokiju, tvrtki svoga dugogodišnjeg prijatelja Roberta Ježića.
Aferim
Potpredsjednica Vlade koordinirala je rad skupine autora zakona o spašavanju najvećeg koncerna u državi. Oni su se kasnije, tokom postupka državne sanacije, domogli utjecajnih pozicija i basnoslovnih honorara u koncernu. Zvuči kao zgodan početak prve sezone serije o nepodopštinama političke klase, a zapravo je, kao što i slabije koncentrirani čitatelji novina znaju, opis odnosa bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić s autorima Lex Agrokora. Dalić je izletjela iz Vlade, ali poslovično umorni DORH nije našao elemente kaznenog djela u njezinim postupcima. I sada, idućeg ponedjeljka, predstavlja knjigu ‘Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma’ u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a u organizaciji Jutarnjeg lista i u prisustvu guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića. Tragati za poantom, kao i u nizu sličnih slučajeva, nema smisla. Džaba išta pisati onom tko nije dosad shvatio gdje živi.
Aferim (2)
Dalija Orešković nova je hrvatska politička nada. Gostovanjem na HTV-u kod Aleksandra Stankovića aktualizirala je priče o osnivanju stranke. Potvrdila je razgovore s donedavnim SDP-ovcem Bojanom Glavaševićem i bivšim Mostovcem Markom Vučetićem. Mirando Mrsić, još jedan SDP-ov odmetnik, nedavno je osnovao stranku, Demokrate. Slutimo nove izborne debakle.
Afereza
A radnici pulskog brodogradilišta Uljanik štrajkaju. Okupljali su se pred zgradom vodstva firme, protestno šetali gradom, tražili plaće za rujan i ostavku Giannija Rossande, predsjednika Uprave. Žele i da kooperanti prestanu raditi na polarnom kruzeru, jednom od dva broda koji moraju isporučiti do kraja godine. Štrajka se i u riječkom 3. maju, radnici su zabrinuti zbog blokade računa i sve vjerojatnijeg stečaja. Od nekada slavne jugoslavenske brodogradnje ostale su onemoćale hrvatske firme. Tako tipično.
Afan
Šok, nevjerica, rezignacija, tuga i mjestimično očaj caruju ekstremnom desnicom otkako je utvrđeno da referendumske inicijative protiv manjina i žena nisu prikupile dovoljno potpisa, tj. da ih je lijep broj bio falsificiran. Luka Mlinarić, jedan od koordinatora inicijative Narod odlučuje, traži da neovisno povjerenstvo još jednom prebroji potpise, jer očito ne razumije kako šansu za uspjeh imaju samo one desničarske inicijative koje podrži HDZ.
