Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Gdje živi Plenković?

Koji dan nakon što je premijer bijedno relativizirao razloge zbog kojih su protestirali novinari, u jednu su redakciju upali uniformirani policajci tražeći glavnu urednicu, a jedan je novinar dobio prijeteće poruke

Hdhfz9fxtsuhihdhkyao03nr317

Iritantna lakoća arbitriranja o svim pitanjima – Andrej Plenković (foto Patrik Mecek/PIXSELL)

Plenković

‘Nitko od prosvjednika nije zucnuo o tome da je Zovko fizički nasrnuo na urednicu’, izjavio je Andrej Plenković, aktualni hrvatski premijer, o protestu hrvatskih novinara i o predsjedniku njihove strukovne udruge Hrvoju Zovku. Bio je to, ujedno, bijedan pokušaj čovjeka koji je pred očima milijuna svjedoka u parlamentu pokušao nasrnuti na opozicijskog političara da isticanjem, najblaže rečeno, upitnog Zovkova konflikta s nadređenom urednicom na Hrvatskoj televiziji izbjegne odgovor na pitanja o uzrocima novinarskog nezadovoljstva i medijskim neslobodama u Hrvata. Zovko je zbog sukoba sa šeficom otpušten s HRT-a. Potom je pokrenuo sudski postupak i premijeru bi, ako je zaista poslovično oprezan kakvim se voli predstavljati, zbilja bilo pametnije da do sudskog pravorijeka ne govori o nečemu čemu nije svjedočio. Ili da kaže: ‘Eto, vidite kakva je država Hrvatska, Zovko je zbog navodnog nasrtanja na urednicu završio na ulici, a ja i dalje primam odličnu plaću i meljem što hoću iako su kamere snimile kako sam u parlamentu htio nasrnuti na Grmoju.’ Osim što je pljucnuo po predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva i imao ne baš mudra zapažanja o medijskoj sceni u Hrvatskoj, prvi čovjek Vlade pametovao je o tragediji na Pagu, gdje je luđak pobacao četvero djece sa šest metara visine, te o Uljaniku, gdje on i njegovi ministri još nemaju pojma što bi uradili. Iritantna lakoća arbitriranja o svim pitanjima i lamentiranja čak i o onome o čemu se ne žele znati ni osnovne činjenice – to se u Hrvatskoj zove odgovornim vođenjem Vlade.

Plenković (2)

Koji dan nakon što je premijer s karakterističnim gardom sveznajuće neznalice omalovažavao novinarski protest, policija je u redakciji portal Net.hr legitimirala novinarku Đurđicu Klancir zbog privatne tužbe sisačkog župana, a RTL-ov novinar Boris Mišević dobio je prijeteći intoniranu poruku jer je u njegovu prilogu spomenut Milijan Brkić. I tako se razvijaju paralelne dimenzije – stvarna i ona o kojoj govore Plenković i njegovi.

Kitarović

A tek Kolinda Grabar-Kitarović! Koliko samo beskorisnih vijesti proizvede hrvatska predsjednica. Prvo, imenovala je Vladimira Lončarevića savjetnikom za analitiku i unutarnju politiku, a Zrinka Petenera savjetnikom za obranu i nacionalnu sigurnost. Drugo, i ona je mudrovala o tragediji na Pagu. Ministrica nije mogla znati što se događa na terenu, primijetila je KGK, kao da netko traži ostavku Nade Murganić, ministrice u čijoj su nadležnosti i centri za socijalni rad, zato što misli da je osobno odgovorna, a ne zato što sustav koji vodi okuplja potplaćene te kojekako demotivirane i ugrožene radnike. Treće i najljepše, predsjednica je na jednoj od besmislenih konferencija u organizaciji prijestolničke štampe postavila pitanje: ‘Može li itko živjeti s minimalnih 3000 kuna?’ A zatim i odgovorila: ‘Moramo naći načina rasteretiti plaće, pri čemu nam cilj mora biti omogućiti da prosječna neto plaća bude 7500 kuna. To je minimum do kojeg sam došla u razgovoru s našim ljudima diljem Hrvatske.’ Predsjednica je, ako pravilno interpretiramo njezine rečenice, potrošila neutvrđene stotine i milijune kuna na takozvana premještanja ureda po Hrvatskoj da bi došla do revolucionarnog saznanja – ljudi bolje žive kada imaju više novca. Potonje spada u prevratnička otkrića. Hiljadama godina čovjek je usavršavao naprave za mjerenje vremena koje su ga dovele do modernog sata. Sada pak, zahvaljujući KGK, počinjemo mjeriti bogatstvo hrvatskih građana visinom plaće. Nemamo Teslu, imamo Kolindu.

Kaštela

A u Kaštelima, prvo u Sućurcu, a zatim i u Starom, mjesni su šereti na maskenbalu spalili lutku s likom Milorada Pupovca. Bilo je u ‘maškaranoj povorci’ i Užičkog kola i Plenkovića koji je plesao kako mu se svira i drugih, sličnih i potresnih svjedočanstava ubogosti organizatora. Spaljivanje lutaka s ljudskim likom je idiotski i bijedno, bez obzira na to tko je spaljeni. Kaštelanske su maškare dodatno idiotske – i bijedne, dakako – jer je prema popisu stanovnika iz 2011. godine u tom gradu živjelo 38.667 ljudi i to 97,42 posto Hrvata. Ako je njihov glavni problem u prošloj godini bio predstavnik matematički zanemarive manjine, onda imaju ozbiljan problem s fobijama. Ali nemaju ga samo sada. Lani su spalili gej slikovnicu. I tada im je smetala manjina, jedna od onih koje se jedva usude živjeti u hrvatskim, katoličkim i heteroseksualnim Kaštelima. Kaštela su tradicionalno gorljiva – nekada su davala orjunaše, pa prvoborce, pa dragovoljce, imala su ako ne jedinu, a onda jednu od malobrojnih krugovalnih postaja – da, devedesetih im se lokalni radio zvao Krugovalna postaja Kaštela. Najgore je njima.

Fekalije

Pale su i malostonske kamenice. Želimo li smjestiti narednu vijest u primjeren političko-povijesni kontekst, zapazit ćemo da su Hrvati tisućama godina čekali svoju državu u kojoj će slobodno ispuštati fekalije u more – moglo se ovo i poetičnije napisati, ali pristojni smo – i tako, nesputani ograničenjima, uništiti malostonske kamenice. Najavljena informacija kaže: ‘Na dijelu akvatorija malostonskog zaljeva, cca 30 posto, redovnim uzimanjem uzoraka kvalitete morske vode i školjkaša utvrđeno je prisustvo norovirusa. Imajući u vidu eventualne zdravstvene tegobe koje bi mogle nastati konzumacijom termički neobrađenih školjaka’, Turistička zajednica i općina u Stonu, kao i udruga Stonski školjkari odlučili su otkazati Dane malostonske kamenice i feštu sv. Josipa, najavljene za 16. ožujka. Lani je feštu posjetio Plenković. Veterinarska inspekcija utvrdila je prisutnost norovirusa u tri od pet kontrolnih točaka u pelješkim uzgajalištima. Mediji prenose riječi Vlade Onofrija, višeg znanstvenog savjetnika na Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku. On ‘novonastalu situaciju’ povezuje s ‘neriješenom fekalnom odvodnjom’ i objašnjava: ‘Morate znati da jedna bakterija u moru znači da je koncentracija u školjci 20 puta veća. To su bakterijske bombe, vrlo ozbiljna stvar.’ Pa je dodao: ‘Mi smo sami sebe zasrali. To je, naravno, uzrok, fekalije, sve je to s kopna.’ Čestitamo svim sudionicima u ovom jedinstvenom projektu.

Spisi

Mislav Kolakušić, jedna od hrvatskih sudačkih zvijezda, najavio je kandidaturu za Evropski parlament, a dnevne novine bilježe njegov jedinstven uspjeh: od 2017. godine nije održao niti jedno (brojkom: 0) ročište ni u jednom od 290 predmeta koje ima. Uzvratio je da je u jednom času imao 500 predmeta. I slično. Prije nego što u šoku raširimo oči i rastvorimo usta pa ih onda još u većem šoku pokrijemo rukom, zapitat ćemo se tko mu je dopustio ovakvu kolekciju zaostataka te bi li javnost znala o njima da se uvaženi sudac nije nakanio otisnuti u politiku.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više