Kandidati
Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić, Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović… kandidira li ih se barem troje na predsjedničkim izborima, spektakl je zajamčen. Kako sada stvari stoje, Kolakušić je sasvim siguran, ne samo da će se kandidirati, nego i postati predsjednik – premijer, ministar unutarnjih poslova, pravosuđa… Grabar-Kitarović i Milanović glume da se još kolebaju, dok Škoru prema politici guraju bivši predsjedničini prijatelji s krajnje desnice rezignirani njezinim taktičkim odbacivanjem. Predsjednička funkcija u novijoj hrvatskoj povijesti imala je ili krvavo-pljačkašku ili lakrdijašku dimenziju. Bilo je i nešto malo ozbiljne politike u mandatu Stipe Mesića. Gore spomenuti kvartet ima potencijala nastaviti gdje se stalo, naročito u lakrdijaškom segmentu. Hrvatska zamjena za Balaševića, sudac koji je u politici odlučio postati sve, aktualna predsjednica i bivši premijer kojeg su uličari dignuli na predvidljivu foru – tajno su snimali njihov razgovor. Čak i bez pojava poput Ivana Pernara, kralja političke opskurnosti, predsjednički izbori bit će trijumf bezveznosti, spektakl trivijalnosti, natjecanje u manjku ukusa i političkog smisla. Povremeno se u Hrvatskoj postavi i pitanje čemu uopće ovakva institucija predsjednika, može li sve biti manje pompozno i jeftinije, zašto dvori, zašto savjetnici i osoblje, ali se vrlo brzo odustane. Uostalom, Grabar-Kitarović je zauzela Pantovčak s vrlo jasnim obećanjem o smanjenju ureda i selidbi na jeftiniju lokaciju što joj više ne pada na pamet.
Vojska
Čemu danas služi Hrvatska vojska? Ili, da budemo precizniji, koja je svrha oživljavanja odavno napuštenih vojarni? Laički govoreći, a ne možemo drugačije, jer nismo upoznati s možebitnim ozbiljnim ugrozama po ovu zemlju, vojska služi da bi se Damir Krstičević, ministar obrane, osjećao društveno korisnim. Eto, od proslave rođendana Hrvatske vojske napravio je višednevni event s vojarnama otvorenima za građane, velikom smjenom straže na Markovu trgu, pokaznom vježbom i novinskim intervjuima u kojima se bezrezervno oduševljavao time što je ‘Hrvatskoj vojsci vraćen sjaj kakav je imala u Domovinskom ratu devedesetih’. Čemu dakle služi Hrvatska vojska? Bildanju ministarskog ega, stvorenog, ali i nedovoljno razvijenog u Jugoslavenskoj narodnoj armiji? Jačanju militarističke note Plenkovićeve vlade koju, kako se pokazalo na europarlamentarnim izborima, njezini potencijalni birači ne doživljavaju dovoljno krvoločnom? Ili, ostavimo tu mogućnost još jednom otvorenom, Krstičević i Plenković znaju da se nad Hrvatsku nadvila neka strašna prijetnja?
Ministri
Koliko samo novosti pristiže iz aktualne Vlade. Lovro Kuščević, ministar uprave, na primjer, rado se i često na Braču koristi kućom čiji je formalni vlasnik njegov šogor. To ne bi bio prevelik problem da mu Kuščević nije dao i stan POS-a. A njegov kolega iz Vlade Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede, konačno je u imovinskoj kartici proširio svoju kuću: u kartici je, kao što je već objavljeno u medijima, napisao da joj je površina 165 metara četvornih iako ona, površina, u posjedovnom listu iznosi 330 kvadrata. Sada je predao novu karticu u kojoj, kako čitamo, ‘više ne spominje kvadraturu same kuće, nego ‘kuću s okućnicom’ ukupne površine 1587 metara četvornih’. Ministar je, nadalje, mijenjao i druge podatke u kartici: primjerice, povećao je procijenjenu vrijednost stana u Zagrebu sa 600 na 630 tisuća kuna, a upisao je i automobil Renault Avantime iz 2002. godine koji je procijenio na 27 tisuća kuna. Kupio ga je ‘prodajom imovine i od vlastite plaće’.
Sudilo
Kao da nam nešto nedostaje ako ne notiramo barem jedan pravosudni uspjeh. Zbrisao je Darko Kovačević zvan Daruvarac, zadarska sirovina koja je pred sigurnosnim kamerama prebila jednu curu u kafiću. Tri dana prije nego što je splitski Županijski sud odlučivao o njegovoj žalbi na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog premlaćivanja, viđen je u avionu za Stuttgart. Hoće li se i kada vratiti pitanje je na koje nije mudro unaprijed davati odgovore. Zanimljivo je tek zapaziti kako hrvatski sudovi bivaju uvijek izvarani na isti način. Čudesne naivčine tamo rade.
Ciklusi
Vrh HDZ-a dosjetio se efikasnog načina sanacije tuge zbog loših rezultata na evropskim izborima: Vladin je uži kabinet odlučio potrošiti 680 tisuća kuna za nabavu namještaja. Natječaj je objavljen u Narodnim novinama i u njemu je oglašena potreba za konferencijskim stolom, 12 konferencijskih stolica, dvjema foteljama, dvosjedom, središnjim i dvama bočnim stolićima, stolnim lampama, tepisima, 13 zavjesa te, najvažnije, stalkom i kopljem za zastavu.
Mediji koji pišu o ovome prenose i detalje: ‘Stolice moraju imati bazu od masivnog drveta s četiri kraka koji čine oblik piramide tako da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo od jasena, dok školjka sjedala mora biti od prešanog lameliranog drveta, lakirana bezbojnim lakom s karakterističnim otvorom u donjem dijelu naslona te izrađena iz jednog dijela tako da rukonasloni čine jedinstvenu cjelinu sa sjedalom i naslonom od hrastovine. Tkanina mora izdržati minimalno 70 tisuća ciklusa.’ U redu za tkaninu, pitanje je koliko će izdržati oni koji je planiraju koristiti.
Nogomet
Ako vam je slučajno promaklo, završeno je jedno od besmislenijih sportskih natjecanja – hrvatsko nogometno prvenstvo. Dinamo je slavio drugi put uzastopno, prije tri godine titula se omakla Rijeci. Inače, zagrebački je prvoligaš u samostalnoj i suverenoj nanizao spektakularno dosadnih 20 trofeja prvaka. Kad već bilježimo sportske uspjehe, red je spomenuti i jedan ne baš svakidašnji: od tri gola koja je dao splitskom Hajduku, u utakmici zadnjeg kola odigranoj na Maksimiru, čak su dva bila iz ofsajda. Rezultat je bio 3:1.
