Avioni
Kako sada stvari stoje, Hrvatska će, potrudi li se jako, glasovite izraelske vojne avione vidjeti na nebu budu li, nekim slučajem, nadlijetali domovinski teritorij. Naime, premda će se radnja hit tragikomedije ‘Barak F-16’ raspetljavati i nakon zaključenja ovog broja našeg tjednika, teško nam je imati tako bujnu maštu da zamislimo epilog povoljan po vladu Andreja Plenkovića, a posebno po njegova ministra obrane Damira Krstičevića koji se hvalio značajem nabavke aviona sve dok se nije ispostavilo da je neće biti. Osnovna je priča poznata: kupovinu 12 komada aviona starih 30 godina, koje je SAD prodao Izraelu, blokira SAD, jer je Izrael u međuvremenu na njima napravio preinake. Amerikanci traže da se iz aviona ukloni sve naknadno ugrađeno što Hrvatima ne odgovara jer su ugovorili kupnju letjelica s dodatnom opremom.
Nije, međutim, poznato kako će se dvije strane – izraelska i hrvatska – izvući iz neugodne situacije. Hrvatska, kao, čeka izraelsko objašnjenje, premda upućeni tvrde da je ovdašnji državni vrh barem godinu dana znao za stav SAD-a. A veterani Četvrte gardijske brigade brane suborca Damira Krstičevića u čemu ih valja podržati, jer on se zaista ne čini kao čovjek koji zna svoj posao. Nije siroma’ kriv što je svijet sa svojim procedurama i zahtjevima tako kompleksan.
Bandić
Darinko Dumbović, gradonačelnik Petrinje i jedini saborski zastupnik Reformista, povukao je donedavno nezamisliv potez: istupio je iz saborskog kluba ideološki frankejnštanizirane Stranke rada i solidarnost Bandić Milan 365, nazvane po svome lideru, zagrebačkom gradonačelniku i čovjeku koji je sebi u predblagdanskom šopingu priuštio veći broj zastupnika. Na početku ovog saziva u klubu ih je imao svega dvoje, a onda je broj naprasno počeo rasti i zaustavio se na 13 – po Dumbovićevu odlasku, logično, 12. Prvom čovjeku Petrinje, kako čitamo, nisu se svidjeli epidemijski razmjeri omasovljavanja, a ni USKOK-ovi izvidi čiji je cilj utvrditi je li povod učestalih migracija prema Bandiću materijalni interes osnažen javnim novcem.
Dumbović je objavio da se ne planira pridružiti nijednom klubu, nego će vlast podržavati ‘projektno’, što zapravo znači da će i dalje biti uz nju kad god zatreba. USKOK, pak, istražuje tri potencijalna slučaja političke korupcije. Priklanjanje HSS-ovca Ilije Ćorića Bandiću u gradskoj Skupštini, prelazak također HSS-ovca Mladena Mađera u Bandićev saborski klub te navodno nuđenje tri milijuna kuna SDP-ovcu Zvani Brumniću za prelazaka u tabor poduzetnog metropolitanskog lidera. Na temelju iskustva pretpostavljamo da će USKOK dugo i temeljito istraživat Bandića, a neće otkriti ništa.
Želja
Davor Bernardić želi povratak Ive Josipovića u SDP. Djeca obično žele kamiončiće u raznim bojama, bernardinca ili veliku čokoladu, a Bernardić, najpoznatiji hrvatski politički infant, hoće Josipovića. Šteta po Bernardića. S kamiončićima i psima mogao bi se barem igrati. Što će mu Josipović, niti znamo, niti pretpostavljamo.
Eksplozija
Da život u Zagrebu nosi neželjene rizike uvjerio se liječnik Velimir Šimunić, poznat kao dugogodišnji teniski partner i ginekolog Franje Tuđmana: pred kućom, na Šalati, zapaljen mu je terenac Range Rover. Nekoliko dana ranije u istoj je ulici izgorjela Toyota pa su policajci skloniji pretpostavci da Šimunić nije meta, nego slučajna žrtva huligana utaborenih u tom dijelu grada. Pretpostavku osnažuje i Šimunićevo svjedočenje da ni od koga nije primao prijetnje. Stradao je i spomenik Šimunićevu najpoznatijem pacijentu: informirani smo o srpu i čekiću koji je nepoznati počinitelj narisao na postolje Tuđmanova spomenika u Zagrebu. Policija ga traži. U normalnijim okolnostima, gonila bi postavljača spomenika.
Koncesije
Vlast u Puli odlučila je dati pod koncesiju veći broj gradskih plaža i tako potaknula bujanje građanskog straha od ishoda tog procesa. Dosad su davana koncesijska odobrenja za pojedine usluge, poput iznajmljivanja ležaljki ili prodaje sladoleda, a sada će čitave plaže ići u desetogodišnju ili dvadesetogodišnju koncesiju, što je razbudilo i sumnju da bi popularna kupališta uskoro mogla biti ograđena. Grad kaže kako će plaže ostati otvorene za sve građane. Tko zna jesu li obećanja lažna ili strahovanja neosnovana. Tek ćemo ovu informaciju zaključiti omiljenom završnom opaskom nenadahnutih autora – vrijeme će pokazati.
Skijanje
Hrvati odlaze na skijanje, glasi vijest koja se tradicionalno emitira negdje u ovo doba godine. Dok u sretnijim familijama uništavaju preostale zalihe francuske salate i sličnih jestvina namjenski priređenih za praznike, ljubitelji snijega, zime i sličnih užasa kreću prema planinama i tamo, kako kažu, uživaju. U redu, svakom njegovo veselje. Ovih dana, međutim, čitamo da je podatak o odlasku 200 hiljada hrvatskih državljana na skijanje pretjeran. Koliko ih točno skija, ipak ne znamo, prijestolnička štampa iz koje crpimo podatke o ovoj važnoj temi nije došla do te informacije.
Sovjetka Režić
U splitskoj bolnici preminula je Sovjetka Režić, umirovljena sutkinja. Rođena je 1946. godine, a početak rata zatekao ju je na Županijskom sudu u Splitu gdje je svjedočila čistkama u pravosuđu, kada joj je i samoj položaj na sudu bio ugrožen. ‘Zbog neslaganja s tadašnjom dominantnom političkom praksom, trpjela je pritiske i prijetnje ne samo na sudu, nego i u privatnom životu’, stoji u tekstu koji je objavila udruga Documenta, u čijem je Upravnom odboru Režić bila od 2016. godine.
U tekstu objavljenom u Documentinoj publikaciji ‘Prvih 10 godina procesuiranja ratnih zločina u RH 1991. - 2000.’ napisala je: ‘Užasavajuća je pomisao, ma koliko rat bio nečovječan i ma kakve se sve niske strasti u njemu probude, da je i pred sudom jedan život vrjedniji od drugoga. I to samo zbog toga što se jedan zove Ante, Ivan, Franjo, a drugi Jovan, Đorđe, Milenko! Rekli bi neki: nije to ni čudno kada predsjednik najvišeg pravosudnog tijela u Republici Hrvatskoj izrijekom upućuje svoje kolege i svekoliku javnost da Hrvati nisu mogli biti počinitelji zločina u ratu, što ostrašćeni pojedinci, među kojima je nažalost bilo i nositelja pravosudne dužnosti, tumače tako da nije grijeh učiniti zlo pripadniku drugog naroda, vjere ili naprosto uvjerenja.’
