>

novosti logo

Rabljena sedmica: Orbane, Srbine

Dvosmislenost mađarskog premijera prema hrvatskim granicama i teritoriju u hrvatskoj je vlasti dočekana neobično krotko. Da je slična poruka umjesto iz Budimpešte došla iz Beograda ili Sarajeva, vrh vlasti bi danima izdavao priopćenja s oštrim osudama

Mađari

‘Fiume – Tengerre magyar’, natpis na ploči postavljenoj u spomen na 4. lipnja 1920. godine, datum potpisivanja mirovnog sporazuma kojim se, na razvalinama Austro-Ugarske, Mađarska morala odreći većeg dijela teritorija, nije, kako to opažaju neki mediji, podigao novu veliku buru u hrvatsko-mađarskim odnosima. Natpis je na svome Facebook-profilu podijelio mađarski vladar Viktor Orban, otprije poznat po privrženosti ideji prevelike Mađarske, zapazili su ga hrvatski mediji i počelo se razgovarati o svojatanju hrvatskoga teritorija. Mađari su se pozivali na pogrešku u prijevodu: nije, kažu, pisalo ‘Rijeka – mađarsko more’, nego ‘Rijeka – na more Mađari’. Prema mađarskom veleposlanstvu u Hrvatskoj, to je citat iz novinskog članka njihova pjesnika i političara Lajosa Kossutha iz 1846. godine, ‘gdje se potiče gradnja željezničke pruge te opisuju ljepote mora i primorja’.

Da ne ulazimo u povijesne prijepore, traume i dekontekstualiziranja, zapazit ćemo da je citat lijepo sjeo Orbanu, inače poznatom kako po manjku osjećaja za odnose s drugim državama tako i po nizu demokratskih deficita. Ne pišemo, međutim, o tome, nego o izostanku reakcije s hrvatske strane. Nešto je oštriji bio samo ministar prometa Oleg Butković, dok je iz ministarstva nadležnog za osude teritorijalnih aspiracija na Republiku Hrvatsku – onog vanjskih poslova pod vodstvom Gordana Grlića Radmana – doprlo frfljanje o Rijeci kao gradu neupitne i državne pripadnosti Republici Hrvatskoj te osuda radnji ‘koje unose probleme i nemir u dobrosusjedske odnose umjesto da jačaju suradnju s pogledom u budućnost’. Sve fino, odmjereno i pristojno, kako i valja s obližnjim državama kad su njihovi lideri neugodni ili samo dvosmisleni, samo što takva uravnoteženost kronično manjka Hrvatskoj kad su s druge strane susjedi iz Srbije ili Bosne i Hercegovine. Čim neki tamošnji dužnosnik izgovori rečenicu koja se ovdje protumači kao svojatanje hrvatske zemlje, mora, pa i pisaca, pokreću se dužnosničke haubice, osude nas zasipaju iz minute u minutu, organiziraju se televizijske emisije, kotač povijesti neumorno se vraća. Sada ne vidimo i ne čujemo ni pola takve žestine, odlučnosti i strasti da se verbalno obrani sveto hrvatsko tlo. Nisu se valjda samostalni i suvereni vladari malčice uplašili pred mađarskim šerifom koji ih je već fino potezao za nos oko Ine i neizručivanja Zsolta Hernadija, a sada se igra dvosmislenošću kakvu se nekim drugim vladarima iz nekih drugih država ne bi oprostilo.

Izbori

Što su izbori bliži, dvije najveće stranke izgledaju sve umornije. SDP je, čitali smo, u gospodarskom programu prepisao i neznatno dopunio rečenicu iz svog devet godina starog gospodarskog programa, a HDZ je javnost zabavio idejom o osnivanju državne agencije za bukiranje apartmana, ali su njihovi dužnosnici hitro reagirali i objasnili da ih se pogrešno shvatilo, odnosno da to što predlažu nije državna agencija za buking. Nego nešto jako slično. U SDP-u se čuje potiho mrmorenje o načinu krojenja lista, od Milanovićevih je nositelja preživio samo jedan, Domagoj Hajduković u četvrtoj izbornoj jedinici. U HDZ-u su u prvi plan isplivali ljudi lojalni Andreju Plenkoviću, ali nitko ne može sa sigurnošću reći koliko oni zbilja donose glasova i hoće li mu biti dovoljni za samostalno formiranje Vlade ili će pregovarati s Miroslavom Škorom koji je privukao briljantne intelektualce besprijekornih biografija. Roberta Pauletića, na primjer. Tu je i Most s bračnim parom Raspudić, dok se na lijevom polu okuplja zanimljiva ekipa oko Tomislava Tomaševića i Rade Borić. Što je udaljenija od centra, politička je scena sve dinamičnija.

Nasilje

Spomenuti SDP-ov Domagoj Hajduković, jedini SDP-ov nositelj liste u nekoj izbornoj jedinici iz Milanovićeve ere koji je opstao pod Bernardićevom vlašću, u nedjelju je bio žrtva obiteljskog nasilja. U popodnevnim ga je satima na ulici u Osijeku napao stranački kolega i partner Tomislav Mikulin. Nanio mu je lakše ozljede, zbog kojih je Hajduković potražio liječničku pomoć, a potom i prijavio nasilnika. SDP je reagirao relativno brzo i izbacio Mikulina iz članstva te ga ‘udaljio’ s radnog mjesta. Mikulin je, kako doznajemo iz medija, dvadesetšestogodišnji općinski vijećnik iz Lekenika čiji je nagli karijerni uspon počeo s Bernardićevim dolaskom na čelo SDP-a. Postao je zaposlenik u stranačkoj centrali, jedan iz najužeg kruga predsjednikovih pouzdanika, dečko koji obećava. Sada je pak samo osumnjičenik za napad na Hajdukovića. SDP-ovci su osudili nasilje i objasnili kako Bernardić u prvim istupima nije relativizirao incident, nego jednostavno nije znao što se dogodilo.

Ljudi

Dva ljudska tijela pronađena su u rijeci Mrežnici, u općini Barilović. Da se općinstvo ne bi odveć usplahirilo, nadležni su požurili informirati da je riječ o dvojici migranata – jedan, navodno, iz Egipta, drugi nije identificiran. Policija je, kako je priopćeno, ove godine evidentirala 574 nezakonita prelaska granice, što je bitan pad u odnosu na lanjske trendove. I to bi bilo sve o nesretnim ljudima koji preko Hrvatske pokušavaju doći do ozbiljnijih država Evropske unije. Eno ih u Bosni i Hercegovini, prepuštenih tamošnjim političkim i društvenim konfuzijama.

Gosti

Prvi put nakon mnogo godina Hrvatska ide prema ljetu očekujući negativne rekorde u turizmu. Resorni ministar Gari Cappelli najavljivao je svega 30 posto prometa u odnosu na lanjski, sada se govori o 25 posto, očekivao se veći dolazak svih na koje se naviklo prije pandemije, ali raspoloživi su podaci prilično depresivni. Kako će sve to izgledati krajem godine, nitko se ne usuđuje prognozirati.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1