Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Ostajte nigdje

Rezime tjedna obilježenog beskrajnim gužvama na granicama sa Slovenijom mogli smo završiti nostalgičnim mementom za dobom kad tih granica nije bilo, ali slutimo da bi se pobunile dvije-tri ozlojeđene udruge i pet-šest neurotičnih koordinacija pa ćemo izbjeći eksplikaciju teze

Rxkpvoo287fy7luiufyush5e9r6

Ako vam je dobro, onda čekajte (foto Žarko Bašić/PIXSELL)

Jaje

Uskrsna čestitka hrvatskih vladara – ovih domaćih – prelazi iz žanra patetične drame s nacionalnim nabojem u grotesku. Katolički prelati predvođeni Josipom Bozanićem poslali su iz ultraluksuznih staništa zabrinute poruke o stanju nacije, jezika i slično, premijer Andrej Plenković, obraćajući se građanima i crkvenim velikodostojnicima jezikom mladomisnika, pozvao je na vjeru, nadu, mir, radost, a spomenuo je i evanđeoske zasade ljubavi, slobode te međusobnog razumijevanja, dok je Kolinda Grabar-Kitarović izgovorila nekoliko prigodnih riječi vrijednih zaborava uz divovsko uskrsno jaje. Od istupa Franje Tuđmana kojemu je nedostatak prirodne mimike jamčio uvijek isti izraz lica, bez obzira na to je li govorio o ratu ili blagdanu, do predsjednice pred XXXXL jajetom, Hrvatska je napravila divovski korak u mjestu pakirajući mračni sadržaj u kičastu ambalažu.

Promatrana na ironijskoj distanci, politička rola hrvatske predsjednice ima avangardna obilježja. Iznevjereno jedino ozbiljno obećanje o selidbi s Pantovčaka, učestalo paradiranje u uniformi, kultna američka turneja s trijumfalnim diplomatskim porazom pred ogradom Bijele kuće i aktualna čestitka pored divovske pisanice skice su za portret najopskurnijeg predsjedničkog mandata u novijoj nacionalnoj povijesti. A on je, osim čestitkom u infantilnom ambijentu, ovih dana upotpunjen i zgražanjem nad činjenicom da Ivica Todorić živi u dvorcu a firma mu propada. Izgovorila je to, naglasimo, Kolinda Grabar-Kitarović nakon višegodišnje šutnje o Agrokoru. I to iz Predsjedničkih dvora, dok joj država odumire.

Sram

Da u Hrvatskoj postoji sram kao relevantna društvena kategorija, ovogodišnje službene komemoracije u Jasenovcu ne bi bilo. A bit će je, kako je najavljeno, 23. travnja. Umjesto nje bi se održala jedna ili dvije – u organizaciji srpskih, židovskih i antifašističkih udruženja, tj. u ime žrtava. No paradna narav antifašizma u službenoj hrvatskoj politici mora ispuniti formu pa će se pod Kamenim cvijetom, između izaslanstava Srba, antifašista i SDP-a najavljenih za subotu i Židova u ponedjeljak, u nedjelju ukazati predstavnici Vlade koja ne želi skinuti spomen-ploču s pozdravom jasenovačkih ubojica. Uglavnom, u subotu i ponedjeljak komemorirat će predstavnici žrtava. A u nedjelju?

Uspjeh

Novi uspjesi na međunarodnom planu. Švicarski Savezni sud odbio je hrvatski zahtjev za odgodu izvršenja pravorijeka arbitražnog suda u predmetu koji je Hrvatska pokrenula i izgubila protiv MOL-a. Jake domovinske pravničke snage pokušale su dokazati na arbitraži u Ženevi da su ugovori sklapani 2009. godine, kad je MOL dobio upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji, ‘plod koruptivnih aktivnosti’. Nisu uspjele.

Početkom veljače Hrvatska je podnijela tužbu švicarskom Saveznom sudu za poništenje ‘arbitražnog pravorijeka’, a ujedno je zatražila ‘odgodu izvršenja pravorijeka dok se ne odluči o osnovanosti podnesene tužbe’. Ni u tome nije uspjela. Usput, kad je u prosincu objavio vijest o propasti arbitraže, premijer Plenković najavio je prelazak INA-e u ruke hrvatske države. U međuvremenu mu se stanje poboljšalo.

Uspjeh (2)

Novi uspjesi na međunarodnom planu, dio drugi. Otkako je slovenska policija počela provoditi strogi nadzor na granicama, ‘u skladu s izmijenjenom šengenskom uredbom’, u domovini nije teško samo živjeti, nego i ući u nju, ali i napustiti je. Barem preko Slovenije. Prema tamošnjim medijima, gužve na granici stvorile su teškoće privrednicima i turizmu, a prepolovljen je bio broj izleta iz hrvatskog dijela Istre.

Ovaj dio rubrike mogli smo završiti nostalgičnim mementom za dobom kad između Hrvatske i Slovenije nije bilo administrativnih zapreka te podsjetiti kako tada linija razdvajanja dviju država nije presijecala ni ‘isti narod’ u Hercegovini i Imotskoj krajini, na primjer, ali slutimo da bi se pobunile dvije-tri ozlojeđene udruge i pet-šest neurotičnih koordinacija pa ćemo izbjeći eksplikaciju teze. Da parafraziramo slogan jednog uvaženog medija – ako vam je dobro, onda čekajte.

Zločin

S Tomislavom Sauchom stvari stoje više nego interesantno: još nedavno činilo se da ga samo puki protok vremena spašava od izručenja haškom sudu i da je uopće malo gadarija na našem svijetu koje nije uradio. Razvlačilo ga se kao vođu operacije izvlačenja novca iz državnog budžeta preko fiktivnih putnih naloga, skidan mu je imunitet, prokazivan je i ismijavan. A onda je objavljeno – parafi na lažnim putnim nalozima možda ipak nisu njegovi.

Ah, kakav obrat. Dok je družba Dinka Cvitana upregnula kreativne potencijale u raščišćavanje afere s dnevnicama u Milanovićevoj vladi, čitava je, ionako fragilna ekonomska struktura Republike Hrvatske, napukla zbog Agrokora. Jesu li namjenski trošene silne državne potpore godinama ukrcavane u koncern Ivice Todorića, jesu li njegovi menadžeri lažirali financijske izvještaje… dva su od nekoliko desetaka ozbiljnih pitanja na koja bi trebala odgovoriti ekipa nesposobna da riješi razmjerno beznačajan i relativno jednostavan slučaj isplate dnevnica. I uspjet će, bude li političke volje, već za dvjestotinjak godina.

Vojska

Prijestolnička štampa puna je vojnih instant-afera. Večernji je list otkrio da je Rusija u ratu naoružavala Hrvatsku, isporučila joj je ‘sustav S-300’, što je u vrhu srpske politike izazvalo stanovitu nevjericu, dok je hrvatska politika izrazila čistu sreću zbog duševnih boli u susjednoj državi uzrokovanih saznanjem da su ‘vjekovni srpski prijatelji’ u jeku oružanih sukoba uspješno surađivali s domovinskim snagama. O uspješnosti suradnje rječito govori Andrija Hebrang, bivši ministar koječega pa i obrane. ‘S-300 nije nikada bio kompletirani sustav niti spreman za upotrebu, ali je i takav imao veliku ulogu u Domovinskom ratu.’ Odnosno, odigrao je ‘važnu psihološku ulogu u neravnopravnom ratu’, tumači Hebrang. Jasno? Nema veze, nije ni nama.

Jutarnji parira: jedan dan otkriva da bi vojni odnosi Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država ‘mogli biti poremećeni zbog propusta koji se dogodio u Oružanim snagama i Ministarstvu obrane u realizaciji ugovora o prodaji 1,25 milijuna metaka zapovjedništvu američkih snaga za Europu’. Navodno su, piše dalje list, Oružane snage SAD-a optužile hrvatsko Ministarstvo obrane da im je pokušalo prodati ‘streljivo koje ne odgovara njihovim standardima i ‘uvaliti’ im metke kineske proizvodnje koje su izričito naglasili da ne žele’.

Idućeg dana isti dnevnik objavljuje informaciju kako su iz američke ambasade u Zagrebu na Twitteru napisali da su odnosi SAD-a i Hrvatske odlični i da su u SAD-u redom ‘ponosni što u Hrvatskoj imaju tako snažnog i dobrog partnera’. List prenosi da je Amerikancima zasmetao navod da bi njihovi odnosi s Hrvatskom mogli biti narušeni. Jasno? Nema veze, nije ni nama.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više