Familija
Sjajne uspjehe bilježi Andrej Plenković: otkako vodi Vladu, njegov ujak Marko Raos postao je član Upravnog vijeća Parka prirode Biokovo, Raosova kći, a Plenkovićeva sestrična Nera Miličić imenovana je voditeljicom ureda Hrvatske turističke zajednice u Münchenu, dok je Igor Pokaz postao veleposlanik u Londonu. Premijer mu je vjenčani kum. Demografija, zaštita obitelji, otvaranje radnih mjesta za hrvatske ljude… sve o čemu su govorili HDZ-ovci ipak nije bilo samo prodavanje magle. Plenković je počeo od svojih.
Pobačaj
U ožujku 2017. godine Ustavni sud odredio je da do kraja veljače sljedeće godine Sabor mora donijeti novi zakon o pobačaju, pa je Milan Kujundžić, katastrofalni ministar zdravstva, najavio da će posao obaviti nešto što se zove Povjerenstvo za evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država EU-a koji se odnose na pravo prekida trudnoće. Zakon nastaje u tajnosti, Kujundžić je odbijao otkriti čak i imena članova Povjerenstva, pravdajući se osjetljivošću tematike. Sadašnji zakon donesen je 1978. godine i spada vjerojatno u najstarije važeće propise u Republici Hrvatskoj. Udruge posvećene pravima žena nezadovoljne su tajnovitošću postupka i upozoravaju da bi Ministarstvo zdravstva, kao javno tijelo, trebalo dati neophodne informacije. Inače, odluka Ustavnoga suda ne dopušta mogućnost zabrane pobačaja, no postoje dileme nakon koliko se tjedana trudnoće abortus neće obavljati. Dilema nema oko toga da vlada Andreja Plenkovića voli bitne zakone pisati u tajnosti – sjetimo se Martine Dalić i Lex Agrokora.
Trulež
Malo o SDP-u. Prema Crobarometru, nekad vladajuća stranka potonula je na 14,6 posto podrške, što bi u normalnim okolnostima bio razlog za uzbunu, tjeranje aktualnog vodstva, uvođenje privremene uprave i izvanrednog stanja sve dok ne prođe opasnost da ih na listi popularnosti preteknu lunatici iz Živog zida. No iz SDP-a dopire zadah sporog truljenja, tamo više nema energije ni da se Davoru Bernardiću, stranačkom predsjedniku evidentno nesposobnom za dizanje popularnosti i artikuliranje smislene politike, zahvale na uslugama i zadrže ga dalje od prava odlučivanja o ičemu. Ovih je dana nešto najavio Predrag Matić, bivši ministar branitelja: na sljedećoj sjednici stranačkog Predsjedništva predložit će da se odredi cilj koji SDP mora postići dogodine na izborima za Evropski parlament i da, ne bude li ostvaren, Bernardić ode. Bernardićevi intimusi pak najavljuju da će ionako podnijeti ostavku u slučaju loših izbornih rezultata. I tako, SDP-om i dalje vladaju oportunizam i želja za odgađanjem neodgodivog.
Slava
Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica, grozničavo je pokušavala oteti dio slave teniskih reprezentativaca koji su pobjedom protiv Francuza 3:1 osvojili zadnji Davis kup – od iduće godine natjecanje će se odvijati po novim propozicijama. Utrčavala je u svlačionicu, za njih organizirala dernek u svom uredu gdje je orkestar izvodio Thompsonove uspješnice, bistrooki su zapazili da se čak i pomicala po tribini u smjeru kretanja kamera. Geg umjesto riječi, poza umjesto sadržaja: o tužnom slučaju ove gospođe pisali smo više puta, sada ćemo samo još jednom, vjerojatno uzalud, apelirati na njezine birače – ne zamarajte je dužnostima kojima nije dorasla, neka nesputano skače, bez tereta predsjedničke funkcije.
Milanović
Ima li nade za zemlju u kojoj nadu predstavlja Zoran Milanović? Bivši predsjednik Vlade, poznat po uzaludnim i upornim pokušajima paktiranjima s desnicom, navodno ozbiljno razmišlja o predsjedničkoj kandidaturi. Izbori su sljedeće godine, o kandidatkinji desnice nema dileme, bit će to Kolinda Grabar-Kitarović, no protukandidata zasad nema. Mislimo, nema protukandidata koji bi imao šanse s njezinom formalnom i neformalnom PR-ovskom logistikom – Marko Vučetić, bivši mostovac, to sigurno nije, premda je spomenuo mogućnost sudjelovanja u predsjedničkim izborima. I tako se stiglo do Zorana Milanovića, kuma zagrebačkog aerodroma. On se, kao, godinama drži izvan politike, ali se ukazao na nekakvom okruglom stolu Hrvatske seljačke stranke gdje se nije izjasnio. Po novinama povremeno čitamo nagađanja, navodno se ne želi kandidirati ako ne procijeni da ima realne šanse pobijediti aktualnu predsjednicu. Hrvatska propada brzinom Milanovićeva pretvaranja iz izbornog gubitnika u perspektivnog političara. Dosta brzo.
Doktori
Nakon Dragana Čovića još se jednom političaru s višegodišnjim prebivalištem na mekoj granici prema osnovanoj sumnji za brojna kaznena djela smješka počasni doktorat. Riječ je o Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku. I ne, nije zajebancija. U Muzičkoj akademiji razmišljaju predložiti ga za visoku akademsku počast, jer je zaslužan što su dobili novu zgradu, pa su mu se, umjesto konvencionalnih oblika zahvaljivanja u našim krajevima – paket kave, boca pića, pršut… – naumili odužiti zerom počasnog doktorata. Trezveniji pripadnici akademske zajednice upozoravaju na bolje običaje po kojima sveučilišta nikad ne dodjeljuju počasne doktorate svojim bivšim studentima, a Bandić je, prema raspoloživim informacijama, studirao upravo na zagrebačkom sveučilištu. No kakve bolje običaje očekivati od zajednice koja je ukazala čast Čoviću. I razmišlja o kandidiranju Bandića. Začarani krug niskih kriterija i loših motiva.
Ustaše
Austrija progoni ustaške simbole, kažnjavat će ih i s mjesec dana zatvora, a Hrvatska, blago njojzi, ima Lovru Kuščevića, ministra uprave, iz čijih je usta, odnjegovanom bradicom uokvirenih, nekidan izašla sljedeća mudra misao: ‘Naravno, ne možemo tolerirati korištenje Za dom spremni u kontekstu ustaškog pokreta. Što se mene tiče, na HOS-ovoj ploči nije ustaški pozdrav Za dom spremni, nego vojna oznaka.’ Bilo bi divno nagovoriti ga da s dotičnom vojnom oznakom ode do Austrije. Neka se odmori mjesec dana.
