Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Povijesni uspjeh Republike Hrvatske

Sumnjali smo u Andreja Plenkovića kad je tvrdio da ćemo imati benefite od predsjedanja Vijećem Evropske unije, ali pokazalo se da je bio u pravu – hrvatski školski zahodi dobivaju sapune i WC papir

0gfu253f916o99wt2cnk3kdjfu7

Euforičan napredak – školski toaleti dobivaju osnovne potrepštine (foto Davorin Višnjić/PIXSELL)

Virus

COVID-19, virus koji uzrokuje trenutno najpopularniju bolest, popularan je preko svake mjere. Štošta znamo o njemu: odakle je došao, kako se širi, što bi mogao biti dobar scenarij, a što loš, kakve opasnosti vrebaju zbog širenja epidemije, što ga čini običnim, a što strašnim. Stariji će se sjetiti, kao što je sredinom osamdesetih davna nuklearna kriza izazvana katastrofom u Černobilu u prvi plan isturila Alicu Bauman, sada se u kadru, kao predstavnica Autoriteta Znanosti našla Alemka Markotić, ravnateljica Klinike dr. Fran Mihaljević. Njoj je pripala uloga sedativa za neurasteničnu naciju, njezine strahove i paranoje, a i Vili Beroš, ministar zdravstva, rado se oglašava kako bi objavio rezultate dnevnih inventura laboratorijskih analiza sumnjivih pacijenata. U Hrvatskoj je deset zaraženih ili je, s obzirom na protok vremena od trenutka pisanja ovoga teksta do časa njegove konzumacije, pametnije napisati desetak. Razloga za paniku nema, ali za oprez ima. Jednostavno nije moguće predvidjeti kako će se razvijati cijela priča, kojim će se prostorima širiti, koliko će osoba zahvatiti i u što bi se sve mogao pretvoriti trenutno najpoznatiji virus. Ovdašnje zdravstvene vlasti uglavnom dobivaju pohvale – pitanje je bi li se činile tako uspješnima da je zemlja izloženija virusu – čak se otkrilo da školski toaleti zaslužuju sapune i WC papir, što dosad baš i nije bio standard. Hrvatskoj se, eto, zaista isplatilo predsjedanje Vijećem Evropske unije. Školski zahodi dobivaju osnovne potrepštine. Nastavimo li ovako euforično napredovati, vjerujemo kako nije dalek dan kada će cijela zemlja imati struju i vodu. Bravo Hrvatska!

Povlačenje

Živahno je bilo u Hrvatskoj vojsci ovih dana. Ne, nisu padali avioni, nego je uslijedila redovita smjena na čelu: po isteku mandata Mirka Šundova dužnost čelnog čovjeka Glavnog stožera preuzeo je Robert Hranj. Istoga je dana ponovljeno da će se Hrvatska vojska povući iz misije u Afganistanu. ‘Nadam se tome’, odgovorio je Damir Krstičević, ministar obrane, na pitanje odlazi li ovog vikend zadnji kontingent hrvatskih vojnika u Afganistan. ‘Za nekoliko mjeseci završava višegodišnja avantura SAD-a i nas u Afganistanu. Povlače se, povlačimo se i mi. Hrvatska se ne brani samo na svojim granicama, Ustav to jasno definira. Hrvatska vojska se vraća iz Afganistana domu svome, bit će i dalje prisutna u svijetu, u žarištima, tamo gdje se tek rasplamsavaju žarišta i tamo gdje se djeluje preventivno, uvijek računajući na to što je naš interes. To nije sebičnost, već zdrav razum’, raspričao se i novi predsjednik Zoran Milanović. Istodobno, u javnosti se sve češće zaziva postavljanje vojske na granice, što bi, kao, bio odgovor na prijetnju izbjegličke krize. Gdje su odsustvo sebičnosti i zdrav razum u takvim najavama nemamo pojma, no nekako se nadamo pobjedi trezvenosti. Barem jednom.

Isprika

Kampanja za stranačkog predsjednika u HDZ-u zasad je umjereno zanimljiva. Već smo se pomirili s gorkim saznanjem da neće rezultirati kolektivnim uništenjem – političkim – spomenute stranke, pa nam kao utješno zadovoljstvo ostaje bilježiti sitnije konflikte. Andrej Plenković odazvao se na poziv izazivača Mira Kovača na sučeljavanje i zatražio od protukandidata da se ispriča članovima stranke jer ih je, kako veli, uvrijedio kada je rekao da se boje javno opredijeliti za njega iz straha od gubitka posla. ‘To je katastrofalna izjava bilo koga, a pogotovo nekoga tko želi biti na čelu HDZ-a kao najjače stranke u Hrvatskoj i stranke koja ima odgovornost voditi Vladu’, kazao je Plenković. Priključio se i Gordan Jandroković, u svojstvu prve pratilje mnogih HDZ-ovih predsjednika. ‘Vlastiti nedostatak vizije i karizme nadomjestiti agresijama i manipulacijama ne smatram prihvatljivim’, otkrio je Jandroković komentirajući Kovačeve istupe koje nećemo citirati, jer što će vam. Pažljivi promatrači zapazili su da je Milijan Brkić izostao u zadnjih nekoliko pojavljivanja Kovačeva stožera. Ne, nije u pitanju idejno razilaženje, za to bi ipak trebalo imati ozbiljnije ideje, nego, kako navode novine, četnička upala koja se obrušila na njegova hrvatska pluća.

Obećanja

Istospolni partneri posvajat će djecu, najsiromašniji penzioneri neće plaćati RTV pretplatu, 700 tisuća radnika imat će plaće veće od 280 do 450 kuna, međustopa PDV-a u turizmu snizit će se s 13 na 10 posto, mladima će se subvencionirati podstanarstvo… to je dio mjera s kojima SDP namjerava osvajati birače. Stranku i dalje vodi Davor Bernardić, čiji je najpoznatiji politički potez slanje čestitke zbog sklapanja braka krajnjem desničaru koji je kurvu plaćao kokainom. Nema to baš neke s temom, Bernardiću je netko u međuvremenu vjerojatno objasnio što ne bi trebao raditi kao šef nominalno lijeve stranke, nego priznajemo kako nemamo takvu maštu da Bernardića zamislimo kao uvjerljivog promotora nekog političkog programa. Možda mu je pametnije šutjeti, jer će ionako vlast osvojiti kad se veći dio aktivnih glasača još jednom razočara u HDZ.

Škoro

A kad nas je već krenulo sa strankama, zabilježimo osnivanje Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Pohvalio se Orbanom i Janšom kao idolima, što znači da politička scena, ionako nagnuta udesno, dobiva još jednog vatrenog desničara i antikomunista s vječno istim fascinacijama i frustracijama. Nešto kao Hasanbegović s malo više sluha.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više