Turneja
Kolinda Grabar-Kitarović obilazi otoke Primorsko-goranske županije, glasi vijest. U zlatnim vremenima novinarstva vijest je, da bi joj se priznalo postojanje, morala odgovoriti na minimalno pet pitanja. Danas, u eri PR-a loše upakiranog u žurnalizam, vijest može biti sve, pa i da izabrana predstavnica naroda negdje boravi, bez obzira na to što nitko ne zna odgovor na neka pitanja. Poput fatalnog zašto. Ideja o predsjedničkim putovanjima državom na kojima se upoznaje sa svakodnevnim životnim tegobama podanika imala bi smisla da živimo prije više stoljeća, kada su pošiljke putovale kočijama i golubima te kada su protok informacija fatalno ugrožavali naoružani odmetnici i ptičje bolesti. Imalo bi možda nekog smisla i da je Republika Hrvatska tri-četiri puta šira i duža pa hajde, lijepo je vidjeti predstavnike vlasti u svakoj vukojebini, pod uvjetom da donose poboljšanje životnih uvjeta. U 21. stoljeću, kada je običnim klikom iz zagrebačke, riječke, ludbreške, šibenske ili virovitičke sobe u svakom času moguće provjeriti kakvo je vrijeme u New Yorku, praviti predstave od turneje državom veličine Hrvatske izgleda i zvuči poput šala Željka Pervana. Loše.
Strogo informativno, ni u ovom putovanju nema puno sadržaja. Predsjednica u društvu lokalnih političkih čelnika obilazi javne i infrastrukturne objekte te priča o demografiji, iseljavanju i mladima. Samo što joj izleti iz predsjedničkih odaja postaju sve uvrnutiji. Nekoć bi se potrudila progutati više stotina kilometara, a sada se iz Zagreba, u pratnji protokola i medijske logistike, otisnula do koliko nedaleke toliko i rodne PGŽ. Ipak, ništa se ne da mjeriti s njezinim ne tako davnim službenim posjetom Zagrebu.
Imovina
Goran Marić, ministar državne imovine, čini se kao nevoljnik u čijem je opisu posla baš ono s čime se najviše muči – nešto poput profesionalnog pilota opterećenog strahom od visine. Čovjek kojem je Plenković povjerio skrb o državnoj imovini već se danima hrva s podacima o svojoj: te je u imovinskoj kartici naveo bitno manju vrijednost kuće u Živogošću od tržišne, te zatajio apartman u Turnju, a sada je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa još otvorilo predmet o prodaji vile u zagrebačkoj Grškovićevoj ulici koju je koristio bivši predsjednik države Stjepan Mesić. Vila je prodana za 5,5 milijuna kuna poduzeću Sjajna svjetlost, čiji je direktor Zvonko Šarić Marićev prijatelj. A Marić je, k tome, upravo od Šarića kupio ne samo kuću u Živogošću, po nižoj cijeni od tržišne, nego i još neke nekretnine po obali. Dakle, ministar državne imovine.
Nada
Zadržimo se u HDZ-ovu svijetu. Karla Resslera, mlađahnu nadu Andreja Plenkovića i posinka Vladimira Šeksa, čeljade koje je privatno i idejno blisko kako s utemeljiteljima tako i s aktualnim vodstvom HDZ-a, FINA je kaznila s 20 tisuća kuna jer nije ispunio obavezu predavanja godišnjeg izvještaja o poslovanju, istina neaktivne tvrtke Siva sova, čiji je vlasnik. Zakonodavac je naime u svojoj beskrajnoj mudrosti odlučio obvezati i vlasnike tvrtki bez poslovnih aktivnosti, a Ressler je jedan od takvih, na predaju izvještaja o poslovanju. Glupo, reći ćete, maltretiraju ga samo zato što je Hrvat, dodat ćete, ako baš niste pri sebi. Svejedno, vijest prenosimo iz dva razloga: prvi, postoji nekoliko država na svijetu u kojima bi se zbog zanemarivanja zakonskih obaveza, ma kakve one bile, letjelo s liste vladajuće stranke za Europski parlament. Srećom po Resslera, on živi daleko od njih. I razlog drugi, koliko god glupo izgledala obaveza predavanja godišnjeg izvještaja o poslovanju i za neaktivne tvrtke, ne smijemo zaboraviti da je tako odlučio zakonodavac, a među zakonodavcima desetljećima je nezaobilazan upravo Resslerov očuh.
Famiglia
Napuštamo načas jedinstvena bića iz vladajuće stranke, ali ostajemo u čudesnom svijetu njezine koalicije. Sudi se Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku, osumnjičenom da je s pročelnicima Vidojem Bulumom i Mirom Lacom protuzakonito premještao na bolja radna mjesta službenike Grada Zagreba s kojima je privatno i poslovno povezan. Svjedočili su premještani službenici Milkica Macan, Robert Ljutić i Zrinka Majerović. Ljutić je sve svoje premještaje ocijenio zakonitima, Majerović je otkrila kako do dobivanja rješenja nikad nije znala kamo će biti premještena, no Macan zaslužuje grand prix za antologijsko svjedočenje. Baš za nju je Bandić, u tajno snimljenim razgovorima, tvrdio da mu je rodica. Ona je, međutim, prvo rekla da nije u rodbinskom odnosu s njim, a kada joj je prezentiran iskaz iz istrage u kojem govori da je Bandićeva sestra strina njezina supruga, rekla je da je to točno. Na sutkinjin zahtjev da malo objasni, zapazila je kako joj se čini da ‘to nije srodstvo’, ali da joj ‘nije baš jasno što sve spada pod srodstvo’. Suđenje prate Bulum i Laco, dok se Bandić ne pojavljuje u sudnici.
Zahod
Bandić je čudo! Dok mu se sudi zbog zapošljavanja rodbine koja nije sigurna je li mu rodbina, u njegovu se gradu odvija senzacionalna obnova zahoda. Rekonstrukcija WC-a minorne površine od svega 3,86 metara četvornih košta, otkrili su mediji, 287.312 kuna s PDV-om. Odnosno, nešto više od deset hiljada eura po metru kvadratnom. Fotografija interijera otkriva da su u preskupom klozetu postavljeni školjka i kotlić kakvi se mogu kupiti za 700 kuna. Prema troškovniku tvrtke Zrinjevac, izvođača radova, uklanjanje stare i postavljanje nove školjke stajat će 17.812 kuna s PDV-om, dok će demontaža starog i postavljanje novog umivaonika stajati 8.437 kuna s PDV-om. Identični se umivaonici na tržištu prodaju po cijeni od tisuću kuna. Glupo je napisati išta osim – živjela Hrvatska!!!
Repka
Na marginama politike traju napori vodstva Hrvatskog nogometnog saveza da u Split dovedu nacionalnu reprezentaciju, što nije ostvarivo dok traje neprijateljstvo između Hajduka i njegovih navijača s jedne te HNS-a s druge strane. Sada su za stol sjeli predstavnici splitskog kluba Marin Brbić i Benjamin Perasović, gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara i izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić. On je ‘prezadovoljan’ sastankom s Hajdukom. Zvuči loše.
