Kartice
O rekonstrukciji Vlade kao očajničkom pokušaju Andreja Plenkovića da stvori dojam o poštenom i nekorumpiranom HDZ-u dosta se pisalo i teško je išta više reći o tim dirljivo uzaludnim naporima. Čovjeku se katkad učini da su premijeru zaista propali svi pokušaji pronalaska obećavajućeg posla, pa se sada u krajnjem očaju drži ovoga što ima – vođenja Vlade Republike Hrvatske. Smijenio on tako troje ministara opterećenih aferama, imenovao troje novih i onda se već u startu otkrije da ni oni nisu besprijekorni. Mariju Vučković, novu ministricu poljoprivrede, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo je u listopadu 2013. godine ‘jer je istovremeno obnašala dužnost zamjenice župana Dubrovačko-neretvanske županije i obavljala funkciju člana nadzornog odbora trgovačkog društva Komunalno održavanje d.o.o. Ploče, što je predstavljalo povredu Zakona o sprječavanju sukoba interesa’. Vesna Bedeković, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u Vladu stiže s imovinskom karticom u kojoj je upisana lani proizvedena Mazda CX3 vrijedna 15.300 kuna. Bedeković je u HDZ-u, stranci čiji dužnosnici njeguju delikatnije oblike skrivanja vrijednosti svoje imovine, pa ovo umanjivanje vrijednosti prometala valja promatrati kao grešku. A Josip Aladrović, novi ministar rada i mirovinskog sustava, nije na vrijeme u imovinsku karticu unio podatak da mu je supruga prodala automobil Hyundai i30 i iz Njemačke uvezla rabljeni Smart. Sitnice za standarde hrvatske politike i HDZ kao njihova kreatora. Negdje bi se letjelo iz Vlade zbog propusta kakve potpisuju novi ministri, u Hrvatskoj oni su manekeni novog, čistog početka. Šteta za Plenkovića što ne uspijeva naći normalniji posao.
Izručenje
Uz očekivanu medijsku podršku, Zdravko Mamić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa, iščekivao je utorak kada je sud Bosne i Hercegovine odlučio da ga ipak neće izručiti domovini. Koliko je tamošnji sustav nespreman odreći se Mamića svjedoči podatak kako je čak i tužiteljica Gordana Bosiljčić zapazila da nisu ispunjeni uvjeti za dugo očekivano izručenje. I Mamić se pokazao zahvalnim, na kraju je zapazio kako je BiH pravna država, za razliku od Hrvatske. Sada malo o medijskoj podršci. U Mamiću bliskim novinama pročitali smo da je sazvao, pa otkazao konferenciju za novinare na kojoj je planirao prozvati šest korumpiranih sudaca. Na koncu je spomenuo samo predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu, nazvao ga je pokvarenim, korumpiranim i ruglom. Sessa je odgovorio kako se s Mamićem sreo dva puta u prolazu, njegove je optužbe nazvao opasnima ‘ukoliko se budu uzimale za ozbiljno’, ali je dodao i da trenutno ne planira poduzimati korake protiv Mamića. Zasad toliko o sukobima nacionalne elite.
Raspad
Već drugi tjedan zaredom ne uspijevamo odoljeti, premda događaj zaslužuje samo prezir, ali podjela Neovisnih za Hrvatsku na Šuplje i Prazno i dalje nas zabavlja. Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović razišli su se u dva klana – ona, predsjednica, sa svojim je dijelom klike u Zadru održala izborni sabor gdje su, kako se pohvalila, izabrali novo predsjedništvo i članove središnjih tijela stranke. Za to je vrijeme politički tajnik Hasanbegović sa svojima saborovao u Zagrebu. No kako je istaknuo, njihov dernek nije bio izborne naravi, onaj zadarski nazvao je protustatutarnim, a k tome još i bezumnim te samoubilačkim potezom čiji je cilj stvoriti dvovlašće u stranci i dovesti do situacije da ‘o našoj političkoj sudbini odlučuje Plenkovićevo Ministarstvo uprave’, što se, obećao je tradicionalno patetično, neće dogoditi jer će ‘o njoj odlučivati isključivo Bog i Hrvati’. Teško je i u ovim vrelim danima naići na nešto toplije od Hasanbegovićevih izjava. Povod raskolu je nebitan, iza oboje ionako stoji petparačko desničarenje i destrukcija svega što im se ne sviđa. Utoliko je ugodno pratiti ovaj raspad. Eto, ipak ima lijepih vijesti kod Hrvata.
Divljaci
Robert Bitunjac, Matej Bjekić i neki maloljetnik pretukli su ispred jednog pulskog kafića šezdesetsedmogodišnjeg Evelina Valea te mu slomili ruku i rebra. Vale, umirovljenik i čuvar, sjedio je ispred zatvorenog kafića pred kojim su visjele hrvatska i istarska zastava, kada je stigla nervozna trojka iz noćnog provoda. Vale ih je upozorio da ne ljuljaju zastave i odgovorio im na pitanje kada se kafić otvara. Otišli su, ali se i vratili za sat vremena, divljački ga prebili, slomili mu ruku i rebra. Uslijedile su isprike od ministra obrane Damira Krstičevića naniže, koje su napadnuti i njegova obitelj prihvatili. Svi ističu, riječ je o nedopustivu ponašanju, incidentu, najavljuju kazne za počinitelje i slično. Ovom incidentu prethodila je Krstičevićeva ideja o remilitarizaciji društva, odnosno o vraćanju vojske u donedavno prazne kasarne. Kakva je korist od toga, nemamo pojma. Štetu nije teško pojmiti.
Migranti
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović obećala je stati iza svakog policajca koji prijavi nasilje nad migrantima. Požalila se i na institucionalnu indolenciju na koju je naišla kada je nadležnima proslijedila pismo anonimnog policajca sa svjedočenjima o okrutnom postupanju prema nesretnim ljudima, kojima se čak i Hrvatska čini boljim mjestom za život od onoga što su ostavili za sobom. Po njezinu mišljenju, iza potpune nezainteresiranosti da se ozbiljno istraže navodi o protupravnom postupanju prema migrantima stoji politička odluka ‘da se vanjska granica Unije čuva svim sredstvima’. Ako je ovo točno, Hrvatskoj je pripala uloga usklađena s njezinim trenutnim kapacitetima. Postala je predziđe barbarstva.
