Kletva
Je li perverzni krik Tomislava Karamarka ‘imamo preeedsjednicoooo!’ u noći njezine izborne pobjede zapravo bio kletva ili je problem druge naravi, ne možemo prosuditi, ali ovo s Kolindom Grabar-Kitarović nije dobro. Jednostavno ne ide, a kad krene, ide toliko ukrivo da je istog trena šteta što je krenulo. Ako se pitate o čemu pričamo, odgovor je kratak – o svemu. Hrvatsku je vodilo svašta, ali Grabar-Kitarović svojski se trudi biti najgroznija među groznima. Na vanjskopolitičkom planu funkcionira kao… dobro, na vanjskopolitičkom planu ne funkcionira, najviši joj je domet bilo skakutanje oko ograde Bijele kuće i otkrivanje ploče posvećene njezinu posjetu Australiji (?!). U unutarnjoj politici još je gora. Ovih je dana premjestila Ured u Gospić, to premještanje Ureda je, kao, dokaz njezine posvećenosti ravnomjernom razvitku cijele zemlje, a zapravo je običan, beskoristan i, vjerojatno, ne baš jeftin cirkus. K tome, kritizirala je Vladu, rekla je da nezaposlenost zaista pada, ali zbog sve većeg broja iseljenih. To je načelno točno, no postavlja pitanje i njezine odgovornosti. Na vlasti je od početka 2015., godinu i devet mjeseci dulje od aktualne Vlade. I, kako vidimo, svjesna je da će obećanje o pretvaranju Hrvatske u jednu od najrazvijenijih država Evropske unije i svijeta, koje je dala nakon pobjede, teže ostvariti od sna da sjedi u uredu američkog predsjednika. Usput je podržala najavu premijerova preuzimanja vođenja Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Jer, veli predsjednica, on je i otac dvoje djece pa mu je ‘bitno kako će izgledati školski sustav’. Sve na stranu, nisu joj ni prethodnici bili neko cvijeće, ali kad je nedavno izjavila da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, premda je on, prema relevantnim povijesnim izvorima, izmišljotina ustaškog režima, KGK je dosegnula dno. Čak i za nju najbolje bi bilo da joj se dogodi Josipovićev poučak – brz odlazak s Pantovčaka u političku smrt.
Nemir
Skori odlazak iz politike dobro bi došao i Damiru Krstičeviću koji se od dolaska na mjesto ministra obrane pretjerano uživljava u ratove. Damira obuzeo nemir. Minulog mu je tjedna prijestolnički tisak povjerio pune dvije stranice, a on se odužio tvrdnjom izvučenom u naslov: ‘Hrvatskoj treba tvornica municije.’ Nemamo namjeru razmišljati što Hrvatskoj sada treba osim otvorenih granica za lakši odlazak u inozemstvo. Tek ćemo zapaziti kako se na Krstičevićeve riječi nije okomio nijedan biskup, ni Željka Markić. Šute popovi, ne oglašavaju se laici, cijela nabujala crkvena scena u Republici Hrvatskoj nije ni beknula, kao da je ministar obrane najavio proizvodnju sredstava za poboljšanje, a ne za oduzimanje života.
Ako ljudski život počinje začećem, ne bi li trebao prestati voljom Božjom, a ne metkom iz hrvatske tvornice? Ako je eutanazija problem, zašto Krstičevićeve nakane nisu? Čekamo odgovore. Uzalud, znamo.
Most
Vlada Andreja Plenkovića marljivo nastavlja raditi na onome što su njezine prethodnice gotovo usavršile – verbalno gradi Pelješki most. Koliko je samo najava izgovoreno, koliko je puta ova država zatezala odnose s Bosnom i Hercegovinom zbog mosta koji se pod kapom nebeskom već dulje od desetljeća ukazuje tek u vidu po jednog batrljka s kopnene i pelješke strane. ‘Gradnja Pelješkog mosta nastavlja se i most će biti sagrađen’, izjavio je Plenković prije nekoliko dana. ‘Još jedanput poručujem našim prijateljima u BiH i hrvatskoj javnosti, osobito Dubrovačko-neretvanskoj županiji, da projekt povezivanja juga Hrvatske s ostatkom zemlje ide dalje’, precizirao je te najavio nesmetanu plovidbu svih brodova prema Neumu. Iz BiH se čuju protivljenja, SDA kaže kako gradnja mosta nije moguća jer se kosi s pravnim propisima. Tamo, izgleda, vjeruju Plenkoviću.
3 P
Već smo naznačili koliko je svestran aktualni hrvatski premijer, navodno je odlučio preuzeti Povjerenstvo za reformu školstva umjesto Dijane Vican. Osim Grabar-Kitarović, zadovoljstvo ovom odlukom iskazao je i Ivica Kostović, član Povjerenstva koje je, smatra on, dobilo na dignitetu!? Ako je ovo točno, a još nije potvrđeno, nejasno je samo želi li Plenković naglasiti beznačajnost Povjerenstva, tijela koje može voditi i čovjek okupiran drugim obavezama, ili mu je nakana ukazati koliko se dosad dosađivao u premijerskoj fotelji kad mu treba još posla. Na mjesto koje vapi za nestranačkim stručnjakom stigao je stranački nestručnjak. Plenković, premijer i povjerenik.
Zaborav
Vrhunski sport zbilja nije zdrav. Nakon Luke Modrića i drugi hrvatski nogometni reprezentativac, Dejan Lovren, potpuno je promijenio iskaz u osječkoj sudnici, gdje traje proces protiv skupine predvođene Zdravkom Mamićem, optužene za nelegalno izvlačenje novca iz Dinama. I dok su tijekom istrage u USKOK-u davali iskaze na kojima su tužitelji gradili optužnicu, sada, u sudnici, pred Mamićem, mijenjaju priču, zaboravljaju što su rekli, upućuju na zaključak da je svaki udarac lopte u glavu koji su dobili u karijeri ostavio gadne posljedice. Uglavnom, Modrić je iskaz mijenjao u lipnju, Lovren sada. Da ne opterećujemo ovu rubriku detaljima iz sudnice, samo ćemo navesti kako se Lovren više ničega ne sjeća. U USKOK-u je, kako reče, dao drugačiji iskaz jer mu je u to vrijeme kći bila bolesna pa mu, kaže, mozak nije funkcionirao. Ali se sjećao više detalja nego sada kad funkcionira.
Tko bi razumio tajne ljudskog mozga?
Laž
Skoro smo zaboravili ukazanje Marka Perkovića Thompsona u sudnici zagrebačkog Županijskog suda na suđenju Ivi Sanaderu u slučaju Fimi Media. To je ono gdje tužitelji tvrde da ga je Sanader, dok je bio premijer i predsjednik HDZ-a, plaćao da ne pjeva drugim strankama i koalicijama u kampanji. Thompson je to negirao, ali je potvrdio da se sastao sa Sanaderom koji mu je dao 50 tisuća kuna, onako, iz čiste kršćanske ljubavi, za crkvu u Čavoglavama. Thompson je rekao da ne poznaje Mladena Barišića, nekadašnjeg Sanaderova intimusa i direktora Carine, na što je Barišić reagirao i optužio ‘pjevača’ da laže. Tko zna hoćemo li ikad doznati tko najviše laže u tom divnom demokršćanskom klupku.
Rekreacija
Nećemo gnjaviti s Agrokorom, on je, iz nekog razloga, u vlastima bliskim medijima i dalje u nadležnosti novinara koji prate ekonomiju, a ne crnu kroniku. Bolje pisati o sportu, još je Zabranjeno pušenje primijetilo da raja hoće veselo. Na Evropskom prvenstvu hrvatska je košarkaška reprezentacija izgubila od španjolske 73:79, ali je pritom, čitamo na nekom portalu, ‘pokazala da može puno na ovom natjecanju’. Utakmica je većim dijelom bila izjednačena. Bio je to prvi hrvatski poraz u četiri utakmice, a u prvoj fazi natjecanja košarkaške reprezentativce očekuje još Češka. Rubriku završavamo informacijom o porazu nacionalne nogometne reprezentacije protiv Turske 1:0 u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. Nekidan je nakon dvodnevnog mučenja u glibu Maksimira, ekipa uglednog radiomehaničara i izbornika Ante Čačića s istim rezultatom savladala moćno Kosovo. Hrvatskoj je sada upitan odlazak na Svjetsko prvenstvo. Možda ne bi bilo loše razmisliti o Plenkoviću kao izborniku, kad je već Mamić zauzet koječim. Eto, vidite da je ovo lakše čitati nego o Agrokoru.
