Misterij
Zbilja nije lako pratiti Andreja Plenkovića. Upravo se vratio iz Mostara gdje je smirivao zbog haške presude uzavrele nacionalne strasti koje je prije tjedan dana raspirivao. Iz Mostara, gdje su mu usta bila puna obećanja o pomaganju bosanskohercegovačkim Hrvatima, odjurio je u Dubrovnik, gdje je najavio bolje prometno povezivanje, što znači izgradnju Pelješkog mosta i zaobilaženje Hrvata u Neumu. Hrvatska politika puna je negatora vlastite prošlosti. Od Franje Tuđmana koji je prezreo svoju partizansku ulogu, preko Vladimira Šeksa koji je potisnuo doušničku epizodu, do Zdravka Tomca, doajena među retušerima autobiografija, no rijetko je susresti čovjeka sklonog tako hitrom poricanju vlastitog političkog djelovanja poput Plenkovića. Za svega sedam dana u stanju je skinuti masku odmjerenog promotora evropskih vrijednosti i postati sirovi nacionalist uvrijeđen saznanjem da se netko usuđuje suditi Hrvatima za ratne zločine, potom se vratiti imidžu učenika briselske političke škole uz srdačna obećanja koja će zaboraviti već za sat-dva. Funkcioniranje Andreja Plenkovića jedan je od većih misterija ljudske psihe.
Putnica
Plenković nije jedini misterij. Eto, na primjer Kolinda Grabar-Kitarović, žena koju je nadasve duhoviti udes postavio na čelo Republike Hrvatske, već treći uzastopni prosinac odlazi u Sjedinjene Američke Države. Lani i preklani tamo je čekala Novu godinu, ali detalji tih posjeta čuvaju se od javnosti. O prvom boravku s 2015. na 2016. godinu iz predsjedničina Ureda nije stigla detaljnija informacija. O drugom je prvo stigla vijest da je letjela komercijalnim letom, a potom je HTV objavio legendarnu blamažu od intervjua s predsjednicom ispred ograde Bijele kuće. Naknadno je sve detalje oko tog izleta proglasila državnom tajnom. Ove je godine medijima unaprijed poslala detaljan plan ‘radnog posjeta SAD-u’. Tamo boravi od ponedjeljka do četvrtka, u planu su joj šetnje po Bostonu, New Yorku i Washingtonu. Pravi bombon među najavljenim događajima je informacija da će na Sveučilištu Tufts održati predavanje ‘Višedimenzionalni pristup u hrvatskoj vanjskoj politici’. S posebnim osvrtom na statiranje pred Bijelom kućom.
Granice
Novi uvjet Evropske komisije Srbiji i Crnoj Gori za ulazak u EU do 2025. godine čini se, laički gledano, nemoguć za ispunjenje: prema dokumentu birokratski sivog imena ‘Vjerodostojna perspektiva proširenja na zapadni Balkan’, koji citira prijestolnička štampa, dvije države moraju prije ulaska u EU riješiti granične sporove s Hrvatskom. Na dugoj listi problema koje postjugoslavenske države ne znaju, ne mogu i ne žele riješiti granična pitanja su pri samom vrhu. Tradicionalno se ide ili na arbitraže ili na iscrpljivanje druge strane, mirno i razumno rješenje ne postoji. A Crna Gora i Srbija imaju osam godina za ispunjenje tog zadatka. Samo osam godina.
Toranj
Zamire drama oko Agrokora. Gazda, koliko je poznato, spava u Londonu, istražitelji spavaju u Zagrebu, u skladu s hrvatskom tradicijom sve se odvija kako ne bi trebalo. Nešto živosti donijela je informacija o selidbi vodstva koncerna iz Cibonina tornja na Žitnjak. Prema objašnjenju Agrokorove izvanredne uprave, toranj im je postao prevelik jer je broj zaposlenih u toj kompaniji danas gotovo upola manji nego na početku godine. Objekt je, čitamo, opterećen raznim teretima i zalozima, zbog toga neće odmah ići na prodaju, nego će udomiti pojedine kompanije iz koncerna bez svojih prostorija. A Gazda je iz tuđine zatražio ocjenu ustavnosti Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Za prijatelje lex Agrokor.
Amsterdam
Iz tužne hrvatske opozicije stiže vijest o formiranju koalicije nazvane Amsterdamski blok. Činit će je IDS, Pametno i GLAS. Sastanak čelnika stranaka održan je u spomenutom nizozemskom gradu gdje su GLAS i Pametno na kongresu evropskih liberala istog dana primljeni u njihov savez. Tri stranke navodno namjeravaju prvo zajednički izaći na izbore za Evropski parlament za 18 mjeseci, a potom i na predsjedničke izbore. Nemaju ništa protiv udruživanja sa SDP-om, ali među socijaldemokratima su vječna previranja pa dok se ne smire, ako se smire, ne smatra ih se pretjerano pouzdanim partnerom.
Zakon
Koliko smo oguglali na raznovrsne republičkohrvatske gluposti potvrđuje podatak da smo skoro zaboravili na novi Zakon o hrvatskim braniteljima. A bila bi prava šteta jer će s jedne strane zajamčiti zatvaranje Registra branitelja, a s druge dopustiti stjecanje braniteljskog statusa svima koji ga dosad nisu stigli ostvariti, a osjećaju se braniteljima. I to 22 godine nakon rata. Ima još. Premda je u nacrtu Zakona, predstavljenom na dan Oluje u Kninu, naveden 1. siječnja 2018. kao datum njegova stupanja na snagu, sada se ispostavilo da će se dio Zakona primjenjivati tek od 1. siječnja 2019. godine, jer u državnom budžetu nema dovoljno novca za sve ljepote obećane veteranskoj populaciji. Bitno je da će broj dana u borbenom sektoru biti ključan za smanjenje dobne granice za odlazak u starosnu mirovinu te za povećanje iznosa najniže mirovine. Zakon izjednačava mirovinsko pravo hrvatskih branitelja i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Hoćemo li doživjeti dan kad će se na civile gledati kao na jednakopravne osobe?
Avion
Vjerojatno nećemo – ovo je odgovor na pitanje kojim završava prethodna vijest – MORH je ‘završio vrednovanje ponuda’ za kupnju borbenih aviona. Što su zaključili, nemamo pojma, jer se MORH-ova preporuka čuva u strogoj tajnosti, dok odluka ne prođe nadležni saborski odbor, potom neko bezvezno tijelo koje saziva predsjednica i ono bezvezno tijelo koje saziva Plenković, a poznato je kao Vlada. Najveću šansu da Hrvatskoj prodaju avion imaju Izrael i Švedska, navodno su trenutno Izraelci u prednosti. Tako barem čitamo. Cijeli užitak sljedeće godine će stajati oko 350 milijuna kuna, a 2019. i 2020. godine po 360 milijuna kuna. Zamislite samo što bi se Hrvatskoj dogodilo bez tih aviona. Ništa, ali bi imala stotine milijuna kuna više na računima.
