Biskup

Zamalo smo počeli s tvrdnjom da hvarskom biskupu Petru Paliću nije dobro, ali to bi impliciralo da istaknuti predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj u redovnim okolnostima istupaju mudrije, što nije istina. Festu svetog Vlaha, dubrovačkog zaštitnika, i pripadajuće misno slavlje iskoristio je kao priliku da pred okupljenima primijeti kako su praktični i teorijski ateizam, vjerska indiferentnost i izbjegavanje pripadnosti Crkvi početkom prošlog stoljeća bili fenomen elita, a danas ‘sve više osjećamo svojevrsnu vjersku nepismenost novih generacija’. Drobio je o vjerskoj bezvoljnosti, udobnosti, konformizmu, nedostatku ‘svjedočke spremnosti za Isusa Krista’ i konačno zapazio ‘da za izrugivanje vjernika i šalu na račun Katoličke crkve nije danas potrebna nikakva hrabrost niti odgovornost’.

Zašto bi u demokratskom društvu hrabrost trebala biti odlika onih koji se šale s moćnom institucijom te njezinim brojnim i nimalo ugroženim sljedbenicima? Znaju iz Crkve stići i gluplje misli – sjetimo se samo njezina uglednog pripadnika koji minorizira jasenovačko stradanje i javno zastupa tezu o ravnoj Zemlji – ali u ovoj je baš velika količina zlokobne želje za utišavanjem ionako marginalizirane nevjerničke manjine.

Transparent

Sveti Vlaho poslužio je i kao zgodan povod za dolazak Andreja Plenkovića i društva iz Vlade u Dubrovnik, a PR mašinerija zbrajala je milijune i slatke najave prosperiteta koje su dovukli na krajnji jug. Dan kasnije skoknuli su do Imotskog gdje su s uvijek istim frazama zlostavljali mikrofone u povodu 29 godina od utemeljenja HDZ-a u Imotskoj krajini. Događaj vrijedi spomenuti, jer dok su se HDZ-ovci rastapali pred kamerama, nama nepoznat čovjek stajao je iza njih s transparentom ‘29. obljetnica uništavanja! Omalovažavanja! Iseljavanja!’ Svaka čast, teško je jezgrovitije i točnije opisati tri desetljeća najezde HDZ-ovskih termita.

Godine

Pet milijuna kuna mora platiti riječki Klinički bolnički centar pacijentici koja je zbog liječničke pogreške postala doživotni invalid, čitamo u domovinskoj štampi. To je, također čitamo, najveća dosuđena odšteta u Republici Hrvatskoj, no i greška krupna i kardinalna: pacijentica je u bolnicu ušla zbog rutinske operacije, ali je zbog propusta anesteziologa otpuštena s teškim invaliditetom, ovisna o tuđoj pomoći. Prisjetila se kako su troškovi rehabilitacije financijski gotovo uništili obitelj, dok bolnica ‘ni u jednom trenutku nije pokazala volju za sklapanje nagodbe’. Žrtva je ipak pristala na prijedlog da joj odšteta bude isplaćivana obročno kako rad bolnice ne bi bio ugrožen.

Sudski postupak trajao je nezamislivih i nevjerojatnih 13 godina. Nije, dakle, bilo dileme što se dogodilo ni tko je odgovoran, nije trebalo tražiti nepoznatog počinitelja. Sve je od početka jasno, ali sudovi su se, svejedno, punih 13 godina kilavili i dodatno iscrpljivali nesretnu ženu. Hrvatski sudovi – kako to glupo zvuči.

Kandidat

Nema sedmice u kojoj u medijima ne pročitamo nove epizode dramatičnih – kandidirati se ili se ne kandidirati za predsjednika – kolebanja zagrebačkog kraljevića Zorana Milanovića. Te on na večeri s prijateljima iz SDP-a – nije se puno pričalo o politici – te veliki tekstovi o njegovim obiteljskim prilikama i primanjima koja su dramatično porasla otkako je napustio politiku i odao se misterioznom konzultantskom poslu, no svejedno nije siguran da neće ići na predsjedničke izbore, treba spasiti domovinu.

Milanovića pamtimo kao političara s viškom garda i manjkom sadržaja, bogataša poze i siromaha djela. Dobro, na Pantovčaku bi vjerojatno bio bolji od aktualne korisnice prostora, ali ako opozicija nije u stanju pronaći kandidata boljeg od oboje, bolje je da se časno samoukine. A tek stidljivo spominjana mogućnost kandidature Ive Josipovića. Zašto baš on? Zašto ne Popularni Jole, Mišo Kovač ili Ava Karabatić, nismo razumjeli.

Radnik

Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, nesumnjivo radi. Što točno, znanosti je do danas nepoznato. Aktivnosti prvog čovjeka glavnog hrvatskog grada najtočnije je opisati kao beskrajno dugu bjesomučnu samoreklamu u kojoj on, hrapavim glasom i na izmaku snaga objavljuje kako radi 27 sati dnevno za dobrobit Zagrepčana. Rezultati znaju biti dojmljivi kao minulog tjedna kada je otkriveno da je Grad Zagreb otpisao dugovanja i imućnih građana iako je gradonačelnik obećao da neće. ‘Neka moji sugrađani mirno spavaju. Pod cijenu tužbe u Strasbourgu stavit ću veto na otpis dugova i naći ćemo način da se svim tim ljudima ne otpišu dugovi’, rekao je Bandić zadnjeg listopadskog dana, na izvanrednoj konferenciji za novinare koju je sazvao da demantira najave metropolitanske štampe kako su na listi za otpis dugova za režije i imućniji Zagrepčani.

Tri mjeseca kasnije ispostavilo se da gradonačelnik nije baš privržen istini. Objavljen je popis pomilovanih dužnika, a na njemu su i Zoran Burić, suprug ministrice vanjskih poslova, general Vladimir Zagorec, osuđen u aferi Dijamanti, Zvonko Zubak, trgovac oružjem, Zvonimir Boban, zamjenik generalne tajnice Fife, Zoran Mamić, brat i nogometni trener u Emiratima… Ukratko, svijet čija mjesečna primanja nisu tako mala da im je nužan akt gradske milosti. Metropolitanska štampa veli da je Zagreb do 15. siječnja otpisao 13,6 milijuna kuna duga od 22.400 dužnika, a ‘svi otpisi koji su izvršeni, izvršeni su bez cenzusa’, poručiše iz gradske uprave.

‘Žao mi je što nam se to dogodilo da su neki ostali na listi za otpis dugova unatoč gradonačelnikovu vetu. Mi ćemo to sanirati interno i još jednom pozivam te osobe da plate svoj dug’, rečeno je prije nekoliko dana na novoj izvanrednoj konferenciji gradskih vladara, samo što ovaj put nije govorio Bandić, nego Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo. Ne poslušaju li je dužnici, Gradu ostaje da im, u skladu s ovlastima, stavi soli na rep.

Kirurg

Leonardo Patrlj, ugledni abdominalni kirurg, napustio je Kliničku bolnicu Dubrava, nezadovoljan što je smijenjen s mjesta predstojnika u Klinici za kirurgiju, bez šanse za napretkom. Razlog: u jednom liječničkom konfliktu stao je na stranu oponenta Milanu Kujundžiću, aktualnom ministru zdravstva, čovjeku koji nije ni izmislio ni usavršio partijsku podobnost, ali na njoj inzistira.