>

novosti logo

Rabljena sedmica: Uspon ljudi-guštera

Živi zid je treća politička stranka, sa stalnim porastom popularnosti. Mitove s ruba povijesti zamijenit će fame s ruba pameti, Hrvati se okreću od Zvonimirove kletve, krunidbi i mitskih pobjeda prema chemtrailsima, bizarnim teorijama o veličini ožiljka od cijepljenja te izolacionizmu za djecu. Normalno ne može

BiH

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila je Tursku gdje se sastala s kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom. Raspravljali su, što bi rekao pjesnik, mnoge stvari i kužili svijet, a naročito, čini se, Bosnu i Hercegovinu, pa je nakon sastanka Erdogan odgovarao na pitanja o stanju u toj državi. ‘Imamo stalnu težnju da pomognemo, ali bez direktiva kako to raditi’, rekao je. Hrvatska je predsjednica hvalila suradnju s Turskom, premda je dodala kako ona privredna može biti još bolja, pozvala je Turke da posjete Hrvatsku i, naravno, progovorila koju riječ o BiH: ‘Želim naglasiti veliku važnost ustavne jednakosti sva tri konstitutivna naroda u BiH i potrebe da se nastavi s ustavnim reformama.’

BiH je tako i dalje tema razgovora lidera nekih okolnih država, prije svega Hrvatske i Srbije, te onih koji se, po kriteriju vjerske bliskosti s pripadnicima jednog od konstitutivnih bosanskohercegovačkih naroda, smatraju pozvanima razglabati o njoj kao o malodobnom djetetu s potrebom za pojačanom roditeljskom pažnjom. A dok je tako, BiH će biti idealna polazna stanica za bijeg u bijeli svijet.

Župan

Dugo i mučno natezanje vrha HDZ-a s Alojzom Tomaševićem, požeško-slavonskim županom, optuženim zbog nasilja nad suprugom, okončano je njegovom odlukom o izlasku iz HDZ-a. Točnije, objavio je saopćenje intonirano poput govora dobitnika Oskara: hvalio je svoju obitelj, zatim Hrvatsku demokratsku zajednicu koju je nazvao svojom jedinom strankom i drugom obitelji, zahvalio se stanovnicima Požeško-slavonske županije, županijskim vijećnicima, gradonačelnicama, gradonačelnicima i načelnicima općina, a posebno predsjedniku HDZ-a i Vlade Andreju Plenkoviću, ali i ‘svim ministrima i dužnosnicima’… Ukratko, zahvalio se svima i ignorirao sve prijedloge. Šteta što je morao otići iz HDZ-a, baš se fino uklapa.

Sveštenstvo

Još nije vrijeme da papa posjeti Srbiju, smatra Irinej, patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Na pitanje zašto, odgovor je – zbog Hrvata. Naime, Irinej je povodom pravoslavnog Božića izjavio: ‘Što se tiče želje rimskog biskupa da posjeti Srbiju, to su dobre želje i mi ih pozdravljamo. To bi bilo dobro našem narodu s obzirom na odnose s našim najbližim susjedima Hrvatima koji su zasnovani na velikim povijesnim nepravdama i zločinima. Međutim, baš zbog tih odnosa, koji su još uvijek svježi i bliski, smatramo da za to još nije vrijeme’, kazao je patrijarh tumačeći ulogu srpskog Košića, dakle, osobe posvećene raspirivanju nacionalizma pod lošom krinkom širenja kršćanske ljubavi. Bitno drugačije, pomirljivije riječi istim je povodom izgovorio zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije Perić. On je pričao o povijesnoj isprepletenosti Srba i Hrvata, o ljubavi, ‘a ljubav znači zajedništvo’. Zapazio je kako su svi činili loše stvari jedni drugima te da nije važno tko je prvi počeo. Bog, podsjetio je Porfirije, nije ni Hrvat, ni Srbin, nego otac svih, a ljudi usvajanjem božićne poruke postaju njegova djeca i međusobno braća. ‘Srbi i Hrvati su dvije grane, koje su upletene u jednu pletenicu i ta pletenica čini jedan i jedinstveni buzdovan, a on ima snagu ljubavi’, zaključio je Porfirije, očito bitno smireniji od patrijarha.

Zavjere

Teoretičari zavjera, borci protiv obaveznog cijepljenja, publika noćnih astroloških televizijskih emisija i fanovi Davida Ickea postaju respektabilna politička snaga u Hrvatskoj. Prema CRO Demoskopu, redovitom mjesečnom ispitivanju raspoloženja biračkog tijela, HDZ bi, da su sada parlamentarni izbori, bio relativni pobjednik, no u posljednja četiri mjeseca izgubio je 4,5 posto popularnosti i zaustavio se na 29 posto. Slijedi SDP s 20,6 posto što je 1,5 posto slabije nego u listopadu. No, snaga koja nadire na trećem je mjestu – to je Živi zid s 11,4 posto podrške, prije četiri mjeseca imali su 6,6 posto. Tako se slom klasične politike, njezino izjednačavanje s nizom socijalnih zala i kaznenih djela poput korupcije, nepotizma i discipline popularne među podobnim činovništvom u javnim poduzećima te lokalnoj upravi i samoupravi poznatoj kao ‘leba bez motike’, ovdje obilježava bijegom u onostrano. Mitove s ruba povijesti zamijenit će fame s ruba pameti, Hrvati se okreću od Zvonimirove kletve, krunidbi i mitskih pobjeda, prema chemtrailsima, bizarnim teorijama o veličini ožiljka od cijepljenja te izolacionizmu za djecu. Normalno ne može.

Posao

Po vijesti o namjeri čak 14 ministarstava da zaposle još 326 osoba nećemo prosipati neoliberalnu demagogiju. Radije bismo prosuli želučani sadržaj, ne zato što mislimo da država i javni sektor ne trebaju zapošljavati, nego iz dubokog uvjerenja da u temeljito zapuštenoj zemlji poput Hrvatske postoji barem trideset većih i ozbiljnijih prioriteta od kadrovskog popunjavanja izvršne vlasti. A njih, prioritete, vidimo, na primjer, u elektrifikaciji sela koja su po uvjetima života zapela u pretprošlom vijeku ili u poboljšanju zdravstvene zaštite. No, partijska država ima drugačije domete i očekivanja, što, opet, rezultira potragom manjkavo podobnih građana za boljim mjestima za život širom svijeta. Zapravo, Hrvatska je okrutno logična.

Malčić

Preminuo je Jurica Malčić, čovjek koji je vjerovao u mogućnost stvaranja neovisnih, nestranačkih i stručnih institucija. Od 2004. do 2012. godine bio je pučki pravobranitelj i po tome će, čini se, ostati upamćen. U bogatoj biografiji stoji i da je bio sudac Ustavnoga suda koji se protivio izboru ustavnih sudaca metodom međustranačke trgovine, a sudjelovao je i u donošenju niza značajnih odluka: o povratu duga umirovljenicima, poništavanju posljedica deložacija provođenih u devedesetim godinama, o vraćanju na posao vrhovnih sudaca koje je Državno sudbeno vijeće iz političkih razloga izbacilo na ulicu, o ukidanju poreza na pornografiju tjedniku ‘Feral Tribune’. Malčić je bio jedan od sve rjeđih idealista u čijoj viziji državne institucije nisu plijen pobjednika, nego radno mjesto stručnih. Koliko je bio u raskoraku s hrvatskom praksom, vjerojatno ne trebamo pisati.

1/1