U periodu u kojem se intenzivno raspravlja o izmjenama i dopunama Zakona o radu, za saborskom govornicom javnost je ovaj tjedan imala priliku čuti ponešto i o onima koji su obuhvaćeni ovim zakonom, ali su zaposleni pod nepovoljnim uvjetima - na određeno vrijeme. Izrazito nesiguran položaj radnika i radnica koji rade na određeno po godinu dana, pola godine pa čak i na svega nekoliko mjeseci, detaljno su, putem anketa, istražili Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), uz pregled dosadašnjih spoznaja o nesigurnim oblicima rada te sekundarnu analizu drugih recentno provedenih anketa na ovu temu.

SDSS-ova saborska zastupnica Dragana Jeckov osvrnula se na upravo ovo istraživanje pod naslovom "Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj" koje je nedavno predstavljeno, a uskoro će biti dostupno u cijelosti. Hrvatska je, naime, posljednjih godina na samom vrhu Europske unije po udjelu radnika i radnica koje rade na određeno vrijeme, a gotovo polovica mladih od 15 do 29 godina radi preko ugovora na određeno.

- Sigurna sam da svatko od nas poznaje barem jednu osobu kojoj poslodavac produžava ugovor o radu na određeno vrijeme duže od tri godine, bez obzira postoji li za to objektivan razlog ili ne. Radnici šute iz straha od gubitka kakvog-takvog zaposlenja te na takve nepovoljne uvjete pristaju jer ne mogu pronaći trajno. S druge strane, poslodavci takve ugovore opravdavaju provjerom radnika i rizikom poslovanja, iako takva mogućnost nije predviđena zakonom - kazala je Jeckov i dodala da je u istraživanju IDIZ-a i SSSH-a iznijeto nekoliko vrlo zabrinjavajućih činjenica.

Jedan od tih podataka je i onaj da svaka peta zaposlena osoba radi privremeno. Među privremeno zaposlenima, svaki treći ima ugovor kraći od tri mjeseca. Ovi kratki ugovori o radu ne bi predstavljali problem da su u pitanju pozitivne tranzicije iz ugovora o radu na određeno u ugovor o radu na neodređeno. No to nije slučaj, primijetila je Jeckov.

- Mi nažalost spadamo među zemlje EU s niskom stopom vjerojatnosti pozitivne tranzicije. Kratkoročni ugovori se često i sukcesivno obnavljaju, što zaposlenost čini dodatno nesigurnom, a tek svaka deseta osoba dočekuje tu pozitivnu tranziciju na trajni, ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Radnici zaposleni na određeno vrijeme u nepovoljnijem su položaju po više osnova u odnosu na one sa stalnim ugovorom, tako da je čak 25 posto ispitanika navelo kako nije imalo jednaku plaću u odnosu na svoje kolege na istom radnom mjestu - nabrojala je zastupnica.

Također, petina ispitanih osoba nije mogla jednako upravljati vremenom, niti su mogli ostvariti jednako pravo na bolovanje, kao kolege sa čvršćim ugovorima. Jeckov je podsjetila da rad na određeno negativno utječe i na druga bitna životna pitanja, poput problema stambenog zbrinjavanja, jer je s takvom vrstom zaposlenja otežan pristup stambenim kreditima.

- Osim što je rad na određeno široko rasprostranjen u različitim sektorima i zanimanjima, on je prisutan među svim kategorijama radnika s time da su najviše pogođeni mlađi radnici, što je posljedica novih praksi u zapošljavanju. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, devet od deset izlazaka iz evidencije nezaposlenih zapravo je zapošljavanje kroz ponovljene ugovore na određeno vrijeme - prenijela je Jeckov podatke iz istraživanja.

Kao što je slučaj kod drugih nesigurnih oblika rada, zapošljavanje na određeno vrijeme, naravno, najviše pogađa žene. Sve navedeno "pokazuje da je tržište rada zaista nemilosrdno prema pojedinim skupinama, jer nesavjesni poslodavci zloupotrebljavaju institute radnog prava zakonodavstva pisane u dobroj vjeri".

- Iz toga razloga trebamo biti mudri i iskoristiti priliku koja je pred nama, a tiče se skorašnjih zahvata Zakona o radu. Tu nam kao putokaz mogu poslužiti nedavne reforme radnog zakonodavstva u drugim zemljama EU gdje se ugovori na određeno vrijeme koriste u svrhe za koje su namijenjene, a ne da poslije određenog i dalje slijedi određeno - zaključila je Dragana Jeckov.