Što nam možete reći o sebi?
Imam 60 godina, automehaničar sam u mirovini. Predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u Općini Sokolovac sam deset godina. Naše vijeće postoji od 2003. godine. Općina Sokolovac ima 32 naselja i oko 3.500 stanovnika od čega je možda 400 do 450 Srba. Ima nas oko 15 posto.
Kako žive ljudi u Sokolovcu?
Žive dobro i zadovoljni smo sa našim statusom nacionalne manjine. U cijelosti konzumiramo svoja manjinska nacionalna prava. Nemamo nikakvih problema ili otvorenih pitanja s većinskim narodom. Imamo odličnog načelnika općine iz HDZ-a Vladu Bakšaja, koji nam pomaže u nastojanjima da još više unaprijedimo naš položaj i podignemo životni standard. Ove godine za rad nam je odobreno 18.000 kuna i mi smo zadovoljni time. Lani nam je i SNV pomogao s 4.000 kuna. Bilo bi bolje kad bi dobili više novaca, ali i ovo je zadovoljavajuće. Moram reći da nam je ovogodišnji plan, kao i lanjski, malo preambiciozan, ali ćemo se nastojati uklopiti u budžet ili ćemo zatražiti od općine nešto dodatnih sredstava. Inače, naši članovi i pripadnici srpske zajednice sve obavljaju volonterski tako da barem tu ne trošimo sredstva.
Koji su to planovi i aktivnosti Vijeća?
Po tradicionalnom srpskom običaju svake godine obilježavamo Dan vijeća i našu Krsnu slavu - Svetog Savu. Svake godine obilježavamo i komemoraciju u Malom Pogancu gdje živim i gdje postoji spomen kosturnica stradalim i ubijenim civilnim žrtvama u Drugom svjetskom ratu. Tamo je ubijeno 42 ljudi. Sudjelujemo u nabavci dječjih poklon paketića za naše crkvene praznike, Svetog Savu i Svetog Nikolu. Oko stotinu paketića je podijeljeno u manastiru Lepavina u Velikom Pogancu, i u Koprivnici oko pedeset paketića.
Gdje održavate sjednice?
Unazad dvije godine naše aktivnosti i sjednice održavamo u Društvenom domu u Malom Pogancu pošto u centru Sokolovca prostorije dijelimo s dva udruženja penzionera, a u Pogancu ima više vijećnika pa nas je lakše sve okupiti.
Jeste li pokušali raditi nešto više na pravima srpske zajednice i kako je s komunalnom infrastrukturom?
Ovdje nije bilo rata devedesetih tako da je generalno govoreći uglavnom sve u redu, no mi bi željeli da se nivo komunalne infrastrukture još poboljša jer ima nekoliko naselja koja još nemaju asfalt ili vodovod. Ne radi se o velikim problemima, no inzistirat ćemo da se i u tim naseljima što prije riješe asfaltiranje i vodovod. Struja, fiksna telefonija, ambulante postoje u Sokolovcu tako da je to isto zadovoljavajuće. Trebalo bi obnoviti pravoslavnu crkvu u Malom Pogancu. Sve je uslovljeno financijama, ali ćemo se truditi ta pitanja rješavati u saradnji s općinskim čelnicima i SNV-om.
Je li bilo iseljavanja i naseljavanja po etničkoj pripadnosti?
Ovdje nije bilo miniranja kuća ili drugih srpskih objekata. Nažalost, bilo je iseljavanja i onih klasičnih zamjena kuća, odlazaka za Vojvodinu i dolazaka ovdje. No, svi mi smo te ljude koji su došli prihvatili dobro i smatramo ih sada domicilnim stanovništvom. Nije bilo nikakvih tenzija ali nije bilo ni povrataka domicilnih Srba iz Vojvodine. Svi su ostali tamo nakon zamjene imovine. Mislim da su ti Srbi koji su mijenjali imovinu pogriješili. Kako rekoh, ovdje nije bilo rata, mislim da su nasjeli na izvjesnu dozu dezinformacija i u strahu napustili svoja ognjišta. Nama koji smo ostali bi bilo daleko lakše da su oni ostali ovdje, jer bi lakše ostvarili neka druga prava, na primjer mogli smo pored manjinskog Vijeća imati i srpskog zamjenika načelnika.
Općina Sokolovac sutra?
Dosta je staračkih domaćinstava, a ljudi u poznim godinama polako odlaze na onaj svijet. Budućnost nije svijetla za Srbe ali ni za većinske Hrvate. Nažalost. Kuće ostaju prazne, imovina se prodaje za bagatelu, mladi uglavnom odlaze u inostranstvo kao i iz ostalih dijelova Hrvatske. Egzistencija i nemogućnost normalnog življenja ovdje su glavni razlog.
