Srbija će u sljedeću godinu, u kojoj će se održati redovni parlamentarni izbori, izgleda ući s rastom BDP-a većim od planiranih 3,5 posto. Analitičari časopisa ‘Makroekonomske analize i trendovi’ (MAT) procjenjuju da bi rast BDP-a u ovoj godini mogao biti 3,8 posto ako se i u četvrtom kvartalu ponovi njegov rast iz trećeg kvartala koji je iznosio 4,8 posto. Stručnjaci Svjetske banke, koji su ovih dana u Beogradu predstavili svoj ekonomski izvještaj o Srbiji ‘Nova agenda za privredni rast Srbije’, izračunali su pak da će Srbija do kraja ove godine dostići nivo svojeg BDP-a iz 1990. godine i to nakon što je u proteklih nekoliko godina uspjela ubrzati njegov rast po stopama od tri do četiri posto te znatno smanjiti nezaposlenost.
No da bi dostigla razvijene europske zemlje i nadoknadila u ništa ulupana tri desetljeća, Srbija bi u sljedećih desetak godina morala postići godišnju stopu rasta BDP-a od sedam posto. Direktorica Svjetske banke za zapadni Balkan Linda Van Gelder apsolutno je uvjerena da Srbija može dosegnuti tu stopu rasta, a svoj optimizam gradi na činjenici da je zemlja ‘već sprovela program ambicioznih i složenih reformi’. Ali da bi u uvjetima usporavanja rasta u globalnoj privredi gotovo udvostručila svoju sadašnju stopu rasta, Srbija bi morala realizirati ‘smeo program koji bi omogućio rast na duži rok, a koji bi bio usmeren na povećanje investicija i njihove produktivnosti i program kojim se podstiče pristup bolje plaćenim poslovima’, smatra Van Gelden. Medijima je otkrila i da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić ‘veoma zainteresovan za nalaze izveštaja i da je zatražio da tim Svetske banke tesno sarađuje sa premijerkom i Vladom na izradi akcionog plana za privredni rast Srbije. Tražio je da dođemo ponovo pre kraja decembra da mu damo dodatne informacije o aktivnostima’.
Vučić i Vlada Srbije planiraju naime do kraja ove godine predstaviti Nacionalni investicijski plan čijom bi se realizacijom u narednih pet godina uložilo deset do 12 milijardi eura budžetskih sredstava u komunalnu, prometnu, energetsku i digitalnu infrastrukturu te u izgradnju stanova za mlade, turizam i poticanje rasta nataliteta. I analitičari MAT-a procjenjuju da bi Srbija uz dodatne reforme mogla ubrzati svoj privredni rast u narednom razdoblju. Svoj optimizam grade na pozitivnim procesima koji su se u srpskoj ekonomiji dogodili u nekoliko proteklih godina. Između ostalog, ističu da je ‘izuzetno dinamičan rast prerađivačke industrije od 2015. rezultat popravljanja tehnoloških karakteristika sektora, a iza kojih, pre svega, stoji aktivnost stranih investitora. Ukupna industrijska proizvodnja u Srbiji je krajem 2018. godine dostigla najveći nivo u posljednjih 25 godina’. Kako se pritom već neko vrijeme ustalio trend bržeg rasta izvoza od uvoza i smanjivanja učešća poduzeća s niskom tehnološkom složenošću, a rast onih sa srednjom tehnološkom složenošću te većom dodanom vrijednošću i većim plaćama, jasno je da postoje realne šanse da Srbija podigne stope rasta.
Dodatni razlog za optimizam daju i pozitivne promjene koje su se dogodile na tržištu rada u proteklih pet godina, na kojemu se anketna stopa nezaposlenosti spustila s oko 17 posto na ovogodišnjih ispod deset posto. I premda je iseljavanje i masovni odlazak na rad u inozemstvo jedan od dva ključna razloga zašto se broj nezaposlenih stalno smanjuje, činjenica je i da je još snažnije na to utjecao rast broja zaposlenih i pad broja nezaposlenih u ukupnom stanovništvu, kao i smanjivanje udjela neaktivnog i rast učešća radno aktivnog stanovništva u ukupnom njegovu broju. U razdoblju od 2015. do kraja 2018. godine broj stanovnika starijih od 15 godina u Srbiji smanjio se za 104 tisuće, broj radno aktivnog stanovništva (zaposleni plus nezaposleni) povećao se za 119 tisuća, a broj neaktivnog stanovništva smanjio za skoro 224 tisuće. Pritom se broj zaposlenih povećao za skoro 260 tisuća, a nezaposlenih smanjio za oko 140 tisuća.
Sve te brojke i trendovi koji se događaju u srpskoj ekonomiji svjedoče zašto vlast Vučićevih naprednjaka ima podršku ne samo međunarodnih ekonomskih i političkih institucija, nego i dobrog dijela srpskih stručnjaka, ali i natpolovičnu podršku biračkog tijela, unatoč brojnim stranim i domaćim kritikama zbog slabog ili nikakvog reformiranja političkog sustava i demokratskih institucija u zemlji. I dok srpskim vlastima iz svijeta stižu pohvale zbog ekonomskih reformi koje je provela i konkretna podrška za njihov nastavak, sve češće joj stižu i kritike i zahtjevi da zaustavi daljnje urušavanje demokratskih institucija, od parlamentarne demokracije i izbornog procesa preko medijskih sloboda do pravosuđa i kontrolnih nezavisnih institucija. Vučićevim naprednjacima više se kao olakotna okolnost ne uvažava činjenica da je te urušavajuće procese naslijedila od svojih prethodnika iz sadašnje opozicije, već ih se sve otvorenije upozorava da i ekonomske reforme koje provode u duljem roku neće biti održive ako ih ne prate reforme i razvoj demokratskog političkog i institucionalnog okruženja. Gledanje kroz prste ima svoj rok trajanja i on polako prolazi, iako je već produžen zbog turbulencija i sukoba u Europskoj uniji i na globalnoj sceni, pa se i Srbiju pušta da se kuha u vlastitom političkom sosu. Vladajući naprednjaci kraj ove predizborne godine dočekuju s puštanjem u promet završenih 200 kilometara autocesta i započetih još toliko kilometara novih, s rekordnim prilivom stranih investicija koje će premašiti tri milijarde eura vrijednosti, s rekordnim izvozom IT sektora od preko milijardu eura, sa značajnim rastom plaća i mirovina nakon više godina njihova stagniranja, ali sve se to može preko noći promijeniti nagore ako se integriranje srpske ekonomije u jedinstveno europsko tržište uspori ili prekine zbog daljnjeg urušavanja njezine višestranačke parlamentarne demokracije, pravosuđa, medijskih i drugih sloboda…
Kako sada stvari stoje, to se neće dogoditi do parlamentarnih izbora koji će se održati na proljeće sljedeće godine, ali nakon toga pritisak se može vrlo lako povećate jer dovoljno je samo da presahnu strane investicije u srpsku privredu i da se traži striktnije poštivanje europskih pravila igre pri izgradnji krupnih infrastrukturnih projekata pa da se uspore ili stanu svi glavni motori sadašnjeg i budućeg rasta još uvijek krhke srpske ekonomije. O čemu se radi ilustrira primjerice izgradnja srpske dionice plinovoda ‘Turski tok’, koja se upravo privodi kraju, iako je realizirana daleko od transparentnosti koju propisuju europski standardi. Za razliku od Bugarske koja se kao članica EU-a morala pridržavati njezinih pravila kod izgradnje takvih i sličnih infrastrukturnih projekata, što je usporilo i odgodilo izgradnju njezine dionice za sredinu sljedeće godine, izgradnja srpskog dijela ‘Turskog toka’ provedena je daleko od očiju javnosti, zbog čega je praćena sumnjom da je skuplja nego što je trebala biti, ali preko toga se šutke prelazi jer je njegova izgradnja značajno doprinijela 35-postotnom rastu srpskog građevinarstva, koji je pak najviše doprinio 4,8-postotnom rastu BDP-a u trećem kvartalu. A taj kvartalni rast pogurao je prosječni godišnji rast preko planiranih 3,5 posto, što je Vučićevim naprednjacima omogućilo da podignu plaće i penzije već krajem ove godine i u onu izbornu uđu s realnim šansama da dobiju natpolovičnu većinu glasova birača. Da je Srbija poput Bugarske morala poštivati europske standarde, i njezina dionica ‘Turskog toka’ sporije bi se i jeftinije gradila pa bi i ovogodišnji rast BDP-a bio manji, zbog čega bi i rast plaća i penzija vjerojatno morao biti odgođen za razdoblje poslije izbora, a to bi itekako utjecalo na raspoloženje birača koji su sada uvjerljivo većinski skloni Vučićevim naprednjacima.
