Novosti

Politika

Rat protiv analgetika

U Americi je dramatično porasla ovisnosti o legalnim lijekovima protiv bolova, takozvanim opioidima, koji su i službeno postali najveći uzrok smrtnosti u SAD-u. Trump i njegovi ljudi sugeriraju da su glavni krivci za to ‘prekogranični karteli’ te da bi fokus trebalo staviti na represivni sustav, baš kao što je to učinio i Reagan u ‘ratu protiv droge’

U sjeni dramatičnih političkih zbivanja koja potresaju Sjedinjene Američke Države posljednjih nekoliko godina, u toj se zemlji istovremeno odvija i najgora ovisnička epidemija u njezinoj povijesti. Ovog puta, međutim, ne radi se primarno o ovisnostima o ilegalnim drogama, čija se zloupotreba također posljedično povećala, već o ovisnosti o legalnim lijekovima protiv bolova, takozvanim opioidima, koji su i službeno postali najveći uzrok smrtnosti u SAD-u, veći čak i od prometnih nesreća i daleko veći od karcinoma.

Analgetike koji se dobivaju na recept koristilo je 2015. oko 100 milijuna Amerikanaca, gotovo svaki treći stanovnik te zemlje. Broj predoziranja se u odnosu na 2000. godinu učetverostručio, kao i broj beba rođenih s nekom vrstom ovisnosti

I ostale statistike o ovom problemu probijaju sve rekorde: prema podacima Nacionalnog istraživanja o zloupotrebi droga i zdravlju, 2015. godine analgetike koji se dobivaju na recept koristilo je oko 100 milijuna Amerikanaca, gotovo svaki treći stanovnik te zemlje. Broj predoziranja u odnosu na 2000. godinu učetverostručio se, pa sada svakoga dana umre prosječno stotinu ljudi, a ukupno se u 15 godina fatalno predoziralo 200.000 ljudi. Broj beba rođenih s nekom vrstom ovisnosti također se u 15 godina učetverostručio, dok se smrtnost zbog predoziranja sintetskim opijatom fentanilom, višestruko potentnijim od heroina, povećala za 73 posto u samo godinu dana. Najpogođenije krizom su države na Srednjem zapadu i u Novoj Engleskoj, primjerice Iowa, Zapadna Virdžinija i New Hampshire, pri čemu ova posljednja ima najveću stopu smrtnosti od predoziranja u cijeloj državi, 22 osobe na svakih 100.000 ljudi.

Nedavno objavljena studija ekonomista s Princetona Alana Kruegera, koju je naručio konzervativni think-tank Brookings Institution, istraživala je korelaciju između zloupotrebe opioidnih lijekova i sudjelovanja na tržištu rada, pa došla do zaključka da polovica muškaraca u dobi između 25 i 54 godine koji trenutno ne rade i ne traže posao uzima lijekove protiv bolova. SAD je druga po redu zemlja s najmanjim udjelom radno sposobnih muškaraca (62,9 posto) među svih 35 zemalja članica OECD-a.

U istraživanju objavljenom 2011. u časopisu Pain Medicine autori su pak pokušali procijeniti ekonomski trošak ovog problema, pa došli do računice da zdravstveni troškovi povezani sa zloupotrebom lijekova godišnje iznose 25 milijardi dolara, troškovi pravosudnog sustava 5,1 milijardu, a gubici uzrokovani neostvarenom zaradom zbog nezaposlenosti još 25,6 milijardi dolara.

Budući da su alarmantni razmjeri ove krize poznati već nekoliko godina, ta je tema bila jedna od vodećih u vrijeme lanjske predizborne kampanje, pri čemu je demokratska kandidatkinja Hillary Clinton obećavala deset milijardi dolara za borbu protiv ovisnosti, dok je Trumpova administracija obustavila i one programe koje je započeo njegov prethodnik Barack Obama.

Trump je u ožujku ove godine donio uredbu o formiranju specijalne komisije za suočavanje s ovisničkom krizom, na čelu koje je guverner New Jerseyja Chris Christie. Ta je komisija krajem srpnja objavila svoj prvi izvještaj u kojemu je zatražila da se ovisnost o opioidima proglasi ‘nacionalnim izvanrednim stanjem’, što je kvalifikacija inače rezervirana za prirodne nepogode. Krajem kolovoza održan je i ‘veliki brifing’ s državnim tajnikom za zdravstvo Tomom Priceom, na kojem je preporučeno da lijek protiv predoziranja Nalaxone ubuduće bude dostupan svim ekipama hitne pomoći i da se poveća broj intervencija povezanih s predoziranjem koje bi bile pokrivene Medicaidom, zdravstvenim osiguranjem za siromašne. Unatoč tome, do danas nijedna od ovih preporuka nije zaživjela, a predsjednik je umjesto toga zatražio smanjenje proračuna za institucije koje su nadležne za zloupotrebu droga, primjerice Nacionalni zdravstveni institut i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti.

Glavni uzročnik opioidne krize je američki zdravstveno-farmaceutski kompleks. Brojna novinarska istraživanja razotkrila su enormno bogaćenje šačice kompanija na račun sustavnog uništavanja ljudske supstance američkog društva

Trump i njegovi ljudi pritom se učestalo koriste retorikom koja sugerira da su glavni krivci za epidemiju ‘prekogranični karteli’, prije svega iz Meksika i Kine, pa bi stoga fokus trebalo staviti na represivni sustav. Na samitu o ovisnostima o heroinu i opioidnim lijekovima glavni državni odvjetnik Jeff Sessions najavio je da će prioritet u toj borbi biti osiguravanje granica i progon krijumčarenja, te dao smjernice za strože kažnjavanje zločina povezanih sa zloupotrebom droga koji ne uključuju nasilje.

Ovakva filozofija praktički je istovjetna onoj koju je 1980-ih godina provodila vlada Ronalda Reagana u svom zloglasnom ‘ratu protiv droge’ koji je imao isključivo negativne posljedice: masovne zatvorske kazne bez mogućnosti liječenja od ovisnosti, pretrpavanje zatvora, rasno profiliranje i nikakvo smanjenje zločina povezanih s drogom, sve to uz visoku cijenu za porezne obveznike.

Ni Trump ni njegovi suradnici pritom se praktički uopće nisu bavili notornom činjenicom da glavni uzročnik opioidne krize nisu ni ovisnici ni kriminalci, naročito ne oni iz drugih zemalja, već američki zdravstveno-farmaceutski kompleks koji je višegodišnjim lobiranjem među političkim elitama uspio stvoriti takvo tržište da se na njemu broj izdanih recepata za lijekove protiv bolova u posljednjih 15 godina povećao za četiri puta, točno onoliko koliko se u istom periodu povećala smrtnost zbog predoziranja. O sprezi farmaceutske industrije i zdravstvenih osiguravajućih kuća provedena su u posljednjih nekoliko godina brojna novinarska istraživanja koja su u potpunosti razotkrila kriminalni, ali ne i kriminalizirani sustav enormnog bogaćenja šačice kompanija na račun sustavnog uništavanja ljudske supstance američkog društva, no nijedna od tih istraga nije ni okrznula enormnu moć ‘big pharme’.

Jedno od takvih istraživanja je ono New York Timesa i Pro Publice, čiji su suradnici analizirali osiguravateljske planove zdravstvenog osiguranja Medicare za 35,7 milijuna ljudi, pa došli do zaključka da su opioidni analgetici u pravilu višestruko jeftiniji od sigurnijih alternativnih lijekova, dok je s druge strane korištenje iznimno skupog lijeka protiv ovisnosti Suboxonea u pravilu uvjetovano autorizacijom osiguravajuće kuće.

U istraživanju je opisan primjer mlade žene koja pati od bolova u abdomenu uslijed neizlječive autoimune bolesti, zbog čega je godinama koristila flastere Butransa, manje opasnog i manje adiktivnog neopioidnog analgetika. Početkom ove godine, međutim, osiguravajuća kuća UnitedHealthcare prestala joj je plaćati taj lijek – koji košta 342 dolara za četiri tjedna – i umjesto njega ponudila joj onaj na bazi morfina, čija je cijena 29 dolara za četiri tjedna i koji Agencija za suzbijanje droge (DEA) stavlja u visoku kategoriju rizika od ovisnosti.

Istraživanje Medicinskog fakulteta Sveučilišta Arkansas pokazalo je da čak 20 posto pacijenata koji dobiju početni desetodnevni recept za opioidni analgetik taj isti lijek uzima i godinu dana kasnije, što pokazuje da takvi lijekovi imaju izrazito velik potencijal za razvijanje ovisnosti. Jedan od takvih lijekova je OxyContin, koji proizvodi ‘obiteljska kompanija’ Purdue Pharma iz Massachusettsa, koja je na njemu zaradila više od 30 milijardi dolara u 20 godina otkad je lijek na tržištu.

Prodaja lijeka započela je 1996. agresivnom marketinškom kampanjom prema liječnicima opće prakse, kojoj je forte bila tvrdnja da djelovanje lijeka traje 12 sati. Istraživanje koje je proveo Los Angeles Times pokazalo je, međutim, da je djelovanje lijeka kraće od navedenog i da pacijenti imaju simptome narkotičke krize, odnosno da prolaze ‘kroz ciklus agonije i olakšanja, čime se inducira ovisnost’. Pokazalo se također i da je Purdue svih tih 20 godina bio upoznat s ovim činjenicama, pa je lani pokrenuta federalna istraga zbog ‘namjernog neispravnog brendiranja’. Istragu je inicirao senator Edward Markey iz Massachusettsa, koji je izjavio da je upravo lijek OxyContin ‘jedan od glavnih krivaca trenutne epidemije predoziranja’.

Purdue je na koncu platio 635 milijuna dolara globe, a trenutno je na američkim sudovima i nekoliko parnica protiv kompanije zbog prodaje velikih količina OxyContina ilegalnim dilerima bez da je o tome obavijestila DEA-u, što joj je bila obaveza. Jedan takav dilerski lanac u Los Angelesu je u jednom trenutku na crno tržište bacio preko milijun tableta OxyContina, no Purdue tada nije reagirao iako je imao zakonsku obavezu, niti je kasnije pristao državnom odvjetništvu ustupiti dokumentaciju nužnu za provođenje istrage.

Unatoč svemu ovome, sredinom prošle godine, na samom vrhuncu krize, američki Kongres donio je zakon kojim je DEA-i oduzeo ključne ovlasti za zaustavljanje nekontrolirane trgovine lijekovima. Prije nekoliko dana Washington Post i CBS-ova emisija ‘60 Minutes’ objavili su istraživanje koje je trajalo gotovo dvije godine i u kojemu je detaljno dokumentirana kampanja farmaceutskih kompanija, čiji je glavni politički eksponent republikanski kongresmen Tom Marino, čovjek kojega je Trump imenovao šefom Nacionalnog ureda za politiku kontrole droga.

Novim zakonom DEA-i je praktički potpuno zabranjeno da zaplijeni sumnjivo velike pošiljke, što joj je dosad omogućavalo da spriječi ilegalnu trgovinu lijekovima. Između 2014. i 2016. farmaceutska industrija potrošila je 106 milijuna dolara na lobiranje, a sve je počelo još početkom 2000-ih godina, kada je tadašnji šef DEA-ine divizije za regulaciju industrije lijekova Joseph Rannazzisi uočio enorman rast izdavanja analgetika na recept. DEA se tada okomila na distributere lijekova, podignuvši 17 tužbi protiv 13 farmaceutskih kompanija. Bitka se pretvorila u otvoreni rat kada je DEA stala na žulj Walgreensu, drugom najvećem lancu drogerija u zemlji. Industrija je tada odgovorila pravnim napadom na postojeći zakon iz 1970., kojim se agenciji dozvoljavala brza reakcija zapljenom lijekova u slučaju ‘neposredne prijetnje’ zajednici.

Od tog trenutka pad broja zapljena strmoglavo se spustio sa šezdeset i pet 2011. na samo osam prošle godine, kada je i donesen novi zakon na kojemu je zajedno s državnim dužnosnicima radilo i stotinjak predstavnika farmaceutske industrije. Novim zakonom od agencije se sada očekuje da pruži dokaze ‘izvan svake razumne sumnje’ da stavljanje na tržište velikih količina lijekova predstavlja ‘značajan rizik od smrti ili ozbiljne prijetnje zdravlju’. Tužba protiv Walgreensa riješena je nagodbom, a DEA je unatoč borbi na koncu kapitulirala i zakon je lani u travnju potpisao tadašnji predsjednik Obama.

CBS i Washington Post otkrili su također da je metodom rotirajućih vrata najmanje 56 agenata DEA-e i pravosudnog sustava tijekom 15 godina otišlo raditi u farmaceutske kompanije, gdje su onda skupo prodavali dragocjene informacije o unutarnjem ustroju i radu tih državnih institucija. Jedan od ljudi ključnih za pobjedu industrije u bitci oko novog zakona bio je Linden Barber, čovjek koji je do 2011. radio kao desna ruka DEA-inog šefa za regulaciju lijekova Josepha Rannazzisija.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više