Bez prethodne rasprave javnosti, kojoj je prije početka radova bilo dostupno tek nekoliko digitalnih rendera, bez dozvola i potvrda nadležnih gradskih ureda, konzervatorskih zavoda i državnih ministarstava, započeli su radovi na konstrukciji samog Meštrovićevog paviljona, iako dozvole postoje isključivo za krajobrazne preinake okolnog prostora. Osim šire javnosti i ona stručna se okrenula protiv projekta koji vodi Bandićeva stranačka kolegica Loredana Stunić, koja je prostor oko Meštrovićevog paviljona odlučila očistiti od drveća. Iako je građane ovog proljeća prvenstveno pogodilo iskopavanje drveta lijepe magnolije, to nije bilo sve: već na samom početku radova uslijed nepažnje izvođača prodrla je voda u podrum paviljona gdje je smješten depo Hrvatskog povijesnog muzeja, a u poplavi su nastradali vrijedni eksponati iz perioda NOB-a. Ali iznova, kao i u brojnim ranijim slučajevima, Bandićeva samovolja ne haje ni za otpore ni za posljedice koje njegove odluke proizvode.
Meštrovićev paviljon izgrađen je davne 1938. godine na lokaciji koja je izabrana kao najadekvatnije mjesto za izgradnju spomenika kralju Petru I. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Meštrovićev paviljon, odnosno Dom likovnih umjetnika, pretvoren je u džamiju, a na samom trgu nalazili su se zloglasni ustaški i gestapovski zatvori, kao i sjedište Ustaške narodne službe, redom mjesta gdje su izvršeni brutalni zločini nad hrvatskim antifašistima. Devedesetih okolne ulice dobivaju imena po mitskim hrvatskim vladarima, a paviljon je trebao biti prenamijenjen u Muzej hrvatskih velikana i, navodno, u mjesto gdje je trebao biti sahranjen Franjo Tuđman. Na ovom mjestu turbulentne povijesti iznova se prelamaju i presijecaju aktualni društveno-politički procesi, što potvrđuje i Iva Marčetić iz Prava na grad, koja ipak ističe da je ovo prvi put da se putem jedne autokratske odluke provodi i dodatna komercijalizacija prostora.
- Projekt koji zahvaća dobar dio istočnog dijela Donjeg grada završna je faza njegove planske demontaže iz grada u turistički rezort. Takve metode poznate su iz primjera drugih gradova i gradonačelnika, koji su centre gradova uspjeli učiniti nepristupačnim mjestom za život mnogim stanovnicima. U Hrvatskoj su Split i Dubrovnik najzorniji primjeri ovakve transformacije. Svaki vladar ovih prostora upisivao se u simboličko mjesto Trga žrtava fašizma, po tome Bandić nije ništa drugačiji, no on je jedini ‘vladar’ koji taj prostor želi komercijalizirati, od njega učiniti proizvod, utrživu priču na koju mnogi ne pristaju. Prvotni motivi nepristajanja građana uglavnom su izazvani bijesom prema liku autokratskog gradonačelnika i njegovih poslušnika, no ono što je značajnije je da se bijes kanalizira u zahtjev za više demokracije, što je pokazano i održavanjem Zbora građana, jedine demokratske forme odlučivanja propisane statutom grada. Ovaj demokratski proces tek se treba razvijati, a nadam se da u budućnosti može iznjedriti stav da ne želimo komercijalizaciju i gentrifikaciju našeg grada, transformaciju koju si ne možemo priuštiti i koja nam čini život još težim - ističe Iva Marčetić.
Građani se putem inicijative ‘Vratimo magnoliju’ već skoro dva mjeseca svakog tjedna okupljaju ispred zgrade HDLU-a, a nedavno, 20. lipnja, u Češkoj besedi održan je i Zbor građana Donjeg grada na kojem se 98 posto njih izjasnilo za hitnu obustavu radova i sanaciju štete na projektu ‘Pješačkog centra izvrsnosti’ koji se proteže sve do Branimirove tržnice.
- Procesi samoorganiziranja su kod nas sve snažniji, a građani kroz razne pozitivne primjere poput Savice vide kako se loše odluke i loši projekti ipak mogu zaustaviti ili izmijeniti. Magnolija je prepoznata kao simbol lošeg upravljanja gradom, naročito javnim prostorom, koji sve više gubimo zbog raznih privatnih interesa. Ono što smo inicijativom do sada već uspjeli postići je da se projekt izmijenio što se tiče drvoreda u ulici Franje Račkoga, koji je prvobitno bio predviđen za sječu, a prilikom realizacije svake buduće faze projekta tzv. Pješačkog centra izvrsnosti bit će raspisan javni natječaj u kojemu će i građani i struka moći sudjelovati. Da se slušalo glas javnosti, gradske vlasti bi znale da su naši prioriteti potpuno drugačiji od sječe stabala u parku na Trgu žrtava fašizma i pretvaranja centra grada u turističku maketu. Tih skoro devet milijuna kuna moralo je biti uloženo u izgradnju ili obnovu dječjih vrtića i škola, komunalne infrastrukture, pa i obnovu samog Meštrovićevog paviljona, ali uz strogo poštivanje struke i demokratskih procesa. Što se tiče kaznene prijave, iskreno se nadamo kako će se pravosudni organi ovim slučajem pozabaviti puno ozbiljnije nego do sada - objašnjava Jasna Šumanovac iz inicijative ‘Vratimo magnoliju’.
Ovdje pak treba naglasiti da se u ovoj i sličnim inicijativama, nažalost, često na pogrešan način ističe porijeklo gradonačelnika, uvodi narativ o Zagrebu kao ‘gradu pristojnih i dobrih ljudi’, čime se stvara dihotomija između ‘nas’ urbanih i ‘njih’ pridošlica, seljaka, što neumitno završava u urbanom rasizmu, o čemu bi posebno trebalo voditi računa. Sadašnje stanje nema nikakve veze s porijeklom gradonačelnika ili jednog dijela građana, ni s tzv. ruralizacijom grada, već prije svega s političko-ekonomskim odnosima.
A treba podsjetiti i na to da koalicijska vlast u Zagrebu djeluje na dva nivoa. Za razliku od svojih koalicijskih partnera iz stranke Neovisni za Hrvatsku, čija je osnovna politička agenda preimenovanje zagrebačkih ulica i trgova, gradonačelnik Milan Bandić, nažalost, puno konkretnije nastavlja s fizičkom dekonstrukcijom postojećih urbanih zona – Trg žrtava fašizma je samo posljednji u nizu. Iva Marčetić ističe da istraživanja njenih kolega o promjenama GUP-a od 2003. godine do danas pokazuju masovno povećanje poslovno-stambenih sadržaja nauštrb onih društveno-kulturnih, namijenjenih svim građanima, dodajući da danas ‘vidimo izvedbu generičkog centra grada privlačnog investitorima, grada koji se gradi kao slika za turističke brošure’.
