Novoizabrana predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula von der Leyen na dužnost će stupiti tek u studenome, no već joj je pošlo za rukom osupnuti zainteresiranu javnost svojim naizgled kežualnim pristupom novom poslu, ali i nešto zlokobnijim namjerama koje iza tog pristupa proviruju. Odlučila je naime preimenovati neka ministarstva kako bi ona zvučala manje formalno i više ‘orijentirano na ciljeve’, pa će Komisija ubuduće imati povjerenike i povjerenice za ‘Evropu snažniju u svijetu’ umjesto za vanjske poslove, za ‘Evropu spremnu za digitalno doba’ umjesto za zajedničko digitalno tržište, te za ‘demokraciju i demografiju’, o čemu će skrbiti HDZ-ova Dubravka Šuica. Ministarstvo za Susjedske politike i proširenje vodit će pak ni manje ni više nego bivši mađarski ministar pravosuđa László Trócsányi iz stranke Fidesz tamošnjeg premijera Viktora Orbana. Orbanova vlada najpoznatija je, a time valjda i najkvalificiranija da se bavi ‘susjedskim politikama’, po opasivanju Mađarske žilet-žicom i teritorijalnim pretenzijama prema susjednoj Rumunjskoj, dok su se za vrijeme Trócsányija dogodili neki od najgorih pravosudnih nasrtaja na nevladine organizacije, medije i izbjeglice, zbog čega je Mađarska bila i pod suspenzijom EK-a.
Von der Leyen u pismu ustvrđuje da je ‘evropski način života izgrađen na solidarnosti, duševnom miru i sigurnosti’ pa je stoga potrebno ‘adresirati i umanjiti legitimne strahove i brige zbog utjecaja iregularnih migracija na našu ekonomiju i društvo’
Ipak, najviše zgražanja izazvalo je imenovanje povjerenstva za ‘zaštitu našeg evropskog načina života’ (Protecting our European Way of Life), na čijem će čelu sjediti dugogodišnji grčki eurokrat Margaritis Schinas, koji je dosad obnašao funkciju glavnog glasnogovornika EK-a. Budući da naziv neodoljivo bazdi na rasizam i bijeli supremacizam, na Ursulu von der Leyen odmah po predstavljanju njezinog ‘koledža povjerenika’ digla se kuka i motika te je promptno zatraženo da se ministarstvo drugačije nazove. Predsjednik grupe zelenih u Evropskom parlamentu Philippe Lamberts predsjednici je poručio da je ‘potpuno bjelačka Evropska komisija koja tvrdi da brani ‘naš evropski način života’ miljama daleko od ideja jedinstva i različitosti na kojima je unija izgrađena’, dok su iz Evropske ujedinjene ljevice/Nordijske zelene ljevice poručili da naziv pokazuje da evropski pučani (EPP), iz čijih je redova na čelo Komisije instalirana von der Leyen, ‘sve više kooptiraju jezik krajnje desnice’. Odlazeći ministar za migracije Dimitris Avramopoulos na televiziji Euronews rekao je da je taj termin ‘prvi put upotrijebljen 1933., kada je Hitler došao na vlast’, a pobunio se i bivši predsjednik EK-a Jean-Claude Juncker. Nizozemska liberalna zastupnica Sophia in ‘t Veld, koja se bavi migracijskim zakonima, rekla je da je ‘implikacija da Evropljane treba štititi od vanjskih kultura groteskna i treba je odbaciti’, dok su iz vodećih nevladinih organizacija također ustvrdili da je stavljanje u kontradikciju migracija i sigurnosti krajnje zabrinjavajuće. Analizirajući naziv, Human Rights Watch upotrijebio je izraz ‘mejnstrimizacija ekstremizma’, dok je ekološka organizacija Friends of the Earth ‘ideju da Evropljane treba štititi od vanjskih kultura’ nazvala ‘fašističkim razmišljanjem’.
Sve ove izjave proizašle su iz logičnih prvih pitanja koja se nameću kada se pročita naziv novog povjerenstva, naime kako se to definira ‘evropski način života’ i što ga toliko ugrožava da ga je potrebno štititi posebnim ministarstvom. Odgovori na ta pitanja mogu se pronaći u ‘pismu misije’ koje je von der Leyen poslala Margaritisu Schinasu, a iz kojega se vidi da funkcija koju će on obnašati inkorporira dužnosti koje je prethodno obnašao povjerenik za migracije, zajedno s kontrolom vanjskih granica, sigurnošću, zapošljavanjem i obrazovanjem.
Spomenuto pismo, dugačko šest stranica, sastoji se od uvodnog, generičkog dijela u kojemu se nova predsjednica EK-a obraća svim novim povjerenicima, dok su preostale tri stranice upućene konkretno Schinasu. U tom dijelu von der Leyen odmah na početku ustvrđuje da je ‘evropski način života izgrađen na solidarnosti, duševnom miru i sigurnosti’ pa je stoga potrebno ‘adresirati i umanjiti legitimne strahove i brige zbog utjecaja iregularnih migracija na našu ekonomiju i društvo’. Nešto dalje, predsjednica Komisije tvrdi da je potrebno ‘tješnje surađivati na sigurnosti, naročito u vezi novih prijetnji koje iskrsavaju preko granica i politika’, iz čega se jasno može zaključiti da su, po njenom mišljenju, upravo ‘iregularne migracije’ glavna prijetnja ‘solidarnosti, duševnom miru i sigurnosti’ Evropljana.
Praktički do kraja pisma van der Leyen se bavi isključivo pitanjima koja spadaju u domenu izbjegličke politike: navodi da je u pripremi novi pakt o migracijama i azilu, da će se formirati ‘novi putovi’ za legalne migracije kako bi se ‘doveli ljudi s vještinama i talentima koje naša ekonomija i tržište rada trebaju’, zaziva stvaranje ‘sigurnosne unije’, ‘povezivanje unutarnje i vanjske sigurnosti’, te ‘poboljšanje sposobnosti sprječavanja, detektiranja i odgovaranja na hibridne prijetnje’. Ako je suditi po onome što je nova predsjednica Komisije napisala u pismu povjereniku Schinasu, jedino što ugrožava ‘naš evropski način života’ su migracije, a jedini način da se taj ‘način života’ zaštiti jest jačanje Tvrđave Evrope.
Ovako to vidi i politolog dr. Joachim Becker, profesor političke ekonomije na bečkom Sveučilištu ekonomije i poduzetništva, koji se akademski bavi i desnim pokretima u Evropi. On je za Novosti rekao da se ‘sve donedavno socijalna država smatrala jednom od temeljnih karakteristika suvremenog ‘evropskog načina života’, dok to sada očigledno više nije slučaj’.
Mandat povjerenika za ‘naš evropski način života’ otkriva da je cilj nove Komisije konstruiranje evropeizirane države kompetitivnosti i sigurnosti. Potonja se implicitno definira kao vanjska sigurnost, u skladu s diskursom nacionalističke desnice – kaže Joachim Becker
- U pismu koje je predsjednica Komisije napisala povjereniku Schinasu socijalna se država uopće ne spominje. Radnici se spominju tek u kontekstu nužnosti da ih se ‘opremi za snalaženje na našem evoluirajućem tržištu rada’, dok se nijednom riječju ne spominju zaštita radničkih prava ni omogućavanje dostojnog života nezaposlenima. Sva radnička pitanja praktički su svedena na zapošljivost, poboljšanje mobilnosti unutar EU-a i stvaranje nove evropske migracijske politike koja također mora biti u skladu s ‘potrebama tržišta rada’. Koncept sigurnosti implicitno se definira u okvirima vanjske sigurnosti, što je u skladu s diskursom nacionalističke desnice koji sve više usvajaju vodeće liberalno-konzervativne stranke, i to ne samo demokršćanske. Ovaj diskurs naglašava kontrolu granica i međunarodnu sigurnosnu suradnju, a kroz pitanje ‘međunarodnog terorizma’ povezuju se unutarnja i vanjska sigurnost. Izvan te definicije sigurnosti ostaje pitanje socijalne sigurnosti, što je tipično za način razmišljanja desnice - rekao nam je Becker.
Ovakav stav sadržajno ne predstavlja ništa novo u evropskoj izbjegličkoj politici, s obzirom na to da se ona i dosad bazirala na jačanju vanjskih granica, prebacivanju kontrole migrantskih puteva na azijske i afričke vlade, sprječavanju humanitarnih operacija na Mediteranu i održavanju subhumanih uvjeta života u izbjegličkim kampovima. No ekspliciranje i objedinjavanje ovakvih politika u jednom ministarstvu predstavlja novu razinu usvajanja diskursa krajnje desnice od strane evropskih pučana, osobito kada se u obzir uzme činjenica da von der Leyen dolazi iz stranke njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je zagovarala i u svojoj zemlji provodila drugačiju izbjegličku politiku. S druge strane, Ursula von der Leyen u političkim smjernicama koje je napisala uoči kandidature za predsjednicu EK-a navela je ‘zaštitu evropskog načina života’ kao jednu od šest osnovnih ‘ambicija’ novog sastava Komisije i tamo među glavne mehanizme za realizaciju novog pakta o migracijama i azilu uvrstila i plan za jačanje Frontexa uz pomoć 10.000 novih graničnih policajaca prije sadašnjeg plana da se to učini do 2027. godine.
I u samom manifestu EPP-a, napisanom uoči izbora za Evropski parlament u svibnju ove godine, u drugom poglavlju naslovljenom ‘Evropa koja štiti svoje građane’, navodi se ista namjera o jačanju Frontexa uz pomoć istog broja policajaca, kao i najnovijih tehnologija koje uključuju bespilotne letjelice i ‘prava na direktno interveniranje duž zajedničke vanjske granice kako bi se definitivno zaustavio ciničan biznis švercera i trgovaca ljudima’. U poglavlju naslovljenom istim nazivom kao i novo ministarstvo – ‘Evropa koja štiti naš način života’ – evropski pučani u prvoj rečenici do kraja eksplicitno pojašnjavaju ono što je Ursula von der Leyen u svojim dokumentima donekle razvodnila: ‘Ono što Evropu čini jedinstvenom u svijetu naše je bogato kulturno naslijeđe, naša zajednička povijest i naši zajednički judeo-kršćanski korijeni.’
Ursula von der Leyen, izvijestili su mediji, iznenadila se reakcijama na imena koja je dala povjerenstvima te izjavila da joj je cilj bio ‘prisvojiti retoriku sigurnosti i prijetnje od krajnje desnice’. Usput se začudila i otkud takve kritike kada je njezin sastav povjerenika najinkluzivniji od svih dosadašnjih jer se sastoji od 13 žena i 14 muškaraca, ne primjećujući pritom da su svi oni bijelci.
Ovom je izjavom praktički priznala ono što joj se zamjera, usvajanje diskursa krajnje desnice, što, uostalom, i nije naročito nova praksa ni za stranke centra ni za tehnokratske vlade, koje se već duže vrijeme koriste strategijom prisvajanja retorike krajnje desnice kako bi je time, navodno, neutralizirale i otupile oštricu antiestablišment populista. No dok se centristi bave dokazano promašenim strategijama, nacionalističke vlade u državama članicama EU-a već godinama pomalo rastaču stečena prava manjinskih skupina, medijske slobode, neovisnost pravosuđa, demokraciju i vladavinu prava, a sada, kako vidimo, predstavnici tih istih članica takve politike afirmiraju u najvišem evropskom tijelu izvršne vlasti, a svoje nacionalne politike uzdižu na razinu evropskih.
- Jedinstvo se definira isključivo kulturalnim terminima, dok se bazični društveni razdor između kapitala i rada ne spominje, jednako kao ni bilo koji drugi oblici materijalne nejednakosti - kaže Joachim Becker komentirajući ukupni smjer kojim će se nova Komisija, prema dostupnim uvidima, kretati.
- Komisija daje prioritet kompetitivnosti, kojoj se podčinjavaju svi drugi pa tako i socijalni interesi. Takav neoliberalni način postavljanja prioriteta u skladu je s interesima poslovne zajednice, dok mandat povjerenika za ‘naš evropski način života’ otkriva da je temeljni cilj nove Komisije konstruiranje evropeizirane države kompetitivnosti i sigurnosti - zaključuje Becker.
