>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Damir Radić

Reagiranje: Teatar apsurda

G. Puhovski ne shvaća razliku između filmskog kritičara i (filmskog) novinara, misli da je moj zadatak bio pobrojati sve programe te sve filmove i sve autore ‘od formata’, odnosno da sam se trebao de facto angažirati oko promocije njegova festivala

Gospodin Nenad Puhovski, direktor ZagrebDoxa, čini se poklonik je teatra apsurda. Prvo je moju vrijednosno neutralnu konstataciju da ovogodišnje izdanje festivala programski nije donijelo bitne promjene protumačio kao negativnu i neistinitu informaciju, te istaknuo kako je bilo bitnih promjena pozivajući se na pobočne, a ne službene programe. Nakon što sam u svom odgovoru objasnio da se na svakom festivalu bitne promjene ipak ponajprije zbivaju u službenim programima, odnosno da one u pobočnima uglavnom ne idu u red bitnih jer su pobočni programi ‘fakultativni’, a sad mogu dodati tim prije što se na ZagrebDoxu pobočni programi po defaultu mijenjaju svake godine pa to stoga nije nikakva bitna novost, g. Puhovski mi predbacuje da filmove ‘Loznice, Barleya, Kusturice, Wendersa, Herzoga i von Trotte’ iz pobočnih programa ne smatram bitnima samo zato što su bili u ‘fakultativnim’, a ne ‘obaveznim’ programima. I to čini nakon što sam mu prethodno odgovorio kako filmski kritičar na ograničenom novinskom prostoru ne može smisleno pisati o svim filmovima s festivala koji ih prikazuje stotinjak, te da filmove (i autore) o kojima nije pisao ne smatra automatski nebitnima, nego jednostavno radi vlastitu selekciju onoga o čemu će pisati, što je njegovo neupitno pravo. No g. Puhovski, čini se, ne shvaća razliku između filmskog kritičara i (filmskog) novinara, pa po svemu sudeći misli da je moj zadatak bio pobrojati sve programe te sve filmove i sve autore ‘od formata’, odnosno da sam se trebao de facto angažirati oko promocije njegova festivala. Koliko je to apsurdno nije potrebno posebno isticati, ali jest to da g. Puhovski ni ovaj put nije bio dovoljno koncentriran pa je plasirao, vjerujem nesvjesno, još jednu neistinu, onu o Sergeju Loznici. Naime, ja u svom tekstu ne samo da nisam preskočio Loznicu, nego sam o njemu napisao iznimno afirmativan iskaz – ‘(…) dok je s čisto umjetničke strane ključan događaj festivala bila retrospektiva Sergeja Loznice, klasika suvremenog dokumentarca koji je tim povodom i gostovao u Zagrebu’.

Apsurdan je i pokušaj g. Puhovskog da zabašuri neistinu iznesenu u njegovoj prvoj reakciji na moj tekst, dakle onu o tome da filmovi studenata ADU – zato što bi on kao profesor tih studenata bio u sukobu interesa – nikad nisu prikazivani u konkurenciji, i to nakon što sam činjenično dokazao da jesu. Direktor ZagrebDoxa nema ni najmanju potrebu objasniti zašto je napisao lako provjerivu neistinu, nego se utječe sofizmu o tome kako ADU Dox spada u službene programe festivala pa prema tome, po mojoj vlastitoj logici, taj program, suprotno onom što sam pisao o njemu prošle godine, nije marginalan. Naravno, stvar je vrlo jednostavna – nisu svi programi svrstani u službene jednake važnosti. Na prvom mjestu po važnosti su Međunarodna i Regionalna konkurencija, na zadnjem je, smješten na čistu marginu, ADU Dox. Ne uvrstiti film takvog kalibra kao što je ‘Majči’ Josipa Lukića u konkurenciju nego ga izolirati u rezervatu ADU Doxa, iako je godinama ranije niz ADU filmova uvrštavan u konkurenciju, i pritom se vaditi na sukob interesa koji se nota bene aktivirao baš u Lukićevom slučaju, doista jest, tvrdio sam i tvrdim, svojevrsni skandal. G. Puhovski od tog kardinalnog promašaja pobjeći ne može, kakve god izgovore smišljao.

1/1