Gotovo u istom trenutku kad je HRT procijenio da je krajnji čas da u prijestolnicu Srbije pošalje svog reportera kako bi u lajv prijenosu u središnjem Dnevniku izvijestio iz ‘grotla’ beogradskog opozicijsko-građanskog protesta koji maltene svakog trena može srušiti Vučićev režim, Hina je prenijela izjavu lidera vojvođanskih Hrvata koji hvali srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Obilazeći radove na obnovi Doma kulture u Tavankutu, Tomislav Žigmanov, donedavni kritičar srpskih vlasti zbog lošeg odnosa prema hrvatskoj manjini, ovaj je put poručio: ‘Mi cijenimo da je predsjednik Aleksandar Vučić i više nego pouzdan partner kada je riječ o rješavanju problema hrvatske zajednice u Srbiji, na koje smo ukazali u veljači ove godine. Postali smo objekti pozitivnih politika usmjerenih prema rješavanju naših potreba.’ Žigmanov je dodao kako vjeruje da će to pridonijeti i relaksaciji ukupnih hrvatsko-srpskih odnosa jer ‘na poboljšanje položaja Hrvata u Srbiji službeni Zagreb će, uvjeren sam, gledati blagonaklono’.
Desetak dana prije Žigmanova i predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Ištvan Pastor u intervjuu beogradskoj Politici hvalio je ukupnu Vučićevu vladajuću politiku i njezinu suradnju s mađarskom manjinom te bilateralne odnose s Mađarskom, ali je otišao i korak dalje konstatirajući da ‘u dijelu opozicije prevladavaju negativni komentari o Vučiću, a jednostavno ne žele da vide realnost’. I dok je Pastorov SVM već neko vrijeme koalicijski partner Vučićevih naprednjaka, Žigmanov i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini formalno su još uvijek parlamentarni partneri oporbenog DS-a, ali sudeći po njihovim najnovijim javnim istupima, nisu krenuli stopama demokrata i priključili se opozicijskom Savezu za Srbiju koji već tjednima sudjeluje u organizaciji beogradskih prosvjeda.
Distanciranje većine političkih predstavnika nacionalnih manjina može se tumačiti nepisanim pravilom koje kaže da im je radi interesa pripadnika njihovih manjina uglavnom politički oportunije držati se bliže vladajućoj većini, no zato je opozicijskom Savezu za Srbiju već sada puno teže politički valorizirati beogradske prosvjede za koje tvrde da su građanski, iako su do grla umočeni u njihovu organizaciju i izvedbu. Nestranački suorganizatori prosvjeda zagovaraju njihov građanski karakter i držanje opozicijskih stranaka u sjeni jer im to navodno jamči veću masovnost, a time i veće šanse da pritiskom s ulice sruše Vučićev režim. No iz njihovih redova sve se češće i glasnije čuje da će u konačnici u ostvarenju tog cilja uspjeti jedino ako prosvjede preuzme snažna i efikasna politička stranka, ali neka nova s novim mladim liderima, a ne i one koje su sada okupljene u Savezu za Srbiju i koje se silno trude da na svoju stranu privuku energiju prosvjednika.
Po tom ‘građanskom’ zazivanju nove političke stranke koju će voditi i novi mlađi lideri, beogradski prosvjedi zapravo nisu usmjereni samo protiv Vučićevog režima nego i protiv opozicijskih stranaka okupljenih u Savezu za Srbiju jer bi one trebale poslužiti tek kao pogonsko gorivo i reciklirani otpad za proizvodnju nove stranačke organizacije. Savez za Srbiju htio bi na krilima građanskih prosvjeda srušiti Vučićeve naprednjake i preuzeti vlast u Srbiji, a njihovi građanski suorganizatori bi stranačke strukture okupljene u Savezu za Srbiju htjeli iskoristiti za stvaranje neke nove političke stranke ili pokreta koji bi potom preuzeo vlast u Srbiji. Nešto slično su na prošlim predsjedničkim izborima pokušali novoosnovani Pokret slobodnih građana Saše Jankovića i etablirana Demokratska stranka, pa iako su ostvarili solidan izborni rezultat, raspali su se u paramparčad i potom potonuli na svim izborima koji su uslijedili, završivši na rubu propasti.
Političke stranke i njihovi lideri okupljeni u Savezu za Srbiju morat će se uskoro odlučiti hoće li preuzeti vođenje beogradskih prosvjeda i riskirati da izgube na njihovoj masovnosti ili će se nastaviti šlepati na energiji antirežimskih prosvjednika koji traže smjenu vlasti, nadajući se da će se njihovo nezadovoljstvo vladajućima proširiti i među biračima diljem Srbije. Osnivači Saveza za Srbiju vjerovali su da će već samim uvezivanjem i okrupnjavanjem svojih stranačkih kapaciteta ugroziti naprednjačku vlast, pa ne čudi da računaju da beogradski građanski prosvjedi mogu samo uvećati njihove antirežimske potencijale, pogotovo ako se rašire i po drugim srpskim gradovima i općinama. No prvo testiranje sinergijskog potencijala na lokalnim izborima u četiri općine prije desetak dana po njih je završilo porazno. U općini Lučani, u kojoj su kao Savez za Srbiju izašli na izbore, dobili su manje od deset posto glasova birača, a u Kladovu, Kuli i Doljevcu, u kojima su bojkotirali izbore, izlaznost birača bila je oko 50 posto i više, pa im bojkot nije uspio. U Lučanima su kao stranački savez dobili skoro dva posto glasova birača manje nego što su desničarske Dveri same dobile na prošlim općinskim izborima, a pritom su i Vučićevi naprednjaci dobili dvotrećinsku biračku podršku, koju do sada nisu imali. Njihovi birači očito su kaznili neofašističke Dveri zbog ulaska u koaliciju s ljevičarima, liberalima i narodnjacima, a birači potonjih su još i više kaznili svoje stranačke favorite s prošlih izbora jer dati glas Savezu za Srbiju na izborima u Lučanima značilo je dati glas Dverima koje su nosile zajedničku izbornu listu. SNS-ov izborni rezultat čak ukazuje na to da se barem dio bivših birača stranaka iz Saveza za Srbiju okrenuo njima, iako ih je vjerojatno najviše bilo koji su odlučili ne izaći na izbore.
No to nije sve. Izvještavajući s beogradskih prosvjeda, Dojče vele primjećuje da su organizatori itekako pazili da se prosvjednici iz LGBT udruga ni slučajno ne nađu u blizini prosvjednika iz Dveri, pa iako Dojče vele hvali organizatore prosvjeda zbog toga što su ih uspjeli skupiti na istom mjestu kako bi zajedno demonstrirali antirežimsko raspoloženje, sama činjenica da su ih morali držati daleko jedne od drugih govori da poslije eventualnog rušenja sadašnje vlasti ne bi mogli jedni s drugima upravljati zemljom jer Dveri i u opoziciji ne žele ni čuti za prava LGBT zajednice, a s pozicije moći samo bi dobili šansu da ih sasvim zatru. I videozapis koji je Savez za Srbiju lansirao na internetu potkraj izbornog dana u Lučanima ilustrira u kojim sve smjerovima može krenuti i gdje može zaglibiti šizofrena politika koju vode njegove stranke-članice i kad zajednički nastupaju. U polusatnom videozapisu Savez prikazuje kako stotinjak njegovih aktivista, predvođenih liderom Dveri Boškom Obradovićem, maršira središtem Lučana, glasno optužujući vladajuće naprednjake da su naredili policiji da uhapsi pet opozicijskih lidera, pa njima nije preostalo drugo nego da ih idu osloboditi iz policijske stanice. Slijedi upad u zgradu policije uz povike ‘Uhapsite Vučića, izdao je Kosovo’. Nakon natezanja s dežurnim policajcem na porti koji ih je neuspješno pokušao uvjeriti da ne mogu samo tako upadati u policiju, rulja prodire dublje u hodnik, zakrčivši ulaz i stubište pred policijskom zgradom. I onda kao u lošem filmu o navodnom policijskom teroru slijedi obrat, kad se otvaraju vrata prostorije preko puta ulazne porte i na njima se pojavljuje navodno uhapšeni i pritvoreni funkcioner Jeremićeve Narodne stranke i gotovo viče svojim izbornim suborcima da je sve u redu i da je priveden samo kako bi dao izjavu jer je prijavljen da je silom htio spriječiti birače da glasaju. Snimak završava ubrzo nakon što kaže da se prema njemu korektno postupa i da će biti pušten odmah nakon što da svoju verziju incidenta zbog kojeg je priveden. Slika rulje koja kao na Divljem zapadu upada u policiju kako bi uzela pravdu u svoje ruke svjetlosnim je godinama udaljena od slike građanske Srbije koja se pobunila protiv autoritarnog Vučićevog režima, a koju Savez za Srbiju nastoji lansirati s beogradskih prosvjeda.
