>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Renata Trischler: Nacionalizam nije patriotizam

U nestabilnim prilikama, pogotovo ekonomskim i egzistencijalnim, stvara se idealna situacija za rast nacionalizma koji će negirati sve različitosti. Nažalost, i sama sam kroz godine aktivizma u redovima njemačke manjine ne jednom doživjela vrlo jasne izjave da ‘manjine nikome ne trebaju i da se vratim odakle sam došla’

Kako žive njemačke zajednice u Europi tema je o kojoj pričamo s Renatom Trischler, potpredsjednicom Savjeta za nacionalne manjine. Ona u Berlinu radi kao koordinatorica Radne zajednice njemačkih manjina (AGDM) osnovane 1991. u Budimpešti, a koja danas okuplja 22 članice. AGDM djeluje pri Federalnoj uniji europskih nacionalnosti (Federal Union of European Nationalities, FUEN), krovnoj organizaciji manjina, etničkih skupina i nacionalnih zajednica u Europi.

Preko milijun Nijemaca danas kao autohtona nacionalna manjina živi u 28 europskih država i u nekim državama bivšeg sssr-a. U Hrvatskoj je danas tek 3.000, a u Srbiji 4.000 deklariranih Nijemaca, ali se njihov broj procjenjuje na oko 20.000, odnosno 10.000

Kakav je generalni položaj nacionalnih manjina u Europi?

Položaj nacionalnih manjina u Europi ni u kojem se slučaju ne može svesti pod zajednički nazivnik. Razina prava koju one ostvaruju u pojedinim državama regulirana je domaćim zakonodavnim okvirom i ne postoji nijedan zajednički standard europske manjinske politike. Kod nekih ‘mlađih’ članica EU-a zakonodavne osnove za manjinska i ljudska prava poslužile su isključivo za uspješno okončanje pristupnih pregovora, a potom je implementacija zakonskih rješenja u praksi uglavnom zanemarena. Teško je uopćeno pričati o položaju manjina u Europi s preko sto milijuna pripadnika oko 400 nacionalno-manjinskih, etničkih i jezičnih zajednica u više od 47 država. Nema niti jedne države u Europi u kojoj ne žive nacionalne manjine. U geografskom pogledu, možemo reći da su, uz neke izuzetke, države zapadne Europe, pogotovo one skandinavske, u mnogočemu naprednije u poštivanju i primjeni prava nacionalnih manjina. U državama srednje, istočne i jugoistočne Europe, posebice u onima u kojima su na vlasti opcije desnih i nacionalističkih svjetonazora, prava nacionalnih manjina su u pravilu izravno ili neizravno ugrožena. Države bivšeg Sovjetskog Saveza područja su u kojima teme koje se bave pravima nacionalnih manjina nemaju osobitu važnost, tim više što većina tih država nije ni ratificirala Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima i Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina.

Koliko je FUEN vidljiv kada je riječ o nacionalnim manjinama u Europi?

FUEN okuplja 103 članske organizacije iz 33 države i obilježava 70. obljetnicu osnutka. Iz godine u godinu raste broj organizacija koje svoje povjerenje za zastupanje pred europskim institucijama, ali i institucijama vlastitih država, daju FUEN-u koji, između ostalog, već desetljećima uživa savjetodavni status pri Vijeću Europe i UN-u. Upravo zahvaljujući utjecajnom statusu, FUEN u mnogim državama nije omiljen jer se zalaže za prava nacionalnih manjina i protestira kod vlada koje su se obvezale na poštivanje međunarodnih dokumenata kojima se štite manjinska prava, a to ne čine.

Prisilna preseljenja nakon rata

Što je s inicijativom ‘Milijun potpisa za raznolikost u Europi’ (Minority SafePack Initiative) koju je lani potpisalo preko 1,3 milijuna osoba?

Prikupljanje potpisa uspješno je završeno početkom travnja prošle godine. U 11 država EU-a prikupljeno je 1.320.000 potpisa, od kojih je valjano 1.120.000 pa se inicijativa može proslijediti u zakonodavnu proceduru pri Europskoj komisiji. Dovršen je sažetak prijedloga zakona s odredbama kojima se reguliraju sva područja manjinske zaštite, kako je to bilo predloženo u inicijativi. Do kraja travnja bit će izrađen legislativni paket koji će u proceduru biti upućen tek nakon provedenih izbora za EU parlament i konstituiranja nove Europske komisije. U međuvremenu se lobističkim kanalima osigurava potpora ovoj inicijativi.

U kojim europskim državama živi i djeluje njemačka nacionalna manjina, kakav je njen položaj i s kojim se problemima suočava?

Preko milijun Nijemaca danas kao autohtona nacionalna manjina živi u 28 europskih država i u nekim državama bivšeg Sovjetskog Saveza, dok npr. u Sloveniji nisu priznati kao manjina. U Poljskoj, Rusiji i Mađarskoj ih ima više stotina tisuća, a u Armeniji ili Moldaviji tek nekoliko stotina ili tisuća. Položaj njemačke manjine u Europi danas je određen povijesnim i političkim prilikama. Mi u Radnoj zajednici njemačkih manjina pri FUEN-u ozbiljno pristupamo toj činjenici i njemačke manjine u Europi dijelimo u tri skupine. Najveću čine njemačke zajednice u jugoistočnoj Europi sa zajedničkom sudbinom progona, zabranjivanja i prešućivanja u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1990-ih godina. Ne smijemo zaboraviti ni na progon gotovo 12,5 milijuna Nijemaca iz država istočnoga bloka neposredno nakon 1945. Upravo taj povijesni, društveni i kulturološki jaz od gotovo 70 godina doveo je do ogromnog smanjenja broja Nijemaca u državama jugoistočne Europe, što zbog iseljavanja, što zbog gubitka osnovnih elemenata identiteta. Svima njima zajednička je novija povijest koja uglavnom svuda započinje upravo nakon političkih promjena 1990-ih, kada se u državama jugoistočne Europe počelo s osnivanjem udruga njemačke manjine, radom na kulturnom planu i revitalizaciji njemačkog kao materinskog jezika. Njemačka manjina u čitavoj jugoistočnoj Europi prije 30-ak godina ponovno staje na noge i započinje rad na očuvanju tradicije, kulture i jezika svojih predaka.

Velike probleme njemačka manjina i predsjednik Klaus Johannis doživljavaju u Rumunjskoj. U Poljskoj se desnica služi perfidnim sredstvima kako bi Nijemcima dokinula pravo na dvojezičnost i političku participaciju u vlasti

Drugu veliku skupinu čine pripadnici njemačke manjine s područja bivšeg Sovjetskog Saveza koji također dijele tešku sudbinu nakon Drugog svjetskog rata, velikog iseljeničkog vala od 1987. nadalje u Njemačku, kao i niza problema vezanih uz različite faze procesa demokratizacije u dotičnim državama. I danas u Rusiji živi gotovo pola milijuna Nijemaca, a u Kazahstanu ih je gotovo 200.000. U treću skupinu ubrajamo njemačku, odnosno njemački-govoreću zajednicu u državama zapadne Europe čiji pripadnici uživaju visok stupanj društvene integracije, uvažavanja i prihvaćanja, a sve zahvaljujući visokom stupnju demokratizacije i društvenih vrijednosti u tim državama.

Do Drugog svjetskog rata Nijemci su bili najbrojnija manjina na prostoru tadašnje Jugoslavije. Oko 1,5 milijuna pripadnika živjelo je na području istočne Slavonije, Baranje, Srijema, Bačke i Banata, dok danas u Hrvatskoj živi tek 3.000, a u Srbiji oko 4.000 deklariranih Nijemaca. Riječ je o službenim podacima, a moramo uzeti u obzir da se velik dio pripadnika ne izjašnjava prilikom popisa stanovništva niti se upisuje u popis birača, što je vezano uz političke prilike od 1945. naovamo. U Srbiji se danas broj pripadnika njemačke manjine procjenjuje na oko 10.000, a u Hrvatskoj na oko 20.000. U objema zemljama Nijemci su danas priznata autohtona manjina.

Koliko je njemačka manjina međusobno povezana?

Njemačka manjina u Europi sve se čvršće povezuje kroz AGDM, čija je zadaća povezivanje, razmjena iskustava, poticanje suradnje između njemačke manjine u različitim državama, ali i zajednički nastup prema službenim tijelima Njemačke. Zahvaljujući ovakvom strateškom opredjeljenju, u Berlinu je 2015. otvoren i koordinacijski ured za njemačku manjinu koji projektno financira Ministarstvo unutarnjih poslova Njemačke, čiji je cilj ostvarivati ove strateške zadatke te jačanjem solidarnosti, suradnjom i povezivanjem osnaživati njemačku manjinu u državama u kojima živi.

Suočava li se još uvijek njemačka manjina u Europi sa stigmom zbog Drugog svjetskog rata?

Nažalost, da. Velike probleme njemačka manjina doživljava u Rumunjskoj, čije se pripadnike upravo iz redova politike etiketira kao ‘naciste’. Aktualni rumunjski predsjednik Klaus Johannis, dugogodišnji gradonačelnik Hermannstadta (Sibiu), istaknuti je član njemačke zajednice u Rumunjskoj, pa njegovi politički oponenti vrlo ružnim i snažnim medijskim kampanjama napadaju upravo njemačku manjinu. O tome se oglasila i naša Radna zajednica, a uz Nijemce u Rumunjskoj aktivno je stala i službena Njemačka. U Poljskoj vladajuća desnica već godinama na razne načine politički opstruira veliku njemačku manjinu od 300.000 pripadnika. Tamošnja se politika služi perfidnim sredstvima kako bi opstruirala ili dokinula prava na dvojezičnost i političku participaciju u vlasti, i to prekrajanjem granica administrativnih jedinica ne bi li se smanjio postotak Nijemaca u odnosu na domaće stanovništvo. Konstantno se dokida i pravo pripadnika njemačke manjine na učenje materinskog jezika u školama, zakonski se ukidaju školski sati namijenjeni tome, a nerijetko u prvi plan izbijaju i zlonamjerna evociranja nacističkih zločina iz Drugog svjetskog rata.

Želim ukazati na jednu vrlo važnu činjenicu koja je, posebice u istočnoj Europi, prilično nepoznata. Pripadnici njemačke manjine, pogotovo oni koji su kraj rata i poraz nacističke Njemačke dočekali u svojim gradovima, selima i domovima – jer su bili svjesni da s počinjenim zločinima nisu imali nikakve veze – i sami su vrlo brzo postali žrtvama, izravno novih vlasti, a neizravno pobijeđenog nacističkog režima. Uslijedili su progon, zatvaranje u logore, oduzimanje imovine samo zato što su bili Nijemci i što su, kao sunarodnjaci ratnog gubitnika, bili idealna skupina za osvetu, tešku odmazdu i demonstraciju sile. Osim što su protjerivani, milijuni Nijemaca bili su do 1947. pa i 1948. na prisilnom radu, uz legitimaciju i blagoslov pa čak i po nalogu velikih sila pobjednica. Stotine je tisuća Nijemaca, civila, žrtava prisilnih preseljenja iz gradova i sela današnje Rusije na teritorij Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana. O ovim se temama nikada nije javno progovaralo, čak ni danas one ne izlaze u široku javnost, iako ih se obrađuje znanstvenim pristupom i na taj način polako ugrađuje u povijest njemačke nacije.

Novosti kao svjetionik

Kako se njemačka manjina odnosi prema revizionizmu i desničarenju? Pamte li Nijemci u Hrvatskoj svoje sunarodnjake u partizanima?

Nijemci u Hrvatskoj još uvijek rade na vlastitom povijesnom pozicioniranju na ovim prostorima. Njemačka zajednica iz Osijeka, kao najveća njemačka udruga u Hrvatskoj, već 25 godina vrlo uspješno organizira znanstveni skup ‘Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu’ s temama koje se odnose na pozitivne doprinose Nijemaca i Austrijanaca kroz povijest na ovim prostorima i u svim segmentima života. Zapravo ne postoji nijedna sfera života u kojoj Nijemci s hrvatskih prostora nisu ostavili značajan doprinos. Kontinuiranim radom njegujemo dobru suradnju sa svim manjinskim zajednicama u Hrvatskoj, a istovremeno i suradnju s Nijemcima u Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Poljskoj i Rusiji. Povijesna valorizacija iznimno je važan dio procesa vlastite nacionalne rehabilitacije – predstavnici njemačke zajednice uz antifašiste Slatine svake godine odaju počast stradalim i ubijenim pripadnicima partizanske čete ‘Ernst Thälmann’ na dan osnutka ove čete u kolovozu.

Revizionizam i desničarenje danas nisu ograničeni na Hrvatsku ili regiju. Navela sam primjere u kojima su žrtve pripadnici njemačke manjine, što govori da problem imaju pripadnici titularne nacije, a ne pripadnici manjine. U nestabilnim prilikama, pogotovo ekonomskim i egzistencijalnim kakve vladaju u nas i u regiji, stvara se idealna situacija za rast nacionalizma koji će negirati sve različitosti – a različitost je esencija manjina – i tu svjesno mislim na sve manjine, ne samo na nacionalne. Nacionalizam nije patriotizam i tu distinkciju treba uvesti u elementarni pojmovnik. Nažalost, i sama sam kroz godine aktivizma u redovima njemačke manjine ne jednom doživjela vrlo jasne izjave da ‘manjine nikome ne trebaju i da se vratim odakle sam došla’. Kada to postane stav javnosti, onda društvo, sloboda i demokracija postaju vrlo ugrožene kategorije. Kada se na manjine gleda kao na tumore koje se pokušava odsjeći na svakom koraku – zazivanjem referenduma o pravima manjina, željom za dokidanjem postojećih manjinskih prava – tada takvo društvo treba kolektivnu terapiju koja će u fokus vratiti potrebu za elementarnim civilizacijskim, kulturnim i društvenim vrijednostima. Njemačka manjina mora biti prva koja će osuditi fašizam i druge desničarske pojave u društvu.

Koliko novi Zakon o izborima vijeća i predstavnika nacionalnih manjina može poboljšati položaj manjina?

Poražavajuća je činjenica da prijedlog u zakonodavnu proceduru ulazi s više od 16 godina zakašnjenja od Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i nakon četiri izborna ciklusa. Pitam se zašto do sada to nikome, osim manjincima, nije bilo važno, no možda je pravo pitanje zašto je upravo sada to postalo važno. Zakon neće poboljšati položaj manjinskih predstavnika, iako je korak bliže želji da one postanu uvažavan dio svojih sredina. Sve dok je njihova uloga fakultativna i savjetodavna, dotle neće biti potpunog ispunjenja njihove zadaće.

Kako kao pripadnica nacionalne manjine i novinarka ocjenjujete Novosti, koje su nedavno proslavile hiljaditi broj?

Doprinos Novosti demokratizaciji hrvatskog društva je jako velik i mislim da svi pripadnici nacionalnih manjina toga trebaju biti svjesni i na to ponosni. Novosti su poput svjetionika u mraku i uživam u čitanju sjajnih članaka. Okupili ste najjaču ekipu hrvatskog medijskog prostora i bravo za to! Ponekad se pitam gdje je granica hrabrosti, a gdje ludosti, ali Novosti sjajno balansiraju na toj granici i nikada ne prelaze još jednu važnu – granicu dobrog novinarskog ukusa. Medijski prostor Hrvatske je jako zagađen, rekla bih da je već dugo u predinfarktnom stanju, stoga je jako važno da barem vi s Novostima i dalje budete društveni korektor. Želim vam uspješnih još hiljadu godina redovitog izlaženja!

1/1