Obilježavao se Dan Republike Srpske i do sada, a ono što je stvorilo posebnu atmosferu ove godine je odluka Ustavnog suda BiH koji je taj dan proglasio neustavnim jer kao ‘datum nije prihvatljiv za sve građane Republike Srpske, odnosno svi ga građani ne doživljavaju kao Dan Republike’. Zavirili smo u Republiku Srpsku oko i za vrijeme obilježavanja njenog dana, koji se poštovao, ako već ne i slavio, čak i kod onih koji sebe nikako ne vide na istoj strani sa Miloradom Dodikom, dakle kod onih koji sebe nazivaju opozicijom i njemu i SNSD-u. Za banjalučkog kulturologa Srđana Šušnicu opozicija u RS-u ne postoji ‘ni na političkom, a kamoli na ideološkom planu’.
- Ako bi slučajno Dodik i otišao sa vlasti, pitanje je ko bi popunio nastali vakuum moći i čime. U tom popunjavanju vakuuma najuspješniji će biti onaj koji bude zadržao etnofašističke i nacionalističke pozicije koje je Dodik nametnuo kao normu političke egzistencije ove paradržavne tvorevine. Jer nema drugog načina da nešto stvoreno isključivo na nelegalnom i nelegitimnom nasilju, ratu, kriminalu i zločinu može opstati a da u svom temelju nema nacionalistički i etnoekskluzivni novogovor i narativ. Tu ne može biti prave opozicije. Zato me i ne čudi što su opozicioni lideri bili na obilježavanju dana RS-a, jer da nisu, bili bi prokazani kao izdajnici. Ne vidim narativ koji bi uspješno kontrirao Dodiku u jednoj ovako krvavoj i etnoisključivoj političkoj zajednici. Ne vidim ni nekoga ko bi došao na vlast u RS-u i uspio održati vlast stabilnom bez nacionalizma, bez dana i simbola RS-a, uz prijenos nadležnosti i jačanje ingerencija države BiH. Ko bi se sada mogao odreći ‘jake Republike Srpske’ a da ne dođe na udar ultranacionalista i neofašista iz nje i Srbije? - pita se Šušnica.
Napominje da odluka Ustavnog suda nije posebno doprinijela ili rasplamsala ‘Dodikovo nacionalističko i separatističko divljanje’, već je samo ‘skrenula više medijske pažnje na strukturalne napetosti u BiH koje postoje od prekida ratnih dejstava’. Suština je u tome da je Dodikovo nacionalističko i separatističko divljanje prisutno i ostalih dana, počevši od njegovog povratka na vlast, bilo kao premijera ili predsjednika.
- Dodik i njegova elita posljednjih pet do deset godina oživljavaju ratne kadrove, političke mrtvace, ali i stare Karadžićeve institucije kao što su tzv. senat RS, izvorni SDS, asocijacija stvaraoca RS-a, ANURS i veća predsjednička ovlaštenja - kaže Šušnica.
Kao jedinu razliku u odnosu na ostale godine ističe to što su se ove na ‘Dodikov etnofašistički spektakl’ upecali mentori i ideološki kreatori ove političke tvorevine, tj. premijer Srbije Aleksandar Vučić i prateća ekipa. Sa jedne strane uporno inzistirajući na teritorijalnom integritetu BiH i poštovanju državnog suvereniteta, Vučić je odlukom da dođe u Banjaluku na proslavu poslao jasnu poruku Ustavnom sudu BiH, osporavajući ga i više nego što je ovaj osporio datum proslave. Njegov govor mediji su okarakterizirali kao nadmoćan u odnosu na Dodikov. Naš sugovornik gleda još dublje.
- Vrlo je upitno da li je Vučić superioran u odnosu na Dodika i da li uopšte može da ga kontroliše, sve i da hoće. Pitanje je i da li Vučić uopšte želi efektivno da ga kontroliše. Prvo, Vučić nema interesa da zauzdava Dodika, kad on radi odličan posao na provođenju spoljnopolitičkih interesa Srbije, a to je usporavanje BiH na putu evropskih integracija i sprečavanje ulaska u NATO. Vučiću upravo odgovara da pored Dodika, Tomislava Nikolića i bulumente etnovjerskih i rusofilskih fanatika na političkoj i društvenoj sceni Srbije i RS-a baš on u očima Zapada ispada kao neka velika eurofilska figura, kupujući tako njihovo povjerenje, a prodajući im maglu o prozapadnoj demokratskoj Srbiji - ocjenjuje Šušnica.
I ne samo to. U više navrata Vučić je ponovio negativan Srbije o najavljenom referendumu usmjerenom baš protiv Ustavnog suda BiH i drugih bh. institucija. Opet, dolazak u Banjaluku je protivan tom stavu.
- O tome koliki je to diplomatski gaf i skandal neću ni da govorim, jer zamislite da Vučić ode na proslavu rođendana generala Franka u Španiju - kaže Šušnica i ističe još neke Vučićeve nedosljednosti i bizarnosti.
- Sjetimo se kako je žustro radio na neusvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici u Savjetu bezbjednosti, a zatim otišao da se pokloni žrtvama tog istog genocida. Zamislite da je tako nešto uradio u Jermeniji! Na kraju krajeva, Vučić priča da je protiv referenduma, ali zašto bi on bio protiv referenduma? Ako Dodik i provede referendum o pravosuđu BiH, neće Vučić i Srbija biti krivi za posljedice, oni su oprali ruke, a mogao bi i da profitira kao nekada Slobodan Milošević, tj. kao ‘faktor mira i stabilnosti’ - govori Šušnica.
Zbog još jedne ‘sitnice’ je proslava ove godine bila specifična. Uslijedila je dvije sedmice nakon protesta sindikata i radnika zbog usvajanja novog Zakona o radu. Iako se ne pamte slični protesti na ulicama Banjaluke, o njihovom značaju najviše govori činjenica da su već oko 9. januara svi na njih zaboravili. I nije da je sabornost oko proslave uticala na to. Još gore. Sindikati i radnici u RS-u dijele sudbinu, ali i odgovornost za sopstvenu propast kao i u ostalim državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije. I sam Šušnica izražava sumnju u radničku svijest ili solidarnost.
- Nažalost, 20 i kusur godina indoktrinacije, krvavi rat, beogradske i pansrpske prevare, laži i falsifikati učinili su da ljudi u RS-u nemaju razvijen ni građanski identitet, a kamoli identitet obespravljenog radnika. U njihovim glavama caruje samo jedan identitet, a to je prije svega onaj etnovjerski ili nacionalni. Tako da, nažalost, pred Skupštinom RS-a nisu protestovali radnici, već prije svega Srbi koji su se kao radnici ili kao penzioneri ili kao nezaposleni našli na ivici egzistencije. Samo bih postavio pitanje: gdje je bila ta radnička svijest 1992., kada su ti radnici što preko noći postadoše Srbi mirno gledali kako njihove kolege, drugove, suradnike tjeraju sa posla, iz stanova i kuća? Gdje su bili ti radnici koji su nakon toga tako olako ulazili u tuđe stanove, nekad i svojih kolega u procesu tzv. etnofašističkog gazdovanja ‘napuštenom’ imovinom i racionalizacije stambenog prostora? Poznajem mali broj časnih izuzetaka koji su se solidarisali sa svojim kolegama, dali otkaz i napustili firmu kada su od njih tražili da sastavljaju spiskove nesrba i otpuštaju ih. Ima ih, ali premalo za istinski mir - zaključuje Srđan Šušnica.
