>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Retrospektiva za Njemačku

Protesti u Chemnitzu pokazali su da je problem krajnje desnice u istočnom dijelu Njemačke znatno veći i maligniji nego što su to vlasti voljne priznati. Prosvjednici su marširali s uzdignutim desnicama i sukobljavali se s pripadnicima četiri puta manje skupine antifašista, a razdvajalo ih je tek nešto manje od 600 policajaca

Na ulicama istočnonjemačkog grada Chemnitza, koji se prije zvao Karl Marx Stadt, danima su se događali protesti krajnje desnice, a iskra koja je zapalila nerede bila je masovna tučnjava na jednom gradskom festivalu u kojoj je nožem nasmrt izboden 35-godišnji Nijemac kubanskog porijekla. Budući da su glavni osumnjičeni dvojica izbjeglica – jedan Sirijac i jedan Iračanin – već sutradan na ulice je izašlo oko 6000 neonacista i huligana, nogometnih navijača i pripadnika ksenofobnog pokreta Pegida, a ministar regionalne policije izjavio je da su huligani dolazili i iz drugih dijelova zemlje. Okupljanje je nazvano ‘Protest protiv stranih kriminalaca’, a ključan obol huškanju dali su istaknuti članovi stranke krajnje desnice Alternativa za Njemačku (AfD). Markus Frohnmaier, 27-godišnji zastupnik te stranke u Bundestagu, napisao je tako na Twitteru: ‘Ako država nije u stanju štititi svoje građane, ljudi izlaze na ulice i brane se sami. Jednostavno je. Dužnost je svakog građanina suprotstaviti se ‘migraciji noža’, jer žrtva je mogao biti vaš otac, sin ili brat.’

Kriza eurozone otvorila je mogućnost stvaranja koalicije euroskeptičnih nacionalističkih neoliberala i konzervativnih nacionalista, a nakon dolaska izbjeglica otvoreno rasističko krilo AfD-a počelo je dobivati na snazi – kaže Joachim Becker

Prosvjednici su marširali gradom s uzdignutim desnicama i sukobljavali se s pripadnicima četiri puta manje skupine antifašista, a razdvajalo ih je tek nešto manje od 600 policajaca. Svi relevantni dužnosnici osudili su nasilje, a u medijima se često mogla vidjeti usporedba današnjeg stanja Njemačke s razdobljem Weimarske Republike, kada su ulicama divljale paravojne formacije koje su nacistima pomogle doći na vlast.

Protesti u Chemnitzu pokazali su da je problem krajnje desnice u ovom dijelu Njemačke znatno veći i maligniji nego što su to regionalne i savezne vlasti voljne priznati. U gradu već godinama djeluje navijačka skupina koja sebe naziva NS Boys i kojoj je zabranjen pristup stadionima, a uporište ondje ima i organizacija Krv i čast, koja je 2000. zabranjena. Kritičari i oponenti desničarskih struktura konstantne su mete njihovih napada, pa je tako kulturnom centru Lokomov 2016. eksplozivom razvaljen izlog, a Stranka ljevice morala je preseliti ured jer je najmodavcima nakon dvadesetog slučaja vandaliziranja prostora prekipjelo.

Podcjenjuju li vlasti u Chemnitzu i šire zaista problem ekstremne desnice i koji su tome razlozi, Novosti su upitale Joachima Beckera, bečkog profesora političke ekonomije koji se bavi desnim pokretima u Evropi i koji je tijekom 1990-ih često boravio u Saskoj. On kaže da ta tendencija zaista postoji i da bi glavni razlog, uz njemačku tradiciju izbjegavanja suočavanja s desnicom, mogla biti činjenica da krajnja desnica dugo vremena nije uspijevala formirati jaku političku stranku, što se tumačilo kao njezina slabost.

- No kriza eurozone otvorila je mogućnost stvaranja koalicije euroskeptičnih nacionalističkih neoliberala i konzervativnih nacionalista, a nakon dolaska izbjeglica otvoreno rasističko krilo AfD-a počelo je dobivati na snazi. Desnica se pretvorila u otvoreni politički izazov, a poseban je par rukava ponašanje obavještajnih službi oko desničarskog ekstremizma - rekao nam je Becker.

Njegova posljednja rečenica referira se na činjenicu da je policija na ulice Chemnitza poslala premalo policajaca, njih tek 591, pravdajući se kasnije vlastitom krivom procjenom, unatoč tome što ih je državni Ured za zaštitu ustavnog poretka upozorio da bi brojnost desničarskog protesta mogla biti u rangu manjeg do srednjeg, a protest nasilan. Ovakva reakcija samo je učvrstila sumnje da lokalna policija surađuje s desničarskim strukturama, a te su se sumnje potvrdile kada je u javnost procurio policijski nalog za hapšenje s identitetom glavnog osumnjičenog – 22-godišnjeg Iračanina, što je ksenofobna desnica iskoristila kao propagandni alat. Podaci o osumnjičenome najprije su se pojavili na Facebook-profilu osnivača Pegide Lutza Bachmanna, a nastavili su se širiti putem WatsApp aplikacije desničarskog pokreta Pro Chemnitz.

Zbog sumnji da je policija namjerno pustila u javnost identitet osumnjičenog državno odvjetništvo u Dresdenu pokrenulo je istragu, a tjedan dana ranije policija u tom gradu također se našla na meti kritika zbog sprječavanja ekipe televizije ZDF da snimi protest Pegide koji se tamo održavao. Štoviše, kako prenosi ‘Guardian’, zbog sumnji u povezanost policije i Pegide u javnosti je čak skovan termin kojim se ta povezanost ilustrira – Pegizei, kombinacija riječi Pegida i Polizei.

Danijel Majić, novinar frankfurtskog dnevnog lista ‘Frankfurter Rundschau’ koji ovih dana prati zbivanja u Chemnitzu, Novostima je rekao da ovo nije prvi put da Lutz Bachmann, glavni operativac Pegide i višestruko osuđivani kriminalac, objavljuje dokumente koje je mogao dobiti samo od ljudi koji rade u pravosuđu i policiji.

- Već duže vrijeme sumnja se da Pediga ima svoje simpatizere unutar policije i sigurnosnih službi, a prije nekoliko dana jedan je pravosudni policajac u najvećim dnevnim novinama ‘Bild’ priznao da je on informacije proslijedio Bachmannu. Ljevica u Njemačkoj više je puta upozoravala na očite simpatije sigurnosnog aparata za ekstremnu desnicu. AfD se pak u više navrata hvalio svojim dobrim kontaktima s policijom, a takozvana nova desnica otvoreno naglašava kako računa na podršku ‘patriotskih’ elemenata unutar policije i vojske za društvene promjene po njihovom ukusu - kaže Majić.

On napominje da su posljednjih godina i neki ‘istaknuti predstavnici policije širili antiimigrantske i islamofobne teze’.

- Primjerice, glavni tajnik policijskog sindikata DPolG Rainer Wendt koji je rekao da prezir prema ženama predstavlja ‘kulturno dno’ muslimanskih migranata. No mora se reći i da je Wendtov sindikat najmanji, dok se iz puno većeg GDP-a takvo što ne može čuti, a sindikat kriminalne policije BDK otvoreno je kritičan prema Wendtovim izjavama - rekao nam je frankfurtski novinar.

U opsežnoj analizi koju je nakon događaja u Chemnitzu objavio ‘Der Spiegel’, taj se list zapitao zašto se ovakvi incidenti uvijek događaju u Saskoj, istočnonjemačkoj saveznoj državi u kojoj je CDU Angele Merkel od 1990. na vlasti, ali ankete pokazuju da bi na izborima sljedeće godine mogao izgubiti i deset postotnih poena, i to u korist AfD-a. Štoviše, AfD bi s 25 posto glasova mogao postati druga najjača stranka u regionalnom parlamentu.

Nastojeći dokučiti razloge zbog kojih su se Chemnitz i Saska prometnuli u desničarsko uporište, ‘Der Spiegel’ napominje i da je taj grad, bivše industrijsko središte, od ujedinjenja Njemačke izgubio čak 80.000 stanovnika ili 20 posto ukupne populacije, no i da savezna država Saska ekonomski ne stoji toliko loše jer ima drugu najmanju stopu nezaposlenosti među pet istočnonjemačkih država, dok istraživanja pokazuju kako je većina njezinih žitelja zadovoljna svojim životima. Ipak, većina njih smatra da u Njemačkoj ima previše izbjeglica, iako ih većina nikada s njima nije imala nikakav kontakt, a marševi u organizaciji Pegide – Patriotskih Evropljana protiv islamizacije Zapada – tamo su počeli već u jesen 2014. godine.

No profesor Joachim Becker nije sasvim suglasan da Saska baš toliko odskače i da je krajnja desnica specifična samo za istočnu Njemačku. On kaže da AfD ‘nije istočnonjemački politički projekt, već su ga osnovali intelektualci, aktivisti i političari i s istoka i sa zapada zemlje, a neki od AfD-ovih vodećih kadrova bili su članovi desnog krila CDU-a u zapadnim regijama, primjerice Alexander Gauland, predsjednik kluba AfD-a u saveznom parlamentu’. Malih neonacističkih skupina bilo je u istočnoj Njemačke još dok je ona bila DDR, ali se njihovo postojanje nije službeno priznavalo. Taj stav, prema kojemu ‘neonacističke skupine ne mogu postojati u socijalističkoj državi’ ograničio je, kaže Becker, uspješnost borbe protiv rasizma pa su s raspadom DDR-a one isplivale na površinu.

- Stari režim je umirao i dogodilo se prijelazno razdoblje. Unifikacija je značila prijenos zakona i institucija sa zapada na područje istočne Njemačke, a mnogi kadrovi iz socijalističkog doba uklonjeni su. Većinu visokih pozicija – u politici, državnoj upravi, na sveučilištima i u kompanijama – zauzeli su zapadni Nijemci. Aspiracije i socijalni napredak lokalne srednje klase nisu ispunjeni, a brzinsko otvaranje istočnonjemačke ekonomije, rano usvajanje valute i u mnogim slučajevima upitna privatizacija doveli su do propasti industrije i visoke nezaposlenosti. Standard u istočnoj Njemačkoj još uvijek je ispod standarda na zapadu zemlje i barem se neki stanovnici osjećaju kao građani drugog reda. Desnica se hrani na toj frustraciji i nezadovoljstvu, a te osjećaje kanalizira protiv imigranata. Na selu se pak izgubila struktura socijalne mreže i zajedničkog života, pa je i tu prazninu popunila desnica. Ovi su faktori specifični za istočnu Njemačku - kaže Becker.

On napominje i da je stranka NPD, ‘koja se može smatrati neonacističkom formacijom’, u regionalnom parlamentu Saske bila zastupljena od 2004. do 2014., a iste te godine AfD je ušao u regionalni parlament sa skoro deset posto glasova.

Ta je pak stranka svoju popularnost u potpunosti izgradila na toksičnim manipulacijama i lažnim vijestima, ‘od kojih je najveća ona da Njemačka postaje sve nesigurnija otkad je 2015. godine primila 800.000 izbjeglica’, kaže Danijel Majić. Te su manipulacije evidentne i u slučaju Saske, koju Tino Chrupalla, AfD-ov predstavnik te države u saveznom parlamentu, redovito opisuje kao regiju koju karakterizira porast nasilja, naročito ubojstava, silovanja i teških krađa, i onda to pripisuje porastu broja imigranata, iako službene statistike pokazuju drugačije. ‘Der Spiegel’ naime navodi da se u Saskoj ukupna stopa kriminala lani smanjila za 0,5 posto, pa je te godine u državi s oko četiri milijuna ljudi bilo 27 ubojstava i 69 ubojstava iz nehata, dok je u periodu od 2010. do 2014. godine bilo oko 110 slučajeva silovanja godišnje. Godinu kasnije, kada je Njemačku preplavio izbjeglički val, slučajeva seksualnog nasilja bilo je 81, skoro 20 manje nego u prethodnom razdoblju, dok s druge strane Saska već godinama prednjači po broju zločina iz mržnje, kojih je lani bilo 95.

Rock-koncert pod nazivom ‘Više nas je’ koji je u Chemnitzu održan prošlog ponedjeljka pokazao je sa svojih 60.000 sudionika da, kako naglašava Joachim Becker, u Njemačkoj zaista postoji izrazito široka mobilizacija protiv krajnje desnice. No okolnosti zbivanja u Chemnitzu, naročito one povezane sa sigurnosnim aparatom, ukazuju na to da iskazi običnih građana, ma koliko brojni oni bili, po svemu sudeći neće biti dovoljni da se zaustavi strelovit uspon sve otvorenije profašističke Alternative za Njemačku.

1/3