>

novosti logo

Kultura Kultura

Revolucionar s foto-aparatom

Izložba fotografija Aleksandra Rodčenka dolazi u trenutku kada se pod krinkom borbe protiv ‘lijevog totalitarizma’ iz javnog govora u potpunosti pokušavaju izbaciti lijeve i progresivne ideje, u društvu koje godinama uništava socijalističko naslijeđe i poništava emancipacijske borbe. Ona stoga u današnjoj Hrvatskoj predstavlja i politički čin

Umjetnost nema mjesta u modernom životu. Nastavit će postojati sve dok postoji i manija za romantikom i sve dok postoje ljudi koji vole prekrasne laži i obmane… Svaki suvremeni čovjek mora voditi rat protiv umjetnosti, kao protiv opijuma… Fotografirajte i budite fotografirani.

Rodčenko, 1928.

Prije svega zbog njegove inventivnosti, hrabrosti i originalnosti, Aleksandra Mihailoviča Rodčenka imamo pravo nazvati velikim čovjekom i umjetnikom. Ovaj slikar, kipar, dizajner i jedan od tvoraca ruskog konstruktivizma danas je najpoznatiji po svojim fotografijama koje od ovog tjedna zagrebačka publika ima priliku vidjeti u Muzeju za umjetnost i obrt na izložbi ‘Aleksandar Rodčenko: Revolucija u fotografiji’ koju je ovaj muzej realizirao u suradnji s Multimedijskim umjetničkim muzejom iz Moskve u sklopu Dana Moskve u Zagrebu.

Domaća publika i turisti imaju priliku u Muzeju za umjetnost i obrt sagledati cjelinu fotografskog opusa jednog od najvažnijih svjetskih avangardnih umjetnika – kaže viša kustosica muzeja Iva Prosoli

Na izložbi je predstavljeno preko 150 povećanja originalnih crno-bijelih negativa autora koji je jedan od najvažnijih ruskih avangardnih umjetnika dvadesetih godina a, osim u fotografiji, djelovao je uspješno i u slikarstvu, dizajnu, kazalištu, filmu i tipografiji, smatrajući sve to samo jednim od načina na koje je moguće preobraziti društvo i svijet u cijelosti, osnažiti kolektivno djelovanje i preispitati praksu ljevičarske umjetnosti, odnosno istražiti kako umjetnost osloboditi elitizma i uključiti je u svakodnevni život. Slavila se fotografija i proglašavala smrt slikarstva, sve u duhu ideja koje su započele Oktobarskom revolucijom. Bila je to i ideja časopisa LEF, Ljevičarskog umjetničkog fronta, i kasnije Novog LEF-a koji je okupljao velik broj avangardnih pisaca, umjetnika, kritičara, dizajnera i čiji je jedan od urednika bio pjesnik Vladimir Majakovski. Jedno od najboljih dizajnerskih rješenja ovog časopisa napravio je upravo Rodčenko koji je stvarao vješte fotografske montaže, revolucionarne kao i njegova fotografija, koja je donosila svježi pogled, nevjerojatne rakurse i vibrantnost. Gledajući njegove fotografije danas, nemoguće se oteti dojmu da je ova fotografija skoro sto godina kasnije nevjerojatno suvremena. Razlog za to vjerojatno leži u činjenici da je fotografija za njega bila progresivni medij budućnosti, na koji je uspio primijeniti svoju devizu ‘Naša je dužnost eksperimentirati’. Stoga Rodčenkov utjecaj živi i danas i stoga je imao velik utjecaj na umjetnike i umjetničke pokrete u svijetu, posebno na njemački dadaizam koji je njegovao konstruktivistički moment. Utjecao je i na domaće autore, posebno na časopis Zenit Ljubomira Micića koji je bio pod snažnim utjecajem ruske avangarde. Jednog od domaćih autora, Josipa Seissela, ili kako se pseudonimom potpisivao Jo Kleka, najčešće uspoređuju s Rodčenkom.

Rodčenkova izložba, otvorena prošlog ponedjeljka u Zagrebu, važna je iz nekoliko razloga. Prvi je svakako činjenica da publika ima priliku vidjeti originalna povećanja njegovih radova. Iako su neke od njegovih ikoničkih fotografija poznate diljem različitih kultura, publika može vidjeti neke od prvih Rodčenkovih fotografskih pokušaja koji nastaju 1924. godine – portrete supruge i također umjetnice Varvare i pjesnika Majakovskog. U to vrijeme snima uglavnom bliske prijatelje, umjetnike, slikare, pjesnike i druge suradnike LEF-a. Nakon pauze od dvije godine LEF počinje ponovno izlaziti 1927. pod imenom Novi LEF. Rodčenko proglašava novi koncept fotografije koji zastupa, dijagonala postaje glavni nositelj kompozicije, a u samim fotografijama inzistira se na velikom broju detalja. Sve to dopušteno je zbog tehničkih svojstava koje tada donosi fotoaparat Leica.

Drugi važan razlog je da ova izložba dolazi u trenutku kada se pod krinkom borbe protiv ‘lijevog totalitarizma’ iz javnog govora u potpunosti pokušavaju izbaciti lijeve i progresivne ideje. Sve se to dešava u društvu koje otvoreno godinama uništava socijalističko naslijeđe i pokušava na svakom nivou poništiti sve emancipacijske borbe, bilo da je riječ o pravima žena ili socijalno ugroženih. Izlaganje Rodčenkovih fotografija stoga predstavlja i politički čin u današnjoj Hrvatskoj.

Nova umjetnost je, osim što je podrazumijevala odmicanje od individualiziranosti umjetnika, fotografiju smatrala tehnološkim medijem posebno pogodnim za reprezentaciju revolucionarnih ideja

Zagrebačka izložba postavljena je svedeno i bez previše popratnih sadržaja poput knjiga, originalnih plakata ili drugog sačuvanog materijala, što je prava šteta, ali razloge za to treba tražiti prije svega u nedostatku sredstava. Sam postav gotovo je konzervativan i minimalan, bez previše kontekstualizacije, unaprijed zadan i ne bitno drugačiji od sličnih Rodčenkovih izložbi u svijetu.

- Izložba je stigla kao gotov proizvod, u tom smislu nismo imali upliva na njezin sadržaj ili način postava. Bez obzira na to njezina je važnost velika, jer domaća publika, kao i turisti kojih je u Zagrebu u ovim ljetnim mjesecima uistinu mnogo, imaju priliku u Muzeju za umjetnost i obrt sagledati cjelinu fotografskog opusa jednog od najvažnijih svjetskih avangardnih umjetnika. Uz izložbu smo osmislili i popratni program koji će pružiti širi pogled na umjetnost avangardi s početka dvadesetog stoljeća. Naime, u srpnju i rujnu održat će se predavanja o avangardnoj fotografiji, dizajnu i filmu u svjetskom, ali i domaćem kontekstu te Masterclass sa suvremenim umjetnikom Lukom Kedžom. Uz Rodčenkovu izložbu u Zagrebu važan rezultat suradnje s Multimedijskim muzejom u Moskvi, koju vodi kustosica za izložbe Muzeja za umjetnost i obrt Adriana Prlić, moskovsko je gostovanje izložbe ‘Klasici hrvatske fotografije’. Kustosica te izložbe na kojoj će ruskoj publici biti predstavljene fotografije Toše Dapca, Đure Janekovića, Slavke Pavić, Milana Pavića i Mladena Tudora je Dunja Nekić, voditeljica Zbirke starije fotografije Muzeja za umjetnost i obrt - objašnjava nam trenutne projekte ovog muzeja Iva Prosoli, viša kustosica Muzeja za umjetnost i obrt.

Organiziranje ovakve izložbe svakako je pohvalno za Muzej za umjetnost i obrt, jer su ideje avangarde možda aktualnije nego ikada prije, ali ostaje pitanje: kako onda iščitavati jednu ovakvu izložbu i kako iznova kontekstualizirati fotografiju Aleksandra Rodčenka?

- Relikt prošlosti svakako nije. Već samo zato što su njegove ideje i inovacije u umjetnosti, a ponajprije u fotografiji i oblikovanju, uostalom kao i cjelokupna ruska avangarda, radikalno izmijenile samo poimanje umjetničkih medija kao i uloge umjetnosti. Gledano iz te perspektive, Rodčenko i njegovi suvremenici danas su apsolutno prisutni kako u onom što gledamo tako i u načinu na koji gledamo. Naravno, iz današnjeg trenutka je malo teže razumjeti iskreno vjerovanje kako promjena u umjetnosti vodi prema promjeni i unapređenju društva, pa smo skloni ocijeniti Rodčenkove stavove i nastojanja kao utopističke, romantične i naivne. Povijest nas je naučila da umjetnik u službi političkog sistema od tog sistema na kraju i nastrada. Ako je riječ, dakako, o umjetniku u pravom smislu, koji djeluje iz uvjerenja, a ne o izvršitelju dužnosti. No ni tu možda ne bi trebalo brzati s konačnim ocjenama. Umjetnost je nepobitno dio vremena u kojem nastaje, ali pritom mora biti beskompromisna, inače je dekoracija. Umjetnost je uvijek rizik - kaže nam Prosoli dok nas vodi izložbom prije samog otvorenja.

A Rodčenko jeste djelovao iz svoje srži. Njegove fotografije zapravo su slijedile ideje konstruktivizma, konkretnije produkcionizma, koji je bio usmjeren na organizaciju likovne površine, efektivno korištenje materijala i konstrukciju. Nova umjetnost je, osim što je podrazumijevala odmicanje od individualiziranosti umjetnika, fotografiju smatrala tehnološkim medijem posebno pogodnim za reprezentaciju revolucionarnih ideja.

Ili, kao što Rodčenko piše 1934. godine u časopisu Sovietskoye photo: ‘Fotografija se oslobodila sekundarne uloge i imitiranja tehnika bakropisa, slikarstva ili izrade tepiha. Pronašavši svoj put, procvala je, a svježi povjetarci pronose miris svojstven jedino fotografiji. Njeni različiti aspekti jednako su kompleksni kao i onih vještih crteža, zanimljiviji od fotomontaže. Kontrasti perspektiva. Svjetlosni kontrasti. Kontrasti oblika. Očišta koja nisu moguća ni u crtežu ni u slici. Očišta s pretjeranim skraćenjima i smjelom teksturom materijala. Neprikosnoveni trenuci pokreta, ljudi, životinja, automobila. Trenuci ranije nepoznati, ili ako su i bili poznati, zasigurno nisu bili viđeni, poput leta puščanog zrna… Fotografija se ubrzano razvija i osvaja na svim poljima. Raste i dokazuje svoje pravo na jednako poštovanje kao slikarstvo. No, još ga ne dobiva. Majstor fotografije ne treba biti genije, jer fotografija je korisna i dostupna. Ljubav prema fotografiji treba njegovati kako bi se fotografije prikupljale, osnivale fotografske zbirke i postavljale velike fotografske izložbe.’

Sam umjetnik postao je proizvođač nove društvene realnosti. A ta realnost nikada nije bila jednoznačna i uvijek je bila naglašena na njegovim fotografijama – kroz različite realnosti snimljenih osoba pričala se priča o oblikovanju stvarnosti. Jedan od njegovih zadnjih fotografskih projekata je snimanje Bjelomorsko-baltičkog kanala. Iako je, za razliku od Sergeja Tretjakova i Isaka Babelja, preživio Staljinove čistke, Rodčenko je bio odstranjen iz javnosti. Njegov sunovrat počeo je nakon objavljenih, sada već slavnih fotografija pionira iz 1930. godine. Prema tvrdnjama ruskog kustosa izložbe, upravo su ove fotografije i nezadovoljstvo pojedinaca prikazom pionira bile razlog za Rodčenkovo micanje iz javnosti. Nakon više od jednog desetljeća konstruktivizam je polako popustio pred realizmom. A Rodčenko je kraj svog života dočekao izbačen iz Saveza umjetnika, bez prava na rad i zarađivanje. Uspio je sačuvati obitelj na okupu, a sačuvan je i velik broj njegovih zabilješki. Vlasnik svih autorskih prava na njegove fotografije njegov je unuk Aleksandar Lavrentiev koji danas predaje fotografiju na Stroganovu i čuva umjetničku baštinu svog djeda i bake Varvare. A da je Rodčenko pionirski naslutio snagu i moć fotografije i tehnologije potvrđuje se svakog dana kada u ruke uzmemo mobitel, snimimo i pošaljemo fotografiju.

1/3