Počelo je! S ljetnim vrućinama iz ureda Ministarstva obrane poslano je 15 tisuća poziva građanima i građankama za sudjelovanje u vojnoj pričuvi. Prvi na udaru su muškarci do 55 godina koji su služili vojni rok, prošli dobrovoljno vojno osposobljavanje ili sudjelovali u ratu, dok će na smotru biti pozvane žene koje imaju dočasničke ili časničke činove Oružanih snaga Republike Hrvatske. Vježbe iz kojih će se iskristalizirati budući pripadnici šest pješačkih pukovnija, njih ukupno devet tisuća, održat će se čim prođe ljeto. Obuka će, ovisno o satniji u koju će ‘pričuvnici’ biti raspoređeni, trajati od četiri do deset dana, a prve vježbe bit će održane u Zagrebu i Splitu.
Premda je ta vijest iznenadila građane, činjenica je da MORH radi na ustrojavanju pričuvnih pukovnija već tri godine, baš kao što je i činjenica da general u miru i ministar obrane Damir Krstičević nije odustao od ideje obaveznog služenja vojnog roka, nego će ići na kompromisan prijedlog ‘temeljnog vojnog osposobljavanja’, koje bi trajalo do mjesec dana, iza čega bi vojnim obveznicima bilo dano na volju žele li ga nastaviti još dva plus tri mjeseca specijalističke obuka.
Većina građana nije baš presretna zbog ove Vladine ideje. Nije to više bivša država, kaže nam jedan od njih, kada je vojna rezerva najčešće služila za višednevni ‘odmor’ od supruga i ‘muška’ druženja. Danas su druga vremena. Ljudi imaju puno obaveza na poslu, kredite i kronični manjak vremena koje ne žele tek tako poklanjati vojci za besmislene igre s oružjem. Uostalom, s obzirom na ekonomsko stanje u kojem se nalazi država, sasvim sigurno ima puno pametnijih načina da se utroši predviđenih milijun i pol kuna samo za ovu godinu. Iz MORH-a su objasnili da će taj novac biti dovoljan za obuku 150 ljudi, iz čega se jednostavnom matematičkom operacijom dijeljenja lako dolazi do iznosa od deset tisuća kuna, koliko košta osposobljavanje jednog vojnog obveznika. No s obzirom na povećanje proračuna i skoru nabavu vojnih aviona, MORH očito ne kuburi s novcem, pa si može dozvoliti i ovakve dvojbene akcije.
Inicijativi koja je došla pred samu realizaciju čude se i poslodavci koje nitko nije kontaktirao niti im objasnio tko će snositi troškove izostanka njihovih radnika s posla i potencijalnu štetu koju mogu imati zbog toga. U MORH-u se očito drže one da je domovina ispred svega, pa i profita. Jedan od pozvanih ispričao je za portal Šibenik.in da se prije 20 godina prijavio da odsluži vojsku, ali je tada bio nezaposlen i neoženjen. ‘Sada sam zaposlen kod privatnika, žena mi ne radi, imam dijete i račune koje trebam platiti uz kredit i nije da mi je lako odvojiti četiri dana, koliko čitam da će to trajati, zbog vojske koju sam odslužio prije dvadesetak godina i ostavio deset mjeseci života za sobom u nepovrat’, rekao je taj Šibenčanin.
Zagrepčani već imaju određenog iskustva s ovakvim vježbama, koje je gradska uprava započela prije više godina putem sustava civilne zaštite u koji su uključeni i oni koji zbog prigovora savjesti nisu služili vojni rok. Vježbe civilne zaštite provode se redovito. U 2017. predviđene su četiri, a cilj je doseći deset tisuća obučenih pripadnika. Iako obuka podsjeća na nekadašnje akcije Ništa nas ne smije iznenaditi, kaže nam jedan od mobiliziranih članova, iskustvo Splita iz nedavnog požara govori da svaki grad treba imati razvijen sustav upravljanja u kriznim situacijama.
U slučaju da baš nikako ne želite opet pod oružje, rješenje je ponudio Centar za mirovne studije i inicijativa ‘Ne vojnom roku’. Uputili su građane koji ne žele sudjelovati u pričuvi da prilikom poziva na ažuriranje podataka iz vojne evidencije pisanim putem daju prigovor savjesti. S obzirom na brojna pitanja pozvanih, na svojim web-stranicama pripremili su pisani obrazac. Međutim, upozorili su da MORH još nije regulirao proceduru ulaganja prigovora savjesti za pričuvu, pa su odgovorne pozvali da to čim prije naprave i reaktiviraju Povjerenstvo za civilnu službu koje bi odlučivalo i o zahtjevima obveznika pričuvnog sastava.
Matanić: Vraćam poziv uz psovku
Proveli smo kratku blic-anketu pokušavajući doznati kako bi se građani ponijeli da dobiju poziv za sudjelovanje u pričuvi. Reakcije su različite. Pola upitanih željelo je ostati anonimno, što dovoljno govori o statusu vojske u društvu. Želju im nismo uvažili, s obzirom na one koji su se pristali izjasniti punim imenom i prezimenom. Najčešći odgovor je da im ne pada na pamet opet ići u uniformu, jer da i ono vrijeme koje su proveli po kasarnama/vojarnama smatraju izgubljenim. Evo odgovora na pitanje što bi napravili da dobiju poziv. Redoslijed anketiranih je po abecednom redu.
Arsen Bauk, saborski zastupnik: ‘Postupio bih po zakonu, kako drugačije?’
Antonio Čepo, aktivist: ‘Svoje mišljenje javno sam pokazao na transparentu na prosvjedima protiv uvođenja obaveznog služenja vojnog roka: Nisam dijete Hrvatske, već dijete majke i oca.’
Ante Kovač, načelnik općine Plitvička jezera: ‘Otišao bih da ne kompliciram, a i volim apsurdne situacije.’
Kruno Lokotar, urednik u izdavačkoj kući: ‘Proslavio bih! Oslobođen sam vojske doživotno još od JNA. Konačno bih se mogao i oženit’. Ni to nisam.’
Dalibor Matanić, redatelj: ‘Moj poziv je takav da sam konstantno na prvoj liniji obrane Hrvatske od njezinih novih ‘četnika’ – devijacija kao sto su neonacizam, netolerancija, korupcija i slično, tako da bih im vratio poziv uz sočnu psovku.’
Vili Matula, glumac: ‘Svakako bih odbio sudjelovati. Sve je to maltretiranje ljudi i ‘utjerivanje domoljublja u kosti.”
Marko Milošević, član Radničke fronte: ‘Ignorirao bih poziv, osim po partijskoj odluci, onda bih otišao ako bi odluka pretpostavljala neki organizirani politički rad među regrutima, što je slabo vjerojatno. Znojiti se i krvariti po NATO vojskama za ovakvu Hrvatsku, po naredbi ove vladajuće klase, nemam ama baš nikakvu namjeru.’
Edo Popović, književnik: ‘Navršio sam 60 godina pa im nisam zanimljiv. Inače, odbio bih ga.’
Danilo Šerbedžija, redatelj: ‘Ne znam šta pametno reći. To mi zvuči toliko suludo. Volim ja retro, ali ovo je ipak malo previše. Što je sljedeće? NNNI? Politička škola za srednjoškolce? Bilo bi puno bolje tim novcem poboljšati standard vatrogascima i opremiti dobrovoljna vatrogasna društva.’
