>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Anja Kožul

Riječki melting pot

Kuhinja različitosti programski je pravac EPK-a koji se bavi manjinama i migracijama, a u tkivo grada uvukao se praktički od proglašenja Rijeke prijestolnicom kulture. ‘Iduće godine fokusirat ćemo se na migracije kroz prizmu rase’, najavljuje voditeljica Lela Vujanić

Grad Rijeka na korak je do preuzimanja titule Europske prijestolnice kulture. Paralelno s intenzivnom pripremom programa za 2020. i s izgradnjom kulturne infrastrukture u bivšem industrijskom kompleksu Benčić i obnovom broda Galeb, Rijeka doživljava sunovrat u pravoj industriji, vezano uz stanje u brodogradilištu 3. maj. U gradu u kojem je industrija naočigled svih propala, deseci tisuća eura ulažu se u kulturu, pa tako program Rijeka 2020 zadnjih nekoliko godina trpi kritike, zajedno s gradskom vlašću. Kritike su usmjerene i na zatvorenost firme koja vodi projekt EPK-a, a nezadovoljstvo se često iskazuje i zbog lošeg PR-a. Iako posao riječkog EPK-a nije da popravi zatečeno stanje, on se u svojim programskim pravcima bavi svim važnim temama iz riječke historije i sadašnjeg trenutka.

Program Rijeka 2020 strukturiran je u sedam programskih pravaca: Doba moći, Slatko i slano, Dječja kuća, Lungomare Art, 27 susjedstava, Dopolavoro i Kuhinja različitosti, dok Program plus uključuje RiHub, Civilne inicijative, Zeleni val, Učionicu, Karneval i Konferencije. I dok će neki programi prvi put biti vidljivi i opsežnije predstavljeni u 2020., jedan od rijetkih programskih pravaca koji se uvukao u tkivo grada praktički od proglašenja Rijeke prijestolnicom kulture jest Kuhinja različitosti, koja se bavi manjinama i migracijama.

Ako je prva asocijacija na Rijeku rad u industriji, druga se svakako veže uz pojam multikulturalizma koji također prolazi kroz krizu, prisutnu i u ostatku europskog kontinenta. Lela Vujanić, voditeljica programskog pravca Kuhinja različitosti, kaže da on pod jedan krov obuhvaća sve manjinske identitete, različite identitetske priče i sklopove.

- Kuhinja različitosti u svom nazivu je mišljena kao metafora za zajednički stol, neku vrstu dijeljenja, solidarnosti i pričanja priča, ali ta kuhinja nisu samo nasmijana lica manjina i migranata koji nešto pjevaju i kuhaju – Kuhinja svakako jest i mjesto antagonizma i konflikta. U kontekstu manjina i migracija nastojimo čuvati sve kompleksne aspekte te priče. A ponekad i zaista kuhamo - govori Lela Vujanić.

Osim suradnje s nacionalnim manjinama, u okviru Kuhinje obraća se pažnja i na rasu, dob, rod ili klasu. Program nastaje u suradnji s različitim zajednicama, kao što su udruženja nacionalnih manjina Grada Rijeke, LGBTQ zajednica, penzioneri, osobe s poteškoćama u razvoju ili mladi. U Rijeci je inače registrirana 21 nacionalna manjina, a u programima Kuhinje do sada je sudjelovalo njih 16, primarno kroz Porto etno – Festival svjetske glazbe i gastronomije. Porto etno nastao je iz tradicionalne Etno smotre. Rijeka 2020 je prije dvije godine preuzela smotru u produkcijskom smislu, pa je tako manjinska smotra dopunjena i konceptualno modernizirana. Autohtonim manjinama pridruženi su i recentni doseljenici s Filipina, iz Indije, Trinidada i Tobaga te Kenije, kao i glazbeni nomadi iz cijelog svijeta. Lela Vujanić kaže da nije bilo otpora kod manjinskih zajednica da se Etno smotra postavi drugačije jer kičmu festivala i dalje čine upravo oni, njihova kultura, plesovi, napjevi, okusi i mirisi.

- Stara smotra je bila lijepa manifestacija, ali možda pomalo getoizirana, bez šire, izvanmanjinske publike i sudionika. Najljepši dio rada s manjinama nije toliko sam period festivala, već pripreme koje traju cijelu godinu: tokom tog zajedničkog rada možda se najbolje vidi taj community spirit i karakter cijelog događanja. Iz njega proizlaze i mnogi slatki produkcijski problemi: manjinci – kuhari amateri trebaju isporučiti nekoliko hiljada porcija hrane ili prilagoditi svoje nastupe produkcijskim zadatostima festivalske forme, što ne ide uvijek posve glatko. Zajednice nacionalnih manjina su s Porto etnom proširile i svoj krug publike, odnosno onih koji njihovu kulturu vide i uživaju u njoj, a posljedično su i sami prepoznali vrijednost toga - govori voditeljica Vujanić.

Iako su sva udruženja nacionalnih manjina dobila priliku da unaprijed kreiraju svoj program za 2020., srpska zajednica putem riječkog SKD-a Prosvjeta neće imati posebno mjesto u programu, osim u sudjelovanju na festivalu Porto etno. Ta je suradnja možda mogla biti veća, ali to ne ovisi samo o EPK-u, već i o samim zajednicama i o tome koliko su bile angažirane, objašnjava Vujanić. S druge strane, u toku je pronalaženje adekvatnog prostora za postavku izložbe ‘20 godina Novosti’, kao dio programa Porto etna sljedeće godine.

- Nama su Novosti dosta važne zato što je u Kuhinji shvaćanje manjinskog modelirano jednim dijelom i po uzoru na vaš tjednik: nastao kao manjinski medij, financiran novcem za potporu jednoj nacionalnoj manjini, s vremenom je postao najvažniji politički tjednik u zemlji, koji ne samo da nije više samo manjinski, već je u stalnom suodnosu s onim dominantnim, mijenjajući ga i donoseći vlastiti, utjecajni narativ - ističe Lela Vujanić.

Budući da se Kuhinja bavi manjinama i migracijama, Vujanić govori da je ovom programskom pravcu uzor određena vrsta autentičnog političkog nasljeđa, u smislu politika i praksi prijateljstva i gostoprimstva kako su formulirane u pokretu nesvrstanih i u smislu filozofije brige i njege kako je formulirana u Antifašističkom frontu žena.

- Tom ‘lokalnom’ kontekstu dodajemo i svjetska iskustva feminizma i antikolonijalizma koja zajedno čine neki teorijski i politički okvir programa Kuhinje. Što se tiče žena, nemamo poseban program Kuhinje koji se bavi ženama, već bih rekla da je feminizam zapravo baza svih programa Kuhinje. Bavili smo se ženama ekonomskim migranticama, imamo i Ciklus Furioza: cross-žanrovski glazbeni program pokrenut prošle godine koji predstavlja glazbu koju stvaraju žene, od postpunka do elektronike - predočava Vujanić.

U Kuhinji postoji čak i nogomet, a glavni partner je, naravno, NK Rijeka. Okosnicu programa ‘One City: One Goal’ čini Kup europskih prijestolnica kulture koji se naslanja na dugovječnu Kvarnersku rivijeru i na kojoj iduće godine nastupaju kadetski ženski i muški timovi gradova koji su bili europske prijestolnice kulture. Osim toga, održat će se i koncert navijačkih pjesama na Kantridi, a još jedna ideja je bila predstavljanje progresivno organiziranih nogometnih klubova i navijačkih skupina iz cijele Europe koji dijele vrijednosti EPK-a. Lela Vujanić kaže da suradnje s Armadom ipak neće biti, razlog – specifični lokalni kontekst i problemi samog koncepta EPK-a.

Kuhinja će u 2020. imati 13 potprograma, a priča se otvara u aprilu Danom migranata.

- U prethodne dvije godine fokusirali smo se na migracije kroz prizmu ekonomskih migracija i uključivosti migranata u nova društva u koja dolaze. Iduće godine se fokusiramo na migracije kroz prizmu rase: imat ćemo javnu instalaciju na zgradi Ivexa azerbejdžanskog umjetnika Babija Badalova, u goste nam dolazi Franco Berardi Bifo koji će izvesti svoj poetski performans ‘Auschwitz on the Beach’ koji govori o tzv. europskim vrijednostima, odnosno suvremenoj Europi kao mjestu fašizma i kapitalizma. Posebno mi je drago da nam u sklopu istog programa iz Philadelphije dolaze Rasheedah Phillips i Moor Mother, odnosno Black Quantum Futurism, koje će nam iz konteksta najmnogoljudnije svjetske dijaspore, one afričke, predstaviti afrofuturizam kao teorijski i umjetnički pokret - najavljuje Lela Vujanić.

1/3