Prije točno pedeset godina svijet se zabavljao takozvanim nogometnim ratom koji je buknuo između Hondurasa i Salvadora, a povod su mu bili navijački neredi nakon utakmice u kojoj je Salvador u gostima pobijedio Honduras i plasirao se na svjetsko prvenstvo. Rat je trajao samo sto sati, ali je u njemu poginulo oko 3000 ljudi jer je ishod nogometne utakmice potpalio nagomilane probleme u odnosima među susjednim državama i one su naprasno mobilizirale ukupno oko 50 tisuća vojnika koji su naoružani do zuba krenuli jedni na druge.

U utorak u ranim jutarnjim satima nakratko se učinilo da bi na sjeveru Kosova mogao buknuti srpsko-kosovski rat, a povod mu je mogao biti hapšenje srpskih i bošnjačkih policajaca i carinika koji su osumnjičeni da su se udružili u organiziranu krijumčarsku kriminalnu grupu kako bi švercali srpsku robu na Kosovo. Dvjestotinjak kosovskih specijalaca u 70-ak oklopnih borbenih vozila i u brojnim drugim policijskim vozilima krenulo je na sjever Kosova kako bi uhapsili dvadesetak osumnjičenih srpskih i bošnjačkih policajaca i carinika te pokojeg albanskog suradnika koji su zajedno s njima navodno krijumčarili srpsku robu na Kosovo.

Na rat je zamirisalo u Zubinom Potoku u kojemu je dio građana pokušao blokirati cestu i spriječiti kosovske specijalce da odvedu uhapšene na južnu obalu Ibra. Kosovski specijalci su uzvratili suzavcem i šok-bombama, ali i pucnjima iznad glava okupljenih, te nasilnim pretresom kuća i uništavanjem parkiranih automobila. Reakcija iz Beograda je bila uzbunjivanje srpske vojske i policije, a mediji su počeli javljati da je iz kasarne u Kraljevu prema Kosovu krenula kolona tenkova, pa i da jedan srpski MiG nadlijeće taj dio Srbije koji graniči s Kosovom.

Sve se ipak ubrzo smirilo nakon što su se kosovski specijalci povukli sa sjevera Kosova odvodeći uhapšene policajce i carinike, navodno odmah nakon što im je iz zapovjedništva NATO-a naređeno da to učine jer su u Zubinom Potoku upotrijebili prekomjernu silu. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je prije desetak dana najavio da će kosovske vlasti zbog navodnog kriminala hapsiti Srbe na sjeveru Kosova, a ponovio je to i u ponedjeljak u svojem govoru na sjednici srpske Narodne skupštine na kojoj je započela višednevna rasprava o izvještaju o pregovorima o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.

Intervencija kosovskih specijalaca obesmislila je raspravu o Kosovu u srpskom parlamentu, a u prvi plan je gurnula zveckanje oružjem, iako su kosovske vlasti tvrdile da se samo radi o policijskom i pravosudnom obračunu s krijumčarima i kriminalcima. No kao što rat između Hondurasa i Salvadora nije vođen zbog nogometne utakmice i navijačkih nereda, tako se i zveckanje oružjem na sjeveru Kosova nije dogodilo zbog hapšenja korumpiranih policajaca i carinika, nego zbog carinskog rata koji su prištinske vlasti započele protiv uvoza srpske robe na Kosovo. I do sada su na Kosovu hapšeni korumpirani policajci, pa i oni srpski, ali hapsili su ih njihovi kolege policajci, a ne teško naoružani specijalci koji su sijali strah i paniku među stanovništvom. A i Srbija nije zbog toga dizala stupanj pripravnosti svoje vojske i policije.

Kad je prije šest mjeseci Haradinajeva vlada uvela dodatne stopostotne carine na robu iz Srbije, morala je znati da će potaći njezino krijumčarenje iz Srbije na Kosovo. Kamioni s robom iz Srbije već mjesecima ne prelaze kosovsku granicu, a srpske robe na Kosovu ima na svakom koraku, pogotovo u sredinama s većinskim srpskim stanovništvom. Barem tako izvještavaju pojedini mediji čiji su novinari zavirili u trgovine po kosovskim gradovima. U prvo vrijeme nakon uvođenja novih drastičnih carina srpska roba na policama kosovskih trgovina objašnjavala se starim zalihama. Ako ih je i bilo, stare zalihe su odavno potrošene, a proizvodi iz Srbije i dalje su dostupni barem dijelu kosovskih kupaca.

Pojedini kosovski mediji čak su spekulirali da su dodatne carine uvedene kako bi klanovi pojedinih kosovskih političara dodatno zaradili na krijumčarenju robe iz Srbije. Tu i tamo su izvještavali i o tome kako su pripadnici KFOR-a ili kosovske policije zaustavljali kamione napunjene srpskom robom odmah nakon što su sporednim putevima i preko nelegalnih prijelaza prešli na kosovski teritorij. I beogradske vlasti su povremeno i zakukuljeno poručivale da sve čine kako bi srpska roba stizala makar do srpskog stanovništva na Kosovu. Nema sumnje da su i kriminalci svih boja u krijumčarenju te robe našli novi i dodatni izvor prihoda. No najveći krivac za porast krijumčarenja srpske robe na Kosovo je Haradinajeva vlada i njezina odluka o drastičnom povećanju carina na uvoz. Njezin cilj je bio prekid trgovinskih odnosa sa Srbijom i još jedno demonstriranje kosovske samostalnosti i suverenosti. Dakle, par excellence politički cilj. I u kampanji koju su poveli u kosovskoj javnosti tvrdili su da je uvođenje dodatnih carina domoljubni čin. Rezultiralo je to i sporadičnim javnim spaljivanjem srpskih proizvoda. U tom političkom kontekstu, krijumčarenje srpske robe na Kosovo nudilo se ne samo kao izvor dobre zarade, nego i kao srpski domoljubni odgovor, jer ako se albanski patriotizam dokazuje protjerivanjem srpske robe s Kosova, onda se i srpski patriotizam dokazuje njezinim krijumčarenjem kako bi je Srbi na Kosovu mogli i dalje kupovali po starim cijenama.

Hapšenjem srpskih i bošnjačkih policajaca i carinika kosovske vlasti neće zaustaviti i iskorijeniti krijumčarenje srpske robe na Kosovo. I to ne samo zbog toga što se na njemu može dobro zaraditi, nego i zato što je postalo sastavni dio političke borbe između Prištine i Beograda i uzrok prekida pregovora o normalizaciji njihovih odnosa. Haradinajeva vlada bi ukidanjem stopostotnih carina na srpsku robu istoga trena zaustavila njezino krijumčarenje preko kosovskih granica. Sve dok ih drži na granici prema Srbiji, morat će slati specijalce da hapsi Srbe na sjeveru Kosova koji će nastaviti švercati srpsku robu na Kosovo, jer ako ne može legalno ući na kosovski teritorij, ući će ilegalno i po svaku cijenu. A cijena može biti, kao što smo vidjeli ovoga tjedna, oružani sukob i mrtve ljudske glave, poput onih koje su pale u navodnom nogometnom ratu između Hondurasa i Salvadora.