Nedavno ste napustili saborski Klub Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika Milana Bandića: možete li s određenim vremenskim odmakom, objasniti razloge svog odlaska? I mislite li da će vašim stopama krenuti još netko od manjinskih zastupnika iz istog Kluba?
Svi aktualni manjinski zastupnici, odmah po konstituiranju Sabora, odabrali su članstvo i u nekom od stranačkih klubova. Troje zastupnika srpske manjine oformilo je Klub SDSS-a, kolega Radin pristupio je Klubu IDS-a, kolega Kajtazi Klubu HNS-a, a kolega Bilek i kolegica Lekaj-Prljaskaj Klubu Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika Milana Bandića. Meni je ovo prvi saborski mandat, nisam član nijedne političke stranke i dugo sam dvojio trebam li uopće pristupiti nekom stranačkom klubu. Nakraju sam, potkraj 2017., zajedno s kolegom Kajtazijem odlučio pristupiti Klubu Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika kako bih, iako će to zvučati patetično, pokušao napraviti više. Razlog napuštanju bio je i ostao taj da su razlike između dijela članova Kluba i mene postale suštinske. O detaljima ne bih, jer i dalje smatram kako to ne bi bilo pristojno i ne bi poboljšalo opće mišljenje o instituciji važnoj poput Hrvatskog sabora. Hoće li još netko doći ili otići iz Kluba, zaista ne znam.
Odlučio sam pristupiti Klubu Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika kako bih, iako će to zvučati patetično, pokušao napraviti više. Razlog napuštanju bio je i ostao taj da su razlike između dijela članova Kluba i mene postale suštinske
Neki vaši kolege ističu da manjine i manjinski predstavnici moraju biti uz vlast jer to garantira da će ostvariti svoja prava. Slažete li se s time i postoji li neka ‘crvena linija’ koju predstavnici nacionalnih manjina ne bi trebali prelaziti?
To nije moje mišljenje. Potporu Andreju Plenkoviću dao sam na temelju stava svoje zajednice neposredno nakon izbora. Taj se stav nije promijenio i ja čvrsto podržavam rad aktualne Vlade; da je stav bio drugačiji, prestao bih je podržavati. Ne smatram da zastupnici nacionalnih manjina po svaku cijenu moraju biti uz vlast, apsolutno ne. Ali nekakva ‘crvena linija’ ne postoji, ona nije definirana. Uvijek sve ovisi o okolnostima. Ova Vlada radi posao koji je u ovim okolnostima najbolji mogući i stoga na moju potporu, kao zastupnika mađarske manjine, može računati.
Svako nasilje treba osuditi
U kojoj mjeri zastupnici nacionalnih manjina zajednički istupaju i bi li prilikom verbalnih i fizičkih napada na neku manjinu, u ovom slučaju srpsku i njezine predstavnike, ostali manjinski zastupnici trebali biti glasniji i jedinstveniji u osudama takvog nasilja?
Smatram da svako nasilje treba osuditi i primjereno kazniti, pa tako i verbalne i fizičke napade na pripadnike srpske manjine, što je Savjet za nacionalne manjine RH i učinio. Međutim, tu pozivam na oprez u ime većeg dobra, kako se mogući privatni i lokalni sukob ne bi svjesno zloupotrijebio za međunacionalni, pa da onda svi zajedno imamo probleme veće nego što u stvarnosti jesu. Uvijek je prije konačnog stava dobro sačekati izvješće mjerodavnih institucija.
Kako komentirate pravosudni ishod afere vezane uz mijenjanje nacionalnosti pojedinih građana uoči izbora, čime je navodno povećan broj Mađara, i bi li prije sljedećih parlamentarnih izbora to na neki način trebalo otežati?
Nakon vrlo uvjerljivog poraza na posljednjim parlamentarnim izborima, moji su politički protivnici protiv mene podnijeli kaznenu prijavu po tom pitanju, ali ju je DORH odbacio; tome su zamalo tri godine. Informacije o kasnijim zbivanjima imam samo iz medija i to ponajviše tako da su lokalni mediji izvještavali kako su svjedoci u tom postupku iskazivali da su ih moji politički protivnici 2016. podmitili da lažno svjedoče pred policijom i DORH-om. Sve dalje bilo bi samo špekuliranje.
Kad smo kod izbora, smatrate li da bi pripadnici nacionalnih manjina trebali imati dopunsko pravo glasa, o čemu se proteklih godina dosta govorilo?
Sve ima svoje prednosti i mane, pa i takva mogućnost izmjena izbornog sustava. Ostaje činjenicom da je Ustavni sud rekao da sustav dopunskog prava glasa za pripadnike nacionalnih manjina bio nezakonit, pa je bavljenje tom temom zapravo gubljenje vremena. Jedan od ciljeva mog rada u mađarskoj zajednici jest da pripadnici te manjine razumiju da njihov glas u 12. izbornoj jedinici ima puno veću važnost od glasa za političke stranke u izbornoj jedinici u kojoj žive. To je čista matematika, koja čak nije posebno komplicirana. Uostalom, tradicionalno je na parlamentarnim izborima najveća izlaznost na manjinskoj listi upravo kod Mađara.
Ne smatram da zastupnici nacionalnih manjina po svaku cijenu moraju biti uz vlast, apsolutno ne. Ali nekakva ‘crvena linija’ ne postoji, ona nije definirana. Uvijek sve ovisi o okolnostima
Možete li nakon tri godine zastupništva procijeniti razinu ostvarivanja manjinskih prava u praksi? Ispunjava li pritom Savjet za nacionalne manjine svoju ulogu i zadaću?
Ostvarivanju manjinskih prava tijekom Vlade Andreja Plenkovića dao bih ocjenu vrlo dobar; usvajanje Vladina programa u kojem se izrijekom spominju nacionalne manjine, a potom i donošenje Operativnog programa za nacionalne manjine te izdvajanje sve značajnijih sredstva vezanih uz provedbu tog Programa značajan su iskorak i više nego vidljiv znak skrbi Vlade za potrebe nacionalnih manjina. Samu činjenicu donošenja Operativnog programa Vlade RH smatram najvažnijim događajem za manjine nakon usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. Za mađarsku manjinsku zajednicu mogu reći da su dvije godine od donošenja Operativnog programa najplodonosnije razdoblje u njezinoj kratkoj povijesti: konkretni pomaci nabolje vidljivi su na svakom koraku i u gotovo svakom mjestu gdje živimo. Savjet za nacionalne manjine izuzetno je važna institucija i njegov predsjednik Aleksandar Tolnauer sa svojim suradnicima radi izvanredan posao, najbolji mogući. No treba raditi na jačanju kapaciteta Savjeta, jer je šestero djelatnika njegove stručne službe daleko od minimalno potrebnog broja za obim posla koji obavljaju.
Koliko je nužno povećati medijski prostor, ponajprije na HRT-u, za manjine, odnosno oformiti manjinske redakcije po uzoru na one u državnim medijima susjednih zemalja?
To je međunarodna obveza ove zemlje koja se ne provodi. Moji su prethodnici na zastupničkoj poziciji potrošili mandate da naprave neki napredak po tom pitanju, ali u tome nisu uspjeli. Ja sam postupio pragmatično, pa nisam pokušavao unaprijediti postojeći sustav, nego sam učinio sve da se u Bilju izgradi sustav informiranja mađarske zajednice na njezinom jeziku i u tome uspio. Kada i ako politika stane iza manjinskih redakcija na HRT-u - a to je pravo koje, primjerice, Hrvati u Mađarskoj odavno imaju - Mađari u Hrvatskoj istog će trena imati spremne i za to obučene djelatnike. Do tada, imamo svoj funkcionalni sustav putem nedavno otvorena Medijskog centra.
S Orbanom smo sve bolji
Srbi u Mađarskoj s kojima smo u kontaktu, pozitivno ocjenjuju odnos te države prema manjinama: kakve su razlike između mađarskog i hrvatskog ‘modela’ i bi li Hrvatska od Mađarske trebala preuzeti neka iskustva vezana uz manjinska prava?
Mađarska ima izvanredan i iskren odnos prema svojim nacionalnim manjinama, i pravno i financijski. Konkretno, u posljednje tri godine udvostručen je iznos financiranja tamošnje Hrvatske državne samouprave, a vjerujem da je slično i s drugim manjinskim zajednicama. Vlada Viktora Orbana svoje manjine vidi kao partnere i isto to očekuje od okolnih zemalja u odnosu na mađarsku manjinu. S tim u vezi, reciprocitet se ponegdje ostvaruje bolje, primjerice u Hrvatskoj i Srbiji, a ponegdje, nažalost i češće, gore, kao npr. u Ukrajini. Sustavi manjinske samouprave u dvjema zemljama u tolikoj su mjeri zakonski različito uređeni da ih je izuzetno teško uspoređivati. Stoga bi bilo nemoguće uzeti konkretni segment iz jedne zemlje i pokušavati ga implementirati u drugoj. Istina, sve je to dio kulturnog i povijesnog naslijeđa dviju zemalja, što jednostavno treba prihvatiti.
U Hrvatskoj se neke Orbanove izjave i postupci tumače kao posezanje za hrvatskim teritorijem: kakvi su, po vašem mišljenju, odnosi naše zemlje i Mađarske?
Mađarskog premijera poznajem osobno i sa sigurnošću mogu reći da je svaka priča o posezanju za teritorijem bilo koje Mađarskoj susjedne zemlje, pa tako i Hrvatske, najobičnija glupost. Ni Orban ni njegov Fidesz, kao i svaka druga iole relevantna mađarska stranka, nemaju u svom programu bilo kakve teritorijalne pretenzije prema bilo kome. Štoviše, sve one bez izuzetka Hrvatsku vide kao glavnog partnera i saveznika u sadašnjosti i budućnosti. U skladu s time, odnosi dviju susjednih i prijateljskih zemalja su sve bolji, pogotovu nakon dna dosegnutog za Vlade Zorana Milanovića. Nažalost, ukupne odnose teško ugrožava nerazumijevanje u gospodarskim interesima, ali zasad to u velikoj mjeri kompenziraju stanovnici obiju zemalje, posebice više od 400.000 mađarskih turista koji svake godine u Hrvatskoj provedu svoje godišnje odmore; i mađarski nam je premijer vjeran gost.
Jesu li nacionalne manjine jedan od ključeva dobrih odnosa Hrvatske, Mađarske i Srbije?
Kada bi ti odnosi bili dobri - a oni između Srbije i Hrvatske nisu – manjine bi mogle biti jedan od ključeva. Osjećam i smatram da su odnos Mađarske prema svojoj hrvatskoj manjini te odnos Hrvatske prema ovdašnjim Mađarima snažan temelj, ako ne i stup odnosa dviju zemalja, posebice važan za međusobno povjerenje.
Kakvi su odnosi između većinske i manjinskih zajednica na istoku Hrvatske, gdje po popisu stanovništva živi najviše osoba mađarske nacionalnosti?
Dobri, čak vrlo dobri. Zapravo, sve nas, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, muče isti problemi, a to su iseljavanje te život gori od onog na koji smo bili navikli i kakav bismo željeli. Pored potpore programima naše kulturne autonomije, uspjeli smo uspostaviti partnerski odnos s Vladom Mađarske, koja u povijesno najvećoj mjeri i s najvišim iznosima podupire gospodarski program Demokratske zajednice Mađara Hrvatske, kroz koji je gospodarskim subjektima na istoku zemlje u protekle tri godine isplaćeno više od sto milijuna kuna; s time namjeravamo, nastaviti - naravno, u skladu s EU-pravilima.
Mađarska manjina godinama je svoju naklonost dijelila između Demokratske zajednice Mađara Hrvatske i Saveza mađarskih udruga: kakvo je sada stanje po tom pitanju i uspijevaju li te dvije grupacije pronaći zajednički jezik oko nekih stvari i interesa?
Stanje je dosta bolje nego prije. Uspjeli smo zajedno postići to da sve udruge koje vrijedno rade i novac troše za ono za što im je i doniran mogu računati na dosad najizdašniju financijsku potporu za svoj rad. Kao parlamentarni zastupnik, nastojim biti u kontaktu sa svim predsjednicima udruga i na sve im moguće načine pomoći u radu. Nemam iluzija da će sa mnom i s mojim radom svi biti zadovoljni, no rezultati svibanjskih manjinskih izbora za mene su zaista bili ohrabrujući.
