>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Anja Kožul

Romski majstori svega

Uvidjevši koliko je otpad postao lukrativan, Tamara Puhovski pokrenula je startup RoUm kako bi u tu priču vratila Rome. Kada se spoje romski tradicijski zanati i vještine uz dozu umjetničkog dizajna, nastaju unikatni dizajnerski predmeti za unutarnju dekoraciju, čime se promiču socijalno poduzetništvo i društvena integracija

Romska tradicija sakupljanja otpada i njegove prenamjene vještina je i aktivnost koja se primarno veže uz ovu marginaliziranu zajednicu. Spašavanje otpisanih predmeta, koji su davno izgubili svrhu, u zadnje vrijeme je u trendu mnogo šire od romske zajednice: zanimacija je to mnogih startupova i projekata koji se bave socijalnim inovacijama gdje prenamjena otpada odjednom postaje unosna. Projekt koji u centar ponovne upotrebe starih predmeta vraća stvari na početak, preciznije, Romima u ruke, jest društveno poduzeće RoUm, izraslo iz poduzeća za socijalne inovacije ProPuh.

Sve što se da popraviti ja popravim, a i ono što se ne da, posebno to. Ponekad uopće ne osjetim da nešto popravljam, meni je to skroz prirodno jer cijeli život nešto radim - kaže majstor svega Muhamed Husejni Muks

Kada se spoje romski tradicijski zanati i vještine uz dozu umjetničkog dizajna, nastaju unikatni dizajnerski predmeti za unutarnju dekoraciju, čime se promiču društvena integracija i socijalno poduzetništvo, ali i odgovorna potrošnja u eri sveprisutnog konzumerizma, napominje voditeljica projekta RoUm Tamara Puhovski. Budući da ima podosta iskustva u startupovima, bila je primijetila da je ova tema sve više zastupljena, ali da su iz te priče isključeni Romi koji su prinuđeni da se bave otpadom.

- Uvijek je važno pitanje tko nije tu i zašto nije za stolom. Društvena odgovornost poslovanja je vrlo bitna, a u startup projektima nema deprivilegiranih ljudi. Ideja o RoUmu se razvila baš zato. Htjela sam dokučiti zašto nitko iz romske zajednice nije uključen u taj trend: u trenutku kada je otpad postao seksi i lukrativan, Romi su iz te priče nestali. Zanimalo me da li možemo iskoristiti nešto što je bila predrasuda prema Romima za njihov socijalni kapital - objašnjava same početke Puhovski.

Da bi se RoUm osnovao, bili su potrebni ljudi raznih profila. Presudna osoba za kontakt s romskom zajednicom bila je Jagoda Novak koja se bavi inkluzijom Roma, a odmah su se uključili i ljudi iz romske zajednice – Siniša Senad Musić iz Zagreba i Milan Mitrović iz Slavonskog Broda, koji zajedno s Tamarom danas čine koordinatore projekta. RoUm su pokrenuli početkom 2017. godine, a ubrzo nakon pokretanja održana je prva radionica koja je iznjedrila nekoliko predmeta, ispričala nam je Jagoda Novak.

- Radila sam na integraciji Roma dotad već 15 godina i zajednica s kojom sam imala odličnu suradnju je ona u Slavonskom Brodu. Otišli smo tamo spojiti dvoje umjetnika s nekoliko Roma koji znaju nešto raditi, zavarivati, ili imaju nekog umjetničkog dara. Počeli smo u nedovršenom dijelu kuće, cijelo naselje nas je u tome bodrilo i pripremili smo predmete koji su već bili odbačeni na smetlištu. Kod RoUma je specifično da 90 posto stvari čini već reciklirani materijal, što nije uvijek slučaj kod modernog upcyclinga. Time jednu stvar koja je predmet interesa hipstera i moderne scene povezujemo s jednom skupinom koja je načelno na marginama društva, a koja se time bavi oduvijek i kojoj je ekskluzivnost te vještine oduzeta - govori Novak.

Voditeljica projekta Tamara Puhovski dodaje da su razvijanje RoUma planirale uhodanim projektnim načinom, ali da je ekipa iz romske zajednice nakon prve radionice odmah dogovorila i drugu, pa ističe taj luksuz da je poduzeće nastalo prirodnim tempom, bez pritiska donatora. RoUm su podržali Rijeka 2020, francuska i njemačka ambasada, zaklada Baden Wuttenberg, Act grupa, a umjetnici s kojima rade su: Igor Lenard, Morana Stinčić, Mia Bogovac, Tomislav Zidar Djuvedj, Miljan Miljković, Davor Plavšić, Denis Erdelji, Milan Mitrović i Nika Rukavina.

Osim što rade prodajne izložbe, došli su na ideju da iznajmljuju predmete kafićima i restoranima; nalaze dobra i inovativna rješenja s kojima istovremeno mogu generirati novac za autore predmeta, kao i to da ne brinu o prostoru za skladištenje.

Na početku su učesnike radionica podijelili na umjetnike i Rome, ali kako su primijetili da mali broj Roma koji su sudjelovali na radionicama žele za sebe reći da su umjetnici, iako jesu po onome kako i što rade, koordinatori su našli idealno rješenje.

Kroz radionice je dosad prošlo oko 50 mladih Roma. Dijelove za predmete nalaze svugdje pa nam tako pokazuju pticu koja je nastala u Rijeci: jedan dio našli su u naselju Pehlin, druge u Kutini

- Postavili smo tri kategorije: umjetnik ili dizajner je osoba koja će kad vidi neke predmete reći što bi to moglo biti; druga kategorija su majstori, koji uz ideju o predmetu imaju znanje i sposobnosti; a treća kategorija su šegrti, mladi Romi. To nam je bitno jer se pokazalo da je romska populacija tu nadprosječna, u kreativnosti i manualnosti - kaže Tamara.

Jedan od majstora je Muhamed Husejni Muks koji za sebe kaže da je majstor svega. Iznenađen da je ono čime se bavi odmalena sada na cijeni.

- Sve što se da popraviti ja popravim, a i ono što se ne da, posebno to. Ponekad uopće ne osjetim da nešto popravljam, meni je to skroz prirodno jer cijeli život nešto radim. Išao sam s tatom popravljati tehniku, zvučnike, DVD-ove, kompjutore. Netko sa školom ne zna spojiti muziku u autu, a ja koji nisam završio srednju školu za to, napravim to bez problema. Kad sam došao u RoUm skužio sam koliko toga znam i koliko je to popularno i traženo. Recimo, neka potrgana stolica meni nije problem, ja je popravim, a netko bi to bacio i kupio novo - govori Muks i prepričava što je sve radio: stolicu od starog koša, uz malo spreja i aluminijske felge od bicikla, lampu od starog ražnja…

Na početku svake radionice postoji potpisna lista koja je rekla mnogo o položaju mladih Roma u obrazovnom sustavu.

- Listu s potpisima djece pokazala sam prijateljici pedagoginji koja je po tome procijenila dob ljudi između šest i osam godina. S druge strane, umjetnici koji su vidjeli predmete te iste djece procijenili su dob između 30 i 35 godina. Tu djecu, koja imaju 15 godina, a vještine koje imaju u kreativnosti i manualnosti su daleko iznad toga, njih društvo i škola percipiraju po ovome kako se potpisuju i time im se šalje poruka da su ispodprosječni. Ne treba zaboraviti da kreativnost i manualnost proizlaze iz teških uvjeta u kojima ta djeca žive. Pitanje je na koji način možemo pomoći i govoriti kako nešto što je proizašlo iz vrlo teške situacije može biti nešto što je nadprosječno - objašnjava Tamara.

Siniša Senad Musić, jedan od koordinatora projekta i stručnjak za formalno obrazovanje u romskoj zajednici, kaže da je zajednica sada ‘na vagi’ jer se radi na četverogodišnjem srednjoškolskom obrazovanju Roma, a s druge strane hrvatsko društvo sve više govori o manualnosti i strukovnim zanimanjima.

- Tu se treba naći sredina, Romi manualnost već posjeduju, sad trebaju neka bazična znanja. Romi su već nekoliko generacija unazad sustavno upisivani u trogodišnje strukovne škole. Ono što romskoj zajednici fali su studenti. Na 25 tisuća Roma imamo u pravilu tridesetak studenata godišnje - iznosi podatke Musić, pa kaže da je svim šegrtima koji dođu omogućeno da se razvijaju u smjeru koji je za njih prepoznat kao najbolji: da li je to likovno izražavanje, dizajnersko, zanatsko, brušenje ili varenje.

Kada je riječ o tome kako lokalne romske zajednice prihvaćaju ovaj projekt, Musić kaže da je uvijek postojao prkos jer se nije znalo tko šta radi i koliko je novca u igri u raznim projektima koji su se bavili romskom zajednicom.

- S RoUmom nije bilo tog problema zato što je ovo društveno poduzeće koje nudi određeno zapošljavanje. Kada se Romima nudi zapošljavanje onda oni sami unutar zajednice mijenjaju mišljenje. Mi se dosad nikad nismo natjecali s nekim drugim romskim udrugama, a trenutna romska društvena poduzeća kao takva ne postoje. Romska zajednica nema otpor prema ovome, samim time je većinski romski - govori Musić.

Tamara Puhovski se nadovezuje napominjući kako žele da RoUm za mlade bude opcija na koju mogu računati, jer ne mogu tražiti od ljudi koji imaju financijske poteškoće da tu i tamo dolaze na radionice. A kroz radionice je dosad prošlo oko 50 mladih Roma. Dijelove za predmete nalaze svugdje, pa nam tako pokazuju pticu koja je nastala u Rijeci: jedan dio našli su u naselju Pehlin, druge u Kutini. Robotić je nastao od dijelova bicikla iz Biciklopopravljaone i od starog samovara. Tamara kaže da svaki predmet ima priču iza koje stoje nevjerojatna idejna rješenja i mudrost.

- Radila sam tu pticu i tražila sam nešto što će glumiti krila. Pitala sam kolegu Denisa da mi da nešto, a onda je on donio jako tanke metalne polugice koje je stavio na tračnice, upalio lokomotivu i prešao preko njih. U nedostatku mašina za rad, oni se snalaze na razne načine - objašnjava Tamara, pa iskazuje podijeljeno mišljenje o tome da li je u redu predstavljati onu grupu koje nisi dio.

- Mislim da je to veliko pitanje za sve koji se bave ljudskim pravima. Svojim kolegama Romima sam rekla: ‘Ako kažem nešto glupo, slobodno mi recite’. Nisam htjela da radimo na način da dođemo u neko naselje i kažemo: ‘Sad ćemo mi vama reći što ćemo raditi’. Da smo tako pristupili, RoUm ne bi uspio. S njima se osjećam kao doma, a najveći problem je raditi s umjetnicima - govori kroz smijeh.

Kao radni tim funkcioniraju dobro i mnogo uče jedni od drugih. Tamarin pristup je verbalno i apstraktno objašnjavanje, dok njen kolega Milan Mitrović odmah kaže što se treba napraviti, a to je, procjenjuje ona, daleko bolji način za učenje.

- Romi su u toliko stvari ispred nas, ali zbog diskriminacije mi to ne znamo. I to čime se bave, vještine koje imaju i način na koji to prenose je nešto što bi mi htjeli za deset godina imati u našim školama. Pitanje je kako srušiti tu predrasudu i kako reći: ‘Mi bismo trebali učiti od Roma.’ Ne kako da uspostavimo integraciju da Romi budu kao mi, jer je to čest pristup, nego je sada pitanje što mi možemo naučiti od njih u ovim segmentima - zaključuje Tamara Puhovski.

1/2