>

novosti logo

Ruža hrvatska

Skandaliziranje javnosti koje se još moglo osjetiti kad smo 2016. otkrili proustašku prošlost Zlatka Hasanbegovića izostalo je u slučaju Ruže Tomašić, što pokazuje koliko je napredovala normalizacija ustaštva u Hrvatskoj. Za Novosti komentiraju Davor Bernardić, Predrag Fred Matić, Anka Mrak Taritaš, Krešo Beljak, Boris Miletić, Predrag Štromar, Furio Radin, Sandra Benčić i njemački europarlamentarci
 

U priči o ustaškoj prošlosti i sadašnjosti Ruže Tomašić najskandaloznija je činjenica da je malo tko skandaliziran otkrićima Novosti. Ako je ova priča dovela do ikakvih pouka, onda se one očituju u tome da je veličanje ustaštva toliko normalizirano u Hrvatskoj da njegovi nositelji više ne trebaju upražnjavati ‘domoljubnu’ mimikriju kakvoj svjedočimo još od 1990-ih. Nakon objave teksta ‘Ruža ustaška’ u prošlotjednom broju Novosti, u kojem je spomenuta eurozastupnica potpuno otvoreno stala iza ‘običnih’ ustaša, ali i Ustaškog pokreta koji po njoj ‘treba odvojiti od onoga što se događalo u NDH’, Tomašić je otišla korak dalje. Izrazila je sumnju da smo namjerno prolongirali objavu priče za postizborno razdoblje. ‘Da je taj tekst izašao tri tjedna ranije, dobila bih 200 tisuća glasova na izborima za Europski parlament’, izjavila je samouvjereno medijima. Ne samo da više nije rizično veličati fašističke jurišnike iz hrvatske prošlosti, sugerirala je Tomašić, nego se fašizam i isplati. Dosadašnje reakcije na njen istup dale su joj za pravo.

Premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministri Davor Božinović i Dražen Bošnjaković te predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović oglušili su se na naše upite za komentar

Na sva ta skandalozna saznanja – od naših otkrića do njenih izjava – nastao je popriličan politički muk. Osim Milorada Pupovca, predstavnika srpske manjine u Saboru, nitko se sam nije javio osuđujućom izjavom na ovu temu. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministri policije i pravosuđa Davor Božinović i Dražen Bošnjaković te predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović oglušili su se i na pitanja koja smo im poslali.

‘Ne mogu komentirati, nisam ih čuo’, rekao je pak Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, o izjavama Ruže Tomašić, odbijajući prijedlog novinarke Novosti da ga uputi u sadržaj priče. I zastupnik Mosta Nikola Grmoja odbio je komentirati jer su ‘fokusirani na analizu izbora’, dok predsjednik Mosta Božo Petrov nije poslao odgovore na pitanja, iako je obećao. ‘Ne da mi se ulaziti u te rasprave. Ja gledam u budućnost’, izjavila je Biljana Borzan, europarlamentarka SDP-a, iako ‘budućnost’ Europske unije već duže vrijeme vrebaju i dijelom kroje ekstremistička desničarska subraća Ruže Tomašić iz različitih država članica. Još nekoliko SDP-ovaca nije nam odgovaralo na SMS-ove i pozive, a izjave koje objavljujemo u dodatku ovog teksta dali su predsjednik SDP-a Davor Bernardić i novi eurozastupnik te stranke Predrag Fred Matić, kao i nekoliko drugih sugovornika iz različitih stranaka.

Za razliku od većine upitanih hrvatskih europarlamentaraca, nekoliko njemačkih odazvalo se pozivu za komentar. Novoizabrani njemački član Europskog parlamenta (EP) iz kvote Zelenih Erik Marquardt kaže da je ‘sramota’ što Tomašić ‘ne može osuditi fašističku ustašku vladu’.

- Možete samo zamisliti da takva osoba sjedi u vladi. Vjerojatno se osjeća snažno u svojoj fašističkoj odori, ali je u stvarnosti slabić. Ponižavanje drugih posljedica je vlastite slabosti. Kako može reći da ustaše nisu bile problem prije 1941.? To je kao da hvalite bombu pa se pitate zašto bi mogla eksplodirati - kaže Marquardt.

Elmar Brok, član njemačke vladajuće stranke CDU, rekao nam je da su stavovi Ruže Tomašić ‘nedopustivi’.

- Navedeni događaji iz Drugog svjetskog rata ne mogu se opravdati. Zastupnica Tomašić mora objasniti smatra li da je pogriješila ili i dalje stoji iza opravdanja tih događaja - kaže Brok.

Martin Schirdewan iz stranke Die Linke nije iznenađen ovakvim stavovima. Podsjeća da su konzervativci, vladajuća stranka u Velikoj Britaniji, ponudili jednom političaru s fašističkom biografskom pozadinom da se pridruži njihovoj grupi.

- Konzervativci će ući u krevet s krajnjom desnicom ako to znači konsolidaciju njihove moći, dajući tako doprinos rastu desnog ekstremizma na europskom kontinentu. Dok god ne dođe do promjene u načinu vođenja politike i sve dok su interesi multinacionalki ispred interesa ljudi, krajnja desnica će nastaviti s rastom - kazao nam je predstavnik ljevice u EP-u.

Osudi istupa eurozastupnice Tomašić pridružio se i član SPD-a hrvatskih korijena u njemačkom parlamentu Josip Juratović. Podsjetio je da se EU temelji na sustavu demokratskih vrijednosti i osnovnih ljudskih prava.

- Nažalost, postoje društveni slojevi kojima očigledno te vrijednosti ništa ne znače jer biraju reprezentante koji te vrijednosti zloupotrebljavaju za ukidanje istih. Po meni, pojedinci koji se bave revizionizmom totalitarnih režima nemaju što tražiti u demokratskim institucijama - kaže Juratović.

Umjesto sličnih reakcija svih relevantnih političkih dionika u Hrvatskoj, koji bi u iole pristojnijem društvu trebali ubrzati neminovni kraj političke karijere osobe s takvim stavovima, u dijelu domaće javnosti uslijedio je napad na Novosti i njihovog izdavača. Ogledni primjer, naslovljen ‘Tko se bojao za kampanje otkriti proustašku prošlost Ruže Tomašić?’, tiskan je u Večernjem listu. Autor kolumne, novinar Marinko Jurasić, najprije je ‘vrlo štetnim’ opisao istupe Ruže Tomašić, da bi do kraja omanjeg teksta uložio poprilične napore u banaliziranje vlastitog zaključka i sadržaja skandaloznog otkrića u Novostima. Osim što riječi ‘skandalozno’ i ‘otkriće’ piše na ovaj način, pod navodnim znakovima, Jurasić se upitao zašto joj, po uzoru na posljedičnu društvenu recepciju proustaških izjava Stjepana Mesića, ne možemo oprostiti ekstremizam iz ‘nezrele, buntovne dobi’, iako dobro zna da je ovdje ključni problem njena neposustala glorifikacija Ustaškog pokreta do današnjeg vremena.

‘Poštenje’ Ruže Tomašić nije rukovođeno hrabrošću koliko pragmom koja slijedi spoznaju da umjesto dojučerašnjih nevolja proustaški stavovi danas donose političke poene

Novinar Večernjaka, međutim, nije samo apologet Ruže ustaške, nego i neupućeni klevetnik. Napisao je da je branila Ustaški pokret u Novostima ‘isprovocirana obzirom na tajming objave, ‘otkrićem’ nekoga tko joj zapravo ne može oprostiti izborni uspjeh, a tko se bojao to objaviti za kampanje’. Potpisani novinar našao je sporne dijelove njene biografije u ponedjeljak, nakon izbora, a popratna izjava političarke uslijedila je u srijedu. Povod za istraživanje njenog političkog puta bio je dakle njen nezanemariv uspjeh na izborima, jer da nije dobila gotovo 70 tisuća preferencijalnih glasova ne bismo se njome ni bavili niti bi došlo do teksta ‘Ruža ustaška’.

Iz tvrdnje o našem tobožnjem strahu od objave priče za vrijeme kampanje puno se više, međutim, može iščitati od pukih naklapanja oko tajminga plasmana teksta. Novinar dnevnog lista koji od 2016. nerijetko optužuje lijeve medije za izmišljanje ustaštva u javnom prostoru, sada je, u skladu s izjavom europarlamentarke Tomašić da bi privukla i 200 tisuća glasova da je u ustaškoj uniformi izašla na predizbornoj naslovnici Novosti, na neki način i priznao potencijal takve ideologije u hrvatskim demokratskim procesima. Samo, uzročnike trendova on pronalazi u donositeljima loših vijesti. Tekst zaključuje tvrdnjom da se ‘silovanjem ustašizacije i kriminalizacije političke scene postiže kontraefekt i daje legitimitet onome protiv čega se navodno bori’. Autor tako sugerira da su Novosti suodgovorne za legitimiranje političkog ekstremizma, a ne razotkriveni poklonici ustaštva koji se odbijaju ograditi od svoje prošlosti. Za njih će se, dapače, pronaći i adekvatno razumijevanje u vidu tvrdnje da su ‘isprovocirani’ kad ih netko suoči s njihovim simpatiziranjem mračnih ideologija.

Tekst koji navodimo kao presjek reakcija na desnici koje su uslijedile nakon objave ‘Ruže ustaške’ sadrži i ponešto točnih procjena. Ruža Tomašić vjerojatno bi dobila više desničarskih glasova da je ovakva biografija uz popratne izjave objavljena prije izbora. Za tu poprilično užasavajuću spoznaju, međutim, nisu odgovorni ‘silovatelji ustašizacije’, nego jasna i mahom HDZ-ova višegodišnja politika prešućivanja ili aktivne promocije političkog radikalizma u Hrvatskoj.

Skandaliziranje javnosti koje se još moglo osjetiti 2016. godine – kad smo otkrili proustašku prošlost Zlatka Hasanbegovića i postojanje ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu – postalo je danas puko ‘skandaliziranje’. Iako je zloduh revizionizma oživljen u eri Tomislava Karamarka, HDZ u razdoblju Andreja Plenkovića dao mu je političko pravo građanstva. Plenković je osnovao Vijeće za suočavanje s prošlošću, kao paravan za dodvoravanje (ustaškoj) desnici. Posljedice toga očituju se u spoznaji da su pravo korištenja simbola fašizma u javnom prostoru dobile HOS-ove braniteljske organizacije. Podmiren je tako jedan dio Plenkovićeve ‘dvostruke konotacije’ o ustaškom pozdravu. Onaj drugi – najava o čvršćem procesuiranju nositelja ustaških simbola – i dalje je ostao neispunjen. Dvije godine nakon ‘zaključaka’ Vijeća koje je, sasvim očekivano, iskorišteno za nasrtaj na simbole komunizma i socijalističke revolucije, prijedlozi o zabrani ustaške simbolike nisu uvedeni u hrvatsko zakonodavstvo, pa tako posredno ni u pravosuđe. Sudovi, slijedom toga, ponekad oslobađaju, a ponekad osuđuju korištenje simbola nacističkih kvislinga u Hrvatskoj.

U skladu s neuravnoteženom sudskom praksom i političkim prešućivanjem ili odobravanjem širenja ustaštva, policija već duže vrijeme u brojnim slučajevima ne ulaže žalbe na oslobađajuće odluke nižih sudova. Mnogi su slučajevi, k tome, pokazali da se sve manje trude podizati i prekršajne prijave, pa postupci ne dolaze ni do faze odustajanja od žalbi.

Umjesto prijava, podižu se spomenici ustašama. Nekoliko puta upozoravali smo na proustaške propagandne djelatnosti Ministarstva hrvatskih branitelja. Osim pokapanja hrvatskih kvislinga uz državne počasti, resor pod ravnanjem ministra Tome Medveda radi na umivanju masovnih zločina koje su proizveli. Kao rijetko koja članica Europske unije, Republika Hrvatska izravno financira rad negatora holokausta i genocida nad Srbima i Romima. Daje novac za projekte koji smjeraju da se od Jasenovca u društvenoj memoriji rekreira radni logor s pristojnim uvjetima života. Ta zastrašujuća spoznaja, da vlada jedne europske države sponzorira profašistički revizionizam, nešto je što se ovdje legitimiralo kao sasvim normalna praksa. Poslije prvih kritičkih tekstova o navedenim dotacijama, udruge poput Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, inače u dubokom dosluhu s Katoličkom crkvom, nastavile su od države dobivati novčanu potporu za svoje aktivnosti, uz pripadajući medijsku podršku podržavljene Hrvatske radiotelevizije. U isto vrijeme, predstavnici naroda stradalih od ustaške ruke s punim pravom bojkotiraju službene jasenovačke komemoracije u organizaciji vlasti koja na Bleiburgu i po Hrvatskoj nekritički proizvodi mučenike od ubojica njihovih predaka.

Ne čudi stoga da su u takvome ambijentu prije nekoliko mjeseci u medijima osvanule optužbe da kreatori školskog kurikuluma doprinose relativizaciji holokausta. U medijskom mejnstrimu publiciraju se intervjui s ljudima koji tvrde da su Srbi odgovorni za stradanje u NDH, ako su uopće stradali. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović podilazi biračkom tijelu legitimiranjem ustaškog pozdrava, a neonacistički nasilnici, kojima su Tomislav Karamarko i predsjednica udahnuli novi život, odlučuju o smjeru srednjostrujaške političke scene u državi. Unatoč tome, još od vremena kad je Velimir Bujanec pozivao na masovno ubijanje nepoćudnih manjina, među isturenim hrvatskim političarima nije se mogla čuti otvorena izjava kakvu je prošloga tjedna za Novosti i neke druge medije dala Ruža Tomašić.

To samo znači da je opisani društveni ambijent, zahvaljujući pritisku odozgo, sazrio za njeno ležerno autanje. Mnogi će kazati da je barem poštena pa ne skriva svoje prave sklonosti. Njeno ‘poštenje’, međutim, nije rukovođeno hrabrošću koliko pragmom koja slijedi spoznaju da umjesto dojučerašnjih nevolja proustaški stavovi danas donose političke poene. Plenkovićeva ‘dvostruka konotacija’ tako je, sasvim očekivano, devoluirala u fazu podjele na ‘obične’ ustaše i Ustaški pokret s jedne strane, i zločine u NDH s druge. Ako netko posumnja u tu dvostrukost, pa sugerira da izjavu o ‘običnim’ ustašama može dati samo ‘obični’ fašist, onda slijedi set žalosnih medijskih priloga u obranu Ruže Tomašić, kao jamac i krunski pokazatelj novonastale normalnosti. To, ili zaglušujuća šutnja.

Na dan kad smo od HDZ-a i Vlade tražili očitovanje o navedenim činjenicama, Ministarstvo vanjskih poslova ‘najoštrije’ je osudilo objavu karte Italije s pripojenom Dalmacijom, koju je na internet postavio jedan gradski vijećnik Trsta. Država koja osuđuje talijansko svojatanje hrvatske obale odbija se u isto vrijeme očitovati o veličanju pokreta koji je Dalmaciju predao talijanskim fašistima. Gotovo istoga dana, u Hrvatskom državnom arhivu održana je promocija knjige ‘Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima’ Stjepana Loze, koji je taj uradak nedavno zaokružio izjavom da su ‘u NDH Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su strašne ‘ustaše’ optužili za zločin nad njima’. Kao jedan od govornika knjigu je predstavio i ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura. Potonje dvije priče najbolje svjedoče o historijskom trenutku u kojem se nalazi Hrvatska.

Na upite Novosti da komentiraju stavove Ruže Tomašić i očituju se o potrebi uvođenja zakonskog kažnjavanja propagiranja fašizma i ustaštva nisu odgovorili predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Na SMS-poruke i pozive nisu nam odgovarali SDP-ovi zastupnici Ranko Ostojić, Arsen Bauk i eurozastupnik Tonino Picula, dok se predsjednik Mosta Božo Petrov javio na telefon i zatražio da mu se pitanja pošalju SMS-om, ali na njih nije odgovorio. Komentare su odbili dati predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, eurozastupnica SDP-a Biljana Borzan i politički tajnik Mosta Nikola Grmoja.

Davor Bernardić: Treba slijediti Austriju

Vladajuća koalicija omogućila je relativizaciju fašizma kroz dopuštanje povremene upotrebe pozdrava ‘Za dom spremni’, za što je ‘zaslužno’ Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Dakle, to je zasluga vladajuće koalicije koja je tako otvorila Pandorinu kutiju iz koje su izašli duhovi. S druge strane, jasan je stav SDP-a da se fašistički simboli u Hrvatskoj apsolutno trebaju zabraniti kao i svako koketiranje s poraženim ideologijama iz prošlosti. Svi oni koji sudjeluju u vlasti, uključujući SDSS, odbili su SDP-ovu interpelaciju o zabrani pozdrava ‘Za dom spremni’. Konzervativna Austrija je po tom pitanju Hrvatskoj očitala lekciju i to je smjer u kojem treba ići.

Predrag Fred Matić: Društvo je zatrovano

Revizija povijesti u Hrvatskoj s različitim amplitudama traje već 30 godina s vrhuncem za vrijeme Karamarkove vladavine. Činjenica je da je društvo zatrovano. Niti želim niti mogu biti advokat Ruže Tomašić, ali da sam na njenom mjestu rekao bih samo: ‘Mladost – ludost’ i prekinuo bih tu priču. S ovakvim petljanjem neće daleko stići. Ako mogu i ja ući u taj kontekst, rekao bih da među par stotina hiljada ustaša nisu svi bili zločinci. To je činjenica. Jednako tako među svim onim čuvarima logora, u kojem sam ja bio, nisu svi bili životinje, ali je cijeli sustav bio nakaradan. Kad bih ih postrojio jednog po jednog, lako bih mogao odvojiti običnog čovjeka od zlotvora. Problem je pogrešna ideologija. Povijest je pokazala, i to nedavna, što je pogrešno, a što ispravno. Koketiranje s ustaštvom košta Hrvatsku koja je jedina država u Evropi u kojoj se može nekažnjeno veličati fašizam. To bi nam, da budem ironičan, mogao biti dio turističke ponude.

Anka Mrak Taritaš: Dosta je ustaštva

Fotografije i izjave Ruže Tomašić iz prošlog broja Novosti apsolutno su skandalozne. Kao europarlametarka trebala bi predstavljati našu državu, a ona u Bruxelles nosi sliku Hrvatske kao zemlje u kojoj nisu izdefinirane osnovne činjenice, a Hrvatska je – to ne smijemo zaboraviti – sazdana na antifašizmu. Ova Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem propustila je spremiti pozdrav ‘Za dom spremni’ tamo gdje pripada. Upravo zato nas ne treba čuditi sve ovo što se događa. Isti ti ljudi koji u Hrvatskoj nesmetano nose zastave s tim pozdravom u Austriji nemaju nikakav problem prilagoditi se njihovom zakonodavstvu. Ove godine samo je jedan prekršio zakon. Treba osuditi sva ustaška obilježja i sankcionirati one koji koriste pozdrav ‘Za dom spremni’. Ne želim da Hrvatska na mapi Evrope ima mrlju kao jedina koja još uvijek nije raskrstila sa svojom prošlošću. Pa valjda je opća stvar da je ustaški režim u svojoj biti bio fašistički, a Plenković se u jednom trenutku želio dopasti svima pa i onima koji ne žele dobro Hrvatskoj. To će sasvim sigurno zažaliti jer kad se želiš dodvoriti svima – nećeš se dodvoriti nikome. On konačno treba reći – ‘dosta je’, jer je opasnost puno veća nego što se sada čini.

Krešo Beljak: Postalo je općeprihvaćeno

Kako će premijer sada reagirati kad gubi glasove? Plenkoviću se tlo pod nogama izmaklo i on mora svoju retoriku prilagoditi svojim biračima želi li da HDZ uopće više bude relevantna politička stranka. U tom smislu ne treba očekivati njegovu pozitivnu reakciju, nego još negativniju, da i on sam skrene u pokušaj vraćanja izvornih birača.

Vidjeli smo da je gospođa Ruža Tomašić rekla da bi, da je taj tekst izašao uoči kampanje, dobila 200.000 glasova. I ona je u pravu, jer dimenzije koje je to sve skupa poprimilo su takve da treba vidjeti što je i kako uopće moguće napraviti u Hrvatskoj. Očito je to postalo općeprihvaćeno. Srljamo u gustu sivu maglu. To je činjenica. Mislim da će sada biti teško moguće ići u nekakve zabrane ili kaznene progone dobrog dijela stanovništva. Rješenje je u striktno definiranom obrazovnom sustavu koji će kasnije pratiti kaznene odredbe. Nema drugog načina. Kad je samovolji nastavnika povijesti i nekih drugih predmeta prepuštena interpretacija Drugog svjetskog rata, onda imate ovakav rezultat. U pokušaju rješavanja ovog problema trebaju sudjelovati sve relevantne stranke.

Boris Miletić: Vlada ignorira naš prijedlog zakona

Te se izjave kose sa zdravim razumom. Ovdje ne govorimo samo o relativizaciji Ustaškog pokreta, već i o besramnoj rehabilitaciji fašizma. I dok je cijeli civilizirani svijet suglasan da je fašistička ideologija ‘najneljudskija’ pojava u povijesti čovječanstva, netko će za šaku glasova braniti neobranjivo. Ruži Tomašić poručujemo da logori i rasni zakoni nisu jedini krimen fašističke ideologije. Ona je u svojoj suštini bila neljudska, usmjerena protiv svih onih koji se ne uklapaju u sulude ideje režima, a čista zločinačka narav fašizma došla je do izražaja i prije rasnih zakona i uspostave logora. A što se tiče Pavelića, svaki domoljub, pa i radikalni nacionalist trebao bi ga se sramiti! IDS je prvi kao stranka, još 2015., otvoreno upozorio da je u tijeku normalizacija ustaštva te da je pitanje vremena kad će se problem preliti u ostale sfere društva. Nažalost, bili smo u pravu, a vladajuća većina trebala nas je itekako poslušati kad smo svim sredstvima apelirali da ustaška retorika ne smije biti prihvaćena kao legitimni politički stav. IDS je predložio dopunu Kaznenog zakona uvođenjem novog kaznenog djela – Propagiranje nacističkog, fašističkog i ustaškog režima, s kaznama od šest mjeseci do dvije godine zatvora. HDZ već dvije godine odbija staviti na dnevni red Sabora naš prijedlog. Sramotno! Zbog ignoriranja Vlade i institucija u Hrvatskoj ustaštvo je danas gotovo pa normalizirano. Od silne želje da se ne zamjeri radikalnoj desnici, Vlada je s nevjerojatnom lakoćom tako pristala na međunarodnu kompromitaciju Hrvatske.

Predrag Štromar: Treba nam jasna regulativa

Moji stavovi su dijametralno suprotni od stavova gospođe Ruže Tomašić i to nije tajna. Nedvojbeno i nedvosmisleno je da je antifašizam ugrađen u naš Ustav. To je za mene povijesna i ustavna kategorija na koju trebamo biti ponosni i koju ne dovodim u pitanje. Već sam nekoliko puta rekao, a ponovit ću da se treba pokloniti svakoj žrtvi, ali nijednoj ideologiji. Povijest nam treba služiti da iz nje nešto naučimo, a budućnost je ta kojoj se trebamo okrenuti. Veličanje totalitarnih režima u današnje vrijeme za mene je potpuno neprihvatljivo i tome nema mjesta u javnom prostoru. Hajmo prestani s podjelama na lijeve i desne i krenimo napokon prema naprijed. Zadnji je čas da se ideologije i podjele stave izvan fokusa jer Hrvatska zasigurno ima drugih prioriteta, primjerice kako postati konkurentnija zemlja. Vjerujem da se Vlada mora prije svega baviti uzrocima koji stvaraju povoljno okruženje za ekstremističke ideje, a onda, naravno, donijeti zakonske regulative i potom ih provoditi. Potrebna nam je jasna regulativa koja nedvosmisleno sankcionira veličanje totalitarnih režima koje spominjete.

Furio Radin: Prepišimo Austrijance

Odgovori eurozastupnice Ruže Tomašić bili su očekivani, to je ipak njen svijet. Kada se suverenizam povezuje s mekanim stavom prema ideologijama koje su u osnovi ljudske destruktivnosti, onda smjesa koja se stvara, ne samo u Hrvatskoj, može biti posebno zapaljiva. Podržao sam IDS-ov prijedlog usmjeren protiv apologije fašizma i mislim da smo već izgubili puno vremena u oklijevanju kada se radi o osudi i zabrani simbola svih oblika nacifašizma, uključujući, naravno, ustaštvo. Ustaštvo spada u najokrutnije i najprimitivnije oblike inače kriminalnog i po mnogim aspektima bestijalnog fašizma i nacizma. Treba donijeti jasnije zakone. Dovoljno je prepisati austrijske. Tada će Državno odvjetništvo, policija i sudovi imati, a u nekim slučajevima biti prisiljeni imati, puno više prostora djelovanja.

Sandra Benčić: Pošaljimo poruku kroz Kazneni zakon

Normalizacija odnosa prema NDH i ustaškom režimu se već dogodila. Na njoj se radi već 30 godina i posljedice su danas očite. Započela je s Tuđmanovom ‘pomirbom’ koja je otišla u smjeru izjednačavanja ustaških zločina i navodnih ili stvarnih zločina koje je učinila pobjednička strana. Stvorio se odnos koji u potpunosti relativizira ustaški režim na način kako je to Ruža Tomašić rekla u svojoj izjavi. To je zbilja strašno. Ona je za rasne zakone rekla: ‘Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro.’ Drugim riječima: ‘Ali dobro, što sad? Nećemo valjda sada raditi drame zbog toga što smo imali vlast koja je pristala na rasne zakone.’ Isto tako govori i o logorima. Po njoj je valjda u ratu normalno imati logore u kojima se ubijaju ljudi jer su druge nacionalnosti. To nije samo normalizacija odnosa prema NDH, nego normalizacija odnosa prema zločinu. Nije problem Ruža Tomašić. Problem je što postoji veliki broj ljudi koji je prihvatio relativizaciju ne samo NDH nego zločina. Imamo isti takav odnos prema zločinima iz 1990-ih koje je počinila hrvatska strana. Ne mislim da se zakonskim odredbama automatski rješava određeni problem, ali se šalje poruka o tome što je društveno prihvatljivo. Moramo poslati poruku kroz Kazneni zakon da to nije prihvatljivo.

PIŠU: Mašenjka Bačić i Goran Borković

1/3