Novosti

Politika

С Брисeлoм у рукaвицaмa

Koликo гoд сe пojeдини српски лидeри бусaли у свoje прoрускe груди, из нajaвa o тoмe кojи ћe угoвoри бити пoтписaни с Русиjoм лaкo сe дa ишчитaти дa су и Вучић и Путин вoдили рaчунa дa нe прoвoцирajу нeспoрaзумe с Eурoпскoм униjoм

9tmg3rf167uvb01mj3i1aqin9tl

Šef delegacije EU-a u Srbiji Sem Fabrici i Aleksandar Vučić (foto Srđan Ilić/PIXSELL)

Dva dana prije dolaska ruskog predsjednika Vladimira Putina u službeni posjet Srbiji, srpski predsjednik Aleksandar Vučić sastao se sa šefom delegacije EU-a u Srbiji Semom Fabricijem i ambasadorima zemalja članica EU-a. Vučić i Fabrici izjavili su da je njihov susret dogovaran još koncem prošle godine i da se stjecajem okolnosti upravo sada dogodio, no bilo kako bilo, Putinov dolazak u Beograd morao je zaintrigirati europske diplomatske predstavnike u Srbiji jer se poklopio s prekidom srpsko-albanskih pregovora o normalizaciji odnosa koji se već tri godine vode uz posredovanje EU-a. I Putinov posjet trebao se dogoditi lani u studenome, ali je odgođen za početak ove godine, pa se također tek stjecajem okolnosti poklopio sa zaoštravanjem odnosa između Beograda i Prištine koje je rezultiralo prekidom briselskog dijaloga nakon što su prištinske vlasti uvele stopostotno povećanje carina na robu iz Srbije i BiH.

U svakom slučaju, eurodiplomati su iz prve ruke od Vučića mogli čuti o čemu će s Putinom razgovarati i što će s njim dogovoriti, pogotovo kada je riječ o pregovorima s Prištinom koji su zašli u slijepu ulicu. No kako je istovremeno najavljeno da će Srbija i Rusija Putinov posjet začiniti i potpisivanjem 21 međudržavnog sporazuma o ekonomskoj, političkoj i vojnoj suradnji, članice EU-a u najmanju ruku zanima i jesu li ti sporazumi u koliziji s kriterijima koje Srbija mora ispuniti u pristupnim pregovorima s Unijom. Ponajprije se to odnosi na dodatne sporazume o slobodnoj trgovini s Euroazijskom unijom u kojoj su uz Rusiju i Bjelorusija, Kazahstan, Armenija i Kirgistan. Iz Beograda, međutim, unaprijed poručuju da takve i slične sporazume o slobodnoj trgovini mogu sklapati sve dok ne uđu u završnu fazu primanja u članstvo EU-a, a kako sada stvari stoje, do tada će još puno vode proteći Dunavom i Savom.

No da stvari nisu tako jednostavne ukazuje i činjenica da će se u Briselu neposredno uoči Putinova dolaska u Beograd odlučivati o tome hoće li EU smanjiti kvote za uvoz čelika iz Srbije, odnosno iz Željezare Smederevo koja se, otkako je u većinskom kineskom vlasništvu, pretvorila u drugog najvećeg srpskog izvoznika, odmah iza kragujevačkog Fijata. Srpska premijerka Ana Brnabić zaputila se u Brisel kako bi neposredno izlobirala zadržavanje sadašnjih kvota i to nakon što je Vučić objavio da je molio njemačku kancelarku Angelu Merkel i šefa Europske komisije Žan-Kloda Junkera da EU rezanjem kvota ne ugrozi ostanak Kineza u smederevskoj željezari u kojoj zapošljavaju preko pet tisuća radnika.

Vrijednost robne razmjene Srbije s Euroazijskom unijom iznosi oko tri milijarde dolara (90 posto te razmjene ostvaruje se u trgovini s Rusijom), a s Europskom unijom oko 30 milijardi dolara, pa je i ovisnost Željezare Smederevo o europskom tržištu tek jedan primjer koji potvrđuje pravilo da Srbija itekako mora voditi računa o europskim interesima kada gradi svoje odnose s trećim zemljama, pa i s Rusijom i Kinom koje joj kao članice Vijeća sigurnosti UN-a drže stranu u sporu oko Kosova. I koliko god se pojedini srpski lideri busali u svoje proruske grudi, iz najava o tome koji će ugovori biti potpisani s Rusijom lako se da iščitati da su i Vučić i Putin vodili računa da ne provociraju nesporazume i konflikte s EU-om i većinom njezinih članica.

Srbija i Rusija će naime uglavnom ugovarati nove zajedničke infrastrukturne i energetske projekte koji će se realizirati u Srbiji i koji zapravo nadograđuju i proširuju njihovu dosadašnju suradnju u tim privrednim područjima. U prvom planu su nastavak rekonstrukcije i razvoj željezničke infrastrukture koju je i do sada realizirala ruska državna željeznička kompanija i koja je financirana ruskim kreditom, a sada se ugovaraju dodatni radovi vrijedni oko 230 milijuna eura kojima će se financirati elektrifikacija pruge Stara Pazova – Novi Sad koju ruska kompanija ubrzano gradi, zatim izgradnja modernog dispečerskog centra iz kojeg će se upravljati cjelokupnim željezničkim i cestovnim prometom u Srbiji te nastavak rekonstrukcije pruge prema Crnoj Gori, čiju su prvu dionicu dugu 70 kilometara Rusi već rekonstruirali.

Uz bok željezničkim infrastrukturnim projektima po vrijednosti i značaju smjestili su se sporazumi o zajedničkim energetskim projektima. U prvom planu je izgradnja dionice plinovoda ‘Turski tok’ kojim bi ruski plin iz Turske preko Bugarske trebao doći do Srbije i dalje nastavio teći prema Mađarskoj i drugim europskim državama, ali kako taj projekt ne ovisi samo o srpsko-ruskim odnosima, o njemu će se ugovori eventualno tek potpisivati. Konkretnije se stoga ugovarala daljnja suradnja u poslovanju Naftne industrije Srbije (NIS) koja je u većinskom vlasništvu Gazproma. Srpski ministar energetike Aleksandar Antić najavio je proširenje kapaciteta skladišta plina Banatski Dvor te rehabilitaciju hidroelektrane ‘Đerdap 2’ kao nastavak rehabilitacije ‘Đerdapa 1’ koju ruske kompanije privode kraju, a kojom su povećani kapaciteti đerdapske hidroelektrane i produžen njezin vijek trajanja.

Srbija i Rusija širit će i svoju znanstveno-tehnološku suradnju te suradnju u poljoprivredi, turizmu, industriji, IT sektoru… Kako su, međutim, pri svakom novom otvaranju pregovaračkih poglavlja ponajprije baltičke članice EU-a spočitavale Srbiji njezine dobre odnose s Rusijom, njihovo širenje po svoj prilici neće dobro sjesti barem dijelu članica Unije, iako je njemački ambasador u Srbiji Tomas Šib ovih dana na novinarsko pitanje hoće li Srbija biti pod sve jačim pritiskom da olabavi svoje veze s Rusijom odgovorio: ‘Ne tražimo da ne surađujete s Rusijom kako biste postali članica EU-a.’ Uostalom, dodao je Šib, i Njemačka i EU surađuju s Rusijom, premda je ‘očito da Rusija trenutno nije lak partner, ali naravno da su dijalog i suradnja važni’.

Sudeći po toj i sličnim diplomatskim izjavama, Putinov posjet Beogradu ne bi trebao izazvati nove sporove Srbije s Europskom unijom, a time i s regionalnim susjedima, ali kako je Vučić inicirao susret s eurodiplomatima neposredno uoči njegova dolaska, čini se da je i on za svaki slučaj zapuhao na hladno i još jednom demonstrirao da Srbija ne odustaje od procesa pristupanja u članstvo Unije i paralelnog razvoja dobrih odnosa s Rusijom. Sudeći po njihovim javnim reakcijama i potezima, u ovom trenutku to odgovara i EU-u i Rusiji.

Putinov dolazak na Balkan, čini se, nije osobito zabrinuo ni Trampovu Ameriku, osim ako se upozorenje američke administracije kosovskim vlastima da će ih sankcionirati ako ne povuku odluku o uvođenju dodatnih carina na srpsku i bosanskohercegovačku robu ne protumači kao potez kojim SAD podsjeća da je još uvijek najmoćnija globalna sila koja može rješavati regionalne konflikte u svim dijelovima svijeta, pa i onima koji su pod neposrednim utjecajem i paskom EU-a i Rusije.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više