Jahorinska deklaracija je dokument proistekao iz sastanka koji je 10. prosinca održan na Jahorini i koji sadrži osnovna načela i principe pokušaja da se objedini fronta koja bi se na narednim izborima 2018. godine u Bosni i Hercegovini suprotstavila nacionalistima na vlasti. Dokument potpisuje nekoliko poznatih imena iz bosanskohercegovačkog kulturnog i intelektualnog miljea, skupa sa predstavnicima tri partije koje se nominalno nazivaju nenacionalističkima – Socijaldemokratskom partijom BiH, Građanskim savezom i Demokratskom frontom – i već je u dijelu medijskih poslenika u BiH prepoznat kao pokušaj ujedinjenja ljevice. Čak i sami kreatori deklaracije u njenoj preambuli ističu potrebu ‘jasnog određenja politike lijevog centra’, navodeći kako su građanske stranke u BiH u krizi, te kako ne ostvaruju svoj emancipatorski potencijal.
Da se ne lažemo, u Republici Srpskoj to ljude ne zanima, i ovo je još uvijek bitka za Federaciju, kaže organizator jahorinskog sastanka Amer Bahtijar
Deklaracija u 14 točaka detektira i definira najveće probleme bosanskohercegovačke političke realnosti i djeluje kao više nego lijep spisak želja. Na prvom mjestu je istaknuta odlučnost o zajedničkom nastupu nenacionalističkih snaga na prostoru cijele države Bosne i Hercegovine, kao i potreba promjene izbornog zakona u smislu jačanja predstavničke demokracije, značajnijeg sankcioniranja govora mržnje, ukidanja diskriminacije u izbornom procesu i tome slično. U nastavku se govori o uvođenju zajedničkog obrazovnog sistema, kao o neophodnom preduvjetu za izgradnju otvorenog, pluralnog društva, zatim o izgradnji nezavisnog pravosuđa, temeljnom preispitivanju procesa privatizacije javnih preduzeća, drugačijem odnosu prema prirodnim resursima i obnovljivim izvorima energije, te se zagovara principijelna sekularizacija svih državnih institucija i jednakost svih građana i građanki Bosne i Hercegovine, bez obzira na grupna i individualna opredjeljenja. Na koncu, potpisnici deklaracije obećavaju nepristajanje na bilo kakve nacionalističke principe i koncept vladavine, priznavanje i poštivanje prava svih žrtava ratnih zločina utvrđenih presudama Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije te presudama domaćih pravosudnih organa, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost.
Imajuću u vidu izborni sistem u Bosni i Hercegovini, kao i njezino ustavno uređenje, već iz samog duha deklaracije proizlazi da političke snage koje dokument potpisuju ne mogu formirati vlast bez nacionalista, čak i ako bi na izborima ostvarile nezapamćen uspjeh. Toga su svjesni i sami kreatori deklaracije, koji tvrde da suradnje sa nacionalistima neće i ne može biti, te da se već sada spremaju biti oštra oporba.
- To je realnost. Uz ovakav izborni sistem nemoguće je oformiti vlast bez nacionalista. Dakle oporba je jedina preostala opcija. Od 1996. do danas uvijek smo imali šest-sedam partija na vlasti, a i SDP je u dva navrata ulazio u vlast, ali opet sa nacionalistima i to je to. Demokratska fronta je probala u jednom trenutku, ali to jednostavno nije moguće održati, što onda, prirodno, dovodi do razočarenja u stanovništvu - kaže dr. Neven Anđelić, profesor na Regent’s univerzitetu u Londonu i jedan od autora samog teksta Jahorinske deklaracije.
- Mi možemo mijenjati pojedince, ali uz postojeći izborni sistem nikada ne može doći do suštinskih promjena zbog kojih bi se građani imali prilike uvjeriti da je bez nacionalista na vlasti bolje - dodaje Anđelić, napominjući da je osnova dejtonskog uređenja Bosne i Hercegovine sprečavanje nasilnih sukoba, ali i da je njegov nusprodukt garancija ulaska predstavnika konstitutivnih naroda u vlasti.
Zbog tog sistema, smatra on, nikakve promjene nisu moguće. Slično rezonuje i Amer Bahtijar, urednik portala Tačno.net, koji je ujedno bio organizator sastanka na Jahorini. Bahtijar pojašnjava da je ovo početak okupljanja građanske scene u BiH oko nekih osnovnih načela, te da bi široka građanska fronta na narednim izborima imala šansu da ostvari uspjeh kao začetak promjena koje bi došle tek kasnije.
- Opcije su da se bude ozbiljna opozicija i još da se drugim strankama ponude ista načela da bi se moglo koalirati. Ja sam lično za odlazak u opoziciju, i to je načelo koje su podržali svi potpisnici deklaracije - kaže Bahtijar.
Široka koalicija nenacionalističkih stranaka ima šansu oformiti vlast u mikrosredinama, prije svega u općinama i u pojedinim kantonima u Federaciji BiH. Međutim, i to bi se moglo pokazati kao dvosjekli mač, jer bi i sam pokušaj formiranja vlasti na razini Federacije BiH bez primjerice HDZ-a BiH doveo do homogenizacije i radikalizacije hrvatskog biračkog tijela u Federaciji, što je scenarij kojem smo već svjedočili nakon ulaska Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Čak i ako se zanemare šovenska prebrojavanja Komšićevih krvnih zrnaca i osporavanja njegovog ‘hrvatstva’, nije bilo moguće ignorirati činjenicu da je on u bosanskohercegovačko Predsjedništvo ušao prije svega zahvaljujući glasovima Bošnjaka.
Drugi problem jahorinskog papira je upadljivo odsustvo kako političkih snaga tako i nezavisnih intelektualaca iz Republike Srpske. Osim Srđana Šušnice i Zlatiborke Popov, svi ostali potpisnici su iz federalnog dijela BiH. I sama činjenica da mediji u RS-u uopće nisu prenijeli vijest o jahorinskom sastanku i njegovim zaključcima pokazuje da ovakva ideja u entitetu kojim suvereno gospodari Milorad Dodik za sada nema značajniju podršku.
Popularni bloger, istraživač javnog mnijenja i psiholog Srđan Puhalo, nastanjen u Banjoj Luci, pozdravlja ideju formiranja nenacionalističke političke snage i kaže da bi je ‘sutra rado potpisao’, ali ne krije skepsu glede podrške iz Republike Srpske, sažimajući je u lakonsku tvrdnju: ‘Ni među Hrvatima ni među Srbima nemaš partiju za koju bi se moglo reći da je probosanska.’ Isto misli i već spomenuti Amer Bahtijar.
- Da se ne lažemo, u RS-u to ljude ne zanima, i ovo je još uvijek bitka za Federaciju. Činjenica je da iz RS-a nikakvih reakcija nije bilo, što je znak da to njih ne zanima - kaže Bahtijar.
Najveći problem sa kojim će se suočiti partije okupljene oko Jahorinske deklaracije je izgubljeno povjerenje birača, brojne afere koje opterećuju sadašnje i bivše članstvo Socijaldemokratske partije, kao i pretjerana ideološka šarolikost, prožeta međusobnim sukobima i animozitetima. Prave ljevice u Bosni i Hercegovini još uvijek nema, a stranke koje stoje iza jahorinske inicijative ideološki su u najboljem slučaju pozicionirane kao lijevi centar ili čak desno od centra. Primjer su pojedini istaknuti članovi Građanskog saveza, poput Emira Suljagića, čiji istupi u javnosti često imaju obilježja militantnog bošnjačkog nacionalizma, na kojemu bi mu i pokojna Stranka za BiH pozavidjela.
