Ovog tjedna SDP je održao još jedan u nizu višesatnih sastanaka čiji je jedini zaključak bio da rješenja i dalje nema. Kao da se vrtite u krug, što se događa?
SDP ima problem – krizu vodstva. Određeni dio vodstva ne želi se suočiti s ozbiljnošću problema, a SDP i birači ljevice postali su taoci jednog čovjeka, Davora Bernardića. Trenutno stanje u SDP-u nije ništa gore ni bolje negoli je bilo prethodnih par mjeseci. Ta činjenica pokazuje manjak odgovornosti prema našim biračima koji uperenih pogleda u nas očekuju da rješavamo njihove probleme. Ali ne. Mi se bavimo svojim problemima i iz mjeseca u mjesec gubimo njihovu podršku. Napuštaju nas jer u nama trenutno ne vide alternativu vladajućoj, lošoj koaliciji, ali ni ozbiljnu opciju koja bi sutra mogla doći na vlast i graditi pravedno, otvoreno, solidarno, uređeno, nekorumpirano i socijalno osjetljivo društvo.
Stječe se dojam da kolega Komadina bježi od odgovornosti, što i nije baš očekivano ponašanje od političara njegovog kalibra, ogromnog političkog iskustva i čovjeka koji je želio biti predsjednik sdp-a
Sve su češći komentari ‘oni bi se borili protiv HDZ-a, a ne mogu srediti stvari ni u vlastitoj stranci’ ili ‘oni bi vodili državu, a ne mogu se riješiti ni Davora Bernardića’. Mislite li da su takve kritike realne?
Mislim da su opravdane. Onako kako se ponašate kao opozicija, tako biste se ponašali na vlasti. Onako kako upravljate strankom, tako biste i državom. U našoj stranci vlada kaos, ne reagira se na kršenje statuta, unutarstranačkim izbornim inženjeringom biraju se čelnici organizacija, upisuju se jedni, izbacuju drugi kako bi se manipuliralo izbornim popisima, članovi se sankcioniraju jer kritiziraju vodstvo, a sve to govori da SDP u ovakvom stanju, s ovakvim pravilima igre i vodstvom, nije u stanju odgovoriti na izazove koji se pred socijaldemokraciju stavljaju.
Nabrojali ste niz problema. Koliko toga bi se riješilo ostavkom Davora Bernardića?
Za početak, nama treba potpuni reset vodstva i sadržajnije djelovanje stranke. Čelni ljudi SDP-a moraju reagirati u pravom trenutku. Njihovi stavovi ne smiju biti nejasni našem biračkom tijelu.
Imamo dojam da ste jako razočarani stanjem u stranci. Ovog tjedna ste rekli i da ćete ponuditi ostavku na mjesto potpredsjednice Kluba zastupnika SDP-a ako Bernardić u konačnici preuzme saborski klub.
Ukoliko Davor Bernardić postane predsjednik Kluba, mislim da mora birati svoje suradnike. To trebaju biti ljudi kojima vjeruje i s kojima može raditi. Još uvijek nisam dobila odgovor na pitanje zašto on baš u ovom trenutku želi preuzeti Klub ako je poznato da je prije samo dva mjeseca na sjednici Glavnog odbora kuvertirao svoju ostavku na mjesto zastupnika i očekivao od svih ostalih da učine isto. Mislim da njegov motiv za preuzimanje Kluba nije unaprjeđenje rada SDP-a u Saboru, nego zloupotreba Kluba i to kao instrumenta za unutarstranačke obračune. U takvim uvjetima ne želim i ne mogu raditi.
Misa za Bernardića
Mislite li da biste zbog ovih ili ovakvih riječi mogli snositi iste sankcije kao i četvorica vaših kolega koji su nedavno sankcionirani i to oduzimanjem prava na obnašanje svih funkcija u SDP-u i članskih prava na dvije godine?
Ako ću snositi odgovornost zbog toga što želim da građani u nama vide nadu i da nam ukažu povjerenje, onda sam spremna na to. Ako je cijena mog pomilovanja da budem slijepa pored zdravih očiju i da sviram u orkestru dok Titanik tone, tu cijenu nisam spremna platiti. Želim mirno spavati i moći se pogledati u ogledalo, a kada moj mandat kao saborske zastupnice završi, želim ljudima moći pogledati u oči. Ne pristajem sudjelovati u tome da gasim svjetlo u SDP-u. Kritikama vodstva ne narušavam ugled stranke, nego se distanciram od loših politika i pokušavam doprinijeti da budemo bolji. A tko zna – možda sam ja u krivu, a Davor u pravu. Vrijeme će pokazati. Pitanje je samo koliko će do tada biti propuštenih šansi, izgubljenog vremena i kolateralnih žrtava.
Kada Ivan Vrdoljak počne pričati o obrazovnoj reformi, dobijem blagi osip. Ministrica Divjak pokazuje nevjerojatnu lakoću postojanja i pristupanja reformskim procesima
Što je s onima koji su ostali u Predsjedništvu stranke? Dojam je da su oni koji su suspendirani itekako vidljiviji u javnosti od onih koji su u njemu ostali. Jeste li od njih očekivali više?
Predsjedništvo itekako snosi odgovornost za situaciju u kojoj se stranka nalazi. Kada se kandidirate za neku funkciju, logično je da očekujete i imate neka prava. No ne možete zaboraviti da snosite i odgovornost. U ovom trenutku je vrsta i razina odgovornosti različita jer, uvjeravam vas, svi u Predsjedništvu vide isto, samo su neki odlučili preuzeti odgovornost i nešto poduzeti, a neki se još uvijek prave slijepi kraj zdravih očiju.
Bernardić je ovog tjedna optužio ‘krupni kapital’ i njegove interese za pokretanje postupka njegovog rušenja…
To je isto kao da ja kažem da HDZ svako jutro uplati misu da Davor Bernardić što dulje vodi stranku jer dok je tako, za njih nema straha. Ili kao da kažem da strankom upravljaju neki ljudi kojima je u interesu da SDP ostane u ovako slaboj poziciji. To je ta razina. Jedini tko sustavno ruši Bernardića je on sam.
Poznajete se jako dugo. Zašto se toliko bori za tu poziciju?
To ne znam, morate pitati njega. Gledam ga ovog tjedna na zajedničkoj sjednici predsjedništva kluba kako govori da neće dati ostavku i da nikada nije bio jači – u tom trenutku meni je njega ljudski žao. Podsjeća me na Nerona koji se sprema spaliti Rim i koji je potpuno iracionalan, živi u nekom svom svijetu u kojem su svi protiv njega, a on je jedini ispravan. Tužno je to gledati.
Prema gotovo pitijskim odgovorima Zlatka Komadine o spremnosti za preuzimanje funkcije vršitelja dužnosti stranke, teško je procijeniti što on zapravo želi. Zaboravlja se da je u jednom trenutku bio i kandidat za tu poziciju. Što vi mislite?
Stječe se dojam da kolega Komadina bježi od odgovornosti, što i nije baš očekivano ponašanje od političara njegovog kalibra, ogromnog političkog iskustva i čovjeka koji je želio biti predsjednik SDP-a. Mislim da se u njegovom pitijskom odgovoru ipak krije nešto manje nesigurnosti, a nešto više taktiziranja.
Želite reći da mu odgovara pozicija upravljanja iz sjene?
Ne znam. Ukoliko je točna informacija koja se pojavila u medijima da je Bernardić rekao da je spreman otići s mjesta predsjednika pod uvjetom da se izbori održe odmah, a što navodno nije odgovaralo Zlatku Komadini, stječe se dojam da bi on želio biti formalni v.d., a ustvari predsjednik na duže vrijeme. Ako je moguće i do kraja mandata. To je uvijek htio biti, evo i prilike, bez da se za to pita članstvo koje mu je već jednom reklo ne.
Ne vidim se u drugoj stranci
Bojan Glavašević je također bio aktivan u kritiziranju aktualnog vodstva. Prema svemu sudeći, za njega je svjetlo ugašeno jer je odlučio istupiti iz stranke. To ste ranije komentirali riječima da je ‘trebao ustrajati i mijenjati SDP iznutra’?
Odlazak Bojana Glavaševića iz stranke nije iznenađenje, dosta smo razgovarali i znam koliko je bio nezadovoljan. Izabrao je taj put i želim mu svu sreću. Mislim da su ljudi poput njega potrebni Hrvatskoj i da je njihov angažman u bilo kojem obliku iznimno bitan društvu. Ne moramo svi misliti isto i biti dio istog čopora da bismo željeli da Hrvatska ide naprijed. Osobno sam možda više vezana uz stranku jer sam u njoj provela pola svog života i sve razine, od volontiranja, aktivizma i angažmana na lokalnoj i sada nacionalnoj razini. Ne vidim se u drugoj stranci i mislim da u SDP-u ima još kvalitetnih ljudi koji mogu kreirati dobre zakonske prijedloge, a na vlasti iz provoditi u djelo. Vjerujem da ima nade, iako je trenutna situacija jedna od najtežih u kojima smo se nalazili.
Na lokalnoj razini, koju ste spomenuli, kao kandidatkinja za gradonačelnicu Zadra često ste govorili o Božidaru Kalmeti. Nedavno je dobio funkciju pomoćnika tajnika u HDZ-u, a slučajno ili ne, u jednom od njegovih suđenja glavni svjedok promijenio je mišljenje i više ga ne tereti. Kako to komentirate?
Božidar Kalmeta je politički i društveni fenomen. Mačka s devet života, vještija u političkom preživljavanju i od Sanadera koji je slovio za mahera. Njegova revitalizacija u samom vrhu HDZ-a u mnogome otežava intenciju premijera Plenkovića da HDZ prikaže kao jednu modernu demokršćansku i proeuropsku stranku.
Toj intenciji ne pomaže ni nedavno glasanje u Europskom parlamentu, kada su se HDZ-ovi zastupnici jasno svrstali na stranu Viktora Orbana?
Apsolutno. To pokazuje da vuk dlaku mijenja, a ćud nikada. Bez obzira na to tko je predsjednik HDZ-a, njihove su pozicije iste. Umiveno lice Andreja Plenkovića ne znači da se promijenio način na koji upravljaju – od sumnji u namještanje natječaja do ultrakonzervativnih iživljavanja prema drugima i drugačijima. Razlike su samo u nijansama. Možda je Plenković samo, u skladu sa svojim europskim ambicijama, skloniji provoditi neke europske politike, što možemo vidjeti na primjeru Istanbulske konvencije. No opet, s druge strane, provodi ih uz ograde na koje je prisiljen, a u svojim redovima nema snage reći ‘ne’ onima koji su nasilni.
Aktivni ste i na polju obrazovnih politika. Jedno vrijeme radili ste kao pomoćnica ministra, a danas ste i u saborskom Odboru za obrazovanje. Boris Jokić, čovjek koji je vodio proces Cjelovite kurikularne reforme, ustvrdio je da je ona mrtva. Ministrica Blaženka Divjak ne slaže se s tim i nedavno pokrenuti eksperimentalni program ‘Škola za život’ vidi kao veliki uspjeh. Što mislite o tome?
Blaženka Divjak u godinu i nešto koliko je ministrica uspijeva u svom naumu da bude, postane i ostane jedna PR ministrica. Vješto njeguje svoj imidž u javnosti, a iza toga se krije jako malo, gotovo ništa sadržaja. Zašto bi nas to čudilo ako predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak reformu svodi na svoje tweetove i printa ih na jumbo-plakate? Kada Ivan Vrdoljak počne pričati o obrazovnoj reformi, dobijem blagi osip. Ministrica Divjak pokazuje nevjerojatnu lakoću postojanja i pristupanja reformskim procesima, kao da joj je moto ‘kako ćemo, lako ćemo’. Upitno je kakvi će biti ishodi ovoga što su oni zamislili, ali to nije Cjelovita kurikularna reforma. Njezin PR tim može uložiti silne napore, ali ne mogu to izjednačiti jer to naprosto nije točno. Ipak, najveću odgovornost za propast te reforme snosi HDZ koji je to dopustio.
Prošlo je gotovo godinu dana od jednog intervjua u kojemu ste rekli da se više nećete natjecati za gradonačelnicu ili za čelno mjesto gradskih organizacija, da ćete se posvetiti saborskom radu, ali i da ne znate koliko ćete još moći ‘gorjeti za politiku’. Jeste li danas bliže odgovoru na to pitanje?
Nisam se ponovno kandidirala jer sam vodila organizaciju četiri godine i izgubila sam na izborima na koje sam izašla. Moj ostanak ne bi dozvolio da se razvije netko novi za tu bitku. Novi ljudi trebaju dobiti šansu. To mi je ostavilo više vremena za saborski mandat i mislim da to radim korektno. Držim se tema u kojima sam iskusna i stručna, nisam političarka opće prakse ili Vegeta da se miješam u sve. Želim ovaj mandat odraditi do kraja, ponajviše pokušati pozitivno utjecati na naš obrazovni sustav. Istina jest da vam ponekad ponestane entuzijazma i da je svaki misleći čovjek sklon konstantnom preispitivanju i dvojbi, ali optimizam me još nije napustio.
