>

novosti logo

Politika / Balkan Politika / Balkan

Savez protiv sporazuma

Savez za Srbiju očito namjerava bojkotom izbora srušiti Briselski sporazum i spriječiti nastavak pregovora s Prištinom – iz govora Vuka Jeremića može se zaključiti da je jedina ‘normalna i demokratska Srbija’ ona koja neće normalizirati odnose s Kosovom

Otkad je Savez za Srbiju odlučio da će bojkotirati redovne parlamentarne izbore koji će se održati u proljeće sljedeće godine, na sve strane trubi da se na to odlučio zato što u sadašnjim okolnostima u Srbiji oni ne mogu biti fer i pošteni. SzS je odbio sudjelovati i u pregovorima o poboljšanju izbornih uvjeta koji već neko vrijeme uz posredovanje europarlamentaraca i nevladinih organizacija vode predstavnici vladajućih i dijela opozicije. No jedan od lidera SzS-a i predsjednik Narodne stranke Vuk Jeremić ovih je dana na osnivanju općinskog ogranka svoje stranke u Vrnjačkoj Banji otvorenije nego inače potvrdio da je priča o bojkotu zbog fer i poštenih izbora obična politička duda varalica.

Jeremić je naime uvjeren da ‘vrlo brzo, već sledeće godine, dolazi na naplatu pakt sa đavolom koji je 2012. godine SNS sklopio o Kosovu sa delom međunarodne zajednice’. Stoga, smatra Jeremić, dio međunarodne zajednice traži od srpske opozicije da sudjeluje na izborima jer ‘znaju da odluka Beograda o Kosovu ne bi bila legitimna ako bi je donele institucije izabrane na osnovu izbora koje bi opozicija bojkotovala’. Zato Jeremić nema dileme: ‘Isključiva svrha izlaska na izbore na proleće sledeće godine jeste davanje legitimiteta Vučićevom priznanju Kosova kao nezavisne države. Bojkot je jedini način da pokvarimo taj plan. Učiniće apsolutno sve da nas nateraju da izađemo na unapred nameštene izbore. Ali ako ostanemo jedinstveni, ne podlegnemo pritiscima i istrajemo u bojkotu, Vučićeva upotrebna vrednost će postati veoma mala u očima onih koji su ga doveli na vlast.’

Drugim riječima, Europska unija i SAD doveli su Vučića i njegove naprednjake na vlast u Srbiji jer su, za razliku od bivšeg predsjednika Borisa Tadića i tadašnje njegove, Jeremićeve i Đilasove Demokratske stranke, pristali potpisati Briselski sporazum o normalizaciji odnosa s Prištinom, a u konačnici, po Jeremićevim tvrdnjama, priznat će i Kosovo kao nezavisnu državu. Bojkot izbora zato je ‘najbrži put ka promeni vlasti’, uvjeren je Jeremić, jer međunarodni sponzori odreći će se Vučića nakon što im neće moći isporučiti naručeno priznanje Kosova. Svoj govor u Vrnjačkoj Banji Jeremić je završio klikćući: ‘Mi nećemo prodati dušu đavolu. Ne smemo se prodavati ako hoćemo da izgradimo drukčiju – normalnu i demokratsku Srbiju. Narodna stranka će ostati čvrsta, mi smo najprincipijelnija i najčvršća opoziciona organizacija u Srbiji.’

Jedina ‘normalna i demokratska Srbija’, tvrdi dakle Jeremić, ona je koja neće normalizirati odnose s Prištinom i koja Kosovo nikada i ni pod kojim uvjetima neće priznati kao samostalnu državu. Bivši i sadašnji lideri i članovi DS-a, sada okupljeni u Savezu za Srbiju, odlučili su bojkotom izbora srušiti Briselski sporazum i spriječiti nastavak pregovora Beograda i Prištine o normalizaciji međusobnih odnosa, vođenih u mandatu dosadašnje Europske komisije. I dok većina drugih lidera SzS-a kao zmija noge kriju da im je to glavni cilj, tvrdeći da će izbore bojkotirati zbog lošeg izbornog i medijskog zakonodavstva i nepoštenih izbornih i medijskih uvjeta, iako su ih uglavnom oni kreirali i u praksi oživotvorili, Jeremić i lider Dveri Boško Obradović sve otvorenije u ime SzS-a govore kako im je zapravo jedini cilj srušiti s vlasti reformirane radikale predvođene Vučićem koji sada kao srpski naprednjaci zagovaraju pregovore s Prištinom i postizanje sporazuma u kojemu ni srpska ni albanska strana ‘neće sve dobiti, ali ni sve izgubiti’, premda su i sami donedavno gudili da je ‘Kosovo srce Srbije’.

Iako istraživanja javnog mnijenja kažu da SzS nema skoro nikakvih šansi da ugrozi izbornu pobjedu Vučićevih naprednjaka, nedavno održani izbori na Kosovu sugeriraju da su zagovornici pregovora o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine itekako ranjivi, pogotovo ako godinama drže vlast u svojim rukama i podlegnu ‘čarima’ korupcije, nepotizma i jalovog upravljanja državom. Koalicija kosovskih ratnih zapovjednika, koja je godinama vladala Kosovom unatoč prozivkama zbog korupcije i kriminala, ovaj put je izbore izgubila nakon što je pristala na pregovore s Beogradom i potpisala Briselski sporazum. Samoopredjeljenje Albina Kurtija i Demokratski savez Kosova Ise Mustafe dobili su većinsko povjerenje birača tek nakon što su optužbama protiv vladajućih za kriminal i korupciju dodali i optužbe da su u pregovorima o normalizaciji odnosa s Beogradom izdali kosovske nacionalne interese. Jeremić i Obradović u Srbiji rade ono što je Kurti godinama radio na Kosovu rušeći Thacija zbog potpisivanja Briselskog sporazuma i pristanka da Srbi na Kosovu osnivanjem Zajednice srpskih općina (ZSO) dobiju političku, teritorijalnu i kulturnu autonomiju. No Kurti je kosovsku vladajuću ekipu uspio definitivno potkopati tek nakon što se Thaci pokušao riješiti ZSO-a tako što je s Vučićem počeo pregovarati o etničkoj podjeli Kosova i promjeni srpsko-kosovske granice, odnosno nakon što se upustio u pregovore o varijanti konkretnog sporazuma kojim bi se eventualno riješio spor Beograda i Prištine. Samoopredjeljenje i DSK i nakon izborne pobjede i prije preuzimanja vlasti nastavljaju zagovarati rušenje Briselskog sporazuma i prekid bilo kakvih pregovora s Beogradom osim o međusobnom priznanju.

Drvlje i kamenje koje su Kurti i Mustafa, ali i brojni albanski analitičari s Kosova i iz Sjeverne Makedonije, sasuli na albanskog premijera Edija Ramu zato što je pristao sudjelovati u inicijativi stvaranja ‘malog Šengena’, samo dodatno svjedoči da nacionalističko ludilo na Balkanu ima još uvijek dosta rezervnog pogonskog goriva. Iako je ‘mali Šengen’ zapravo tek inačica sporazuma CEFTA i Berlinskog procesa, uglavnom puka operacionalizacija pojedinih njihovih ekonomskih dijelova, dočekan je na nož i proglašen novom velikosrpskom ujdurmom kojom se pokušava Kosovo i druge zapadnobalkanske države uvući u novu balkansku federaciju pod srpskom kapom, umjesto da ih se pusti da slobodno i samostalno kroče u članstvo Europske unije. Oni koji su do jučer žarko hrlili u zagrljaj CEFTA-e i pjevajući trčali na poziv Angele Merkel na osnivanje Berlinskog procesa, tvrdeći da će sudjelovanjem i suradnjom u njima lakše i brže doći i do članstva u Uniji, preko noći su u ‘mini-Šengenu’ kao njihovom omanjem surogatu prepoznali veliku opasnost za svoje nacionalne interese. I onda se čude što u Europskoj uniji raste otpor prema njezinu proširenju na zapadni Balkan, gdje države-nacije u ‘malom Šengenu’ vide crnog vraga, a navodno bi htjele u ‘veliki Šengen’, iako u njemu vladaju pravila koja su kudikamo složenija i zahtjevnija i za razvijene demokratske države, a kamoli za balkanske države u pelenama. Takvih ostrašćenih država-nacija u Europskoj uniji već ima popriličan broj, a kako stvari u njoj idu, uskoro bi ih moglo biti i previše i bez zapadnobalkanske šestorke i njezinih političkih elita koje i kad su im usta puna EU-a, ne vide dalje od svojeg nacionalističkog nosa.

1/1