Koji će pravci ekonomske politike Vlade Srbije biti udarni u sljedećoj i godinama koje slijede može se iščitati u izvještajima i analizama Fiskalnog savjeta Srbije iz lanjske i prijašnjih godina. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić ovih je dana primjerice najavio da će Vlada do kraja godine predložiti novi investicijski plan vrijedan pet do deset milijardi eura koji će se realizirati u sljedećih četiri do pet godina. Precizirao je da će novi državni investicijski ciklus biti usmjeren prema izgradnji novih kilometara autocesta, željezničkih pruga, beogradskog metroa i drugih velikih infrastrukturnih prometnih projekata, ali i kanalizacije, vodovoda, pročišćivača otpadnih voda i sličnih komunalnih projekata na području cijele Srbije. Stanovnicima beogradskih naselja na lijevoj obali Dunava Vučić je pak odmah nakon nedjeljnog potopa, koji se zbog rekordne kiše, ali i katastrofalne komunalne infrastrukture sručio na njihove domove i ulice, obećao da će već u proljeće sljedeće godine državne i gradske vlasti započeti izgradnju kanalizacijske mreže vrijedne oko 80 milijuna eura kako stotinjak tisuća stanovnika tog dijela Beograda više ne bi strepilo od svake malo jače kiše i poplava koje one izazivaju u njihovim naseljima.
O novom državnom investicijskom ciklusu, o kojemu danas govore Vučić i srpska Vlada, Fiskalni savjet Srbije piše već nekoliko godina u svojim analizama i izvještajima. I u izvještaju o svom radu u lanjskoj godini, koji je prošlog tjedna podnio parlamentu Srbije, Fiskalni savjet je podsjetio da je ‘u više navrata isticao nedovoljna izdvajanja za javne investicije kao jedan od najvećih fiskalnih problema Srbije. Izdvajanje za javne investicije najkvalitetniji su vid javne potrošnje budući da najviše utiču na ubrzanje privrednog rasta u kratkom roku (angažuje se domaća radna snaga, građevinski materijali se uglavnom proizvode u zemlji i drugo), a imaju i dugoročni pozitivan uticaj na privredni rast jer unapređuju kvalitet infrastrukture’. ‘Srbija, međutim, duže od decenije zaostaje u izdvajanjima za javne investicije u poređenju sa drugim zemljama CIE zbog čega je domaća infrastruktura u mnogo lošijem stanju u odnosu na uporedive zemlje’, nastavlja Fiskalni savjet i dodaje da se po niskim izdvajanjima za javne investicije ističe razdoblje nakon 2013. godine u kojemu se njihova vrijednost spustila na dva posto BDP-a, dok se u sličnim zemljama za njih izdvajalo dvostruko više – četiri posto BDP-a. Nakon što je konstatirao da su u ovoj godini učinjeni značajni pomaci jer su budžetska izdvajanja za javne investicije porasla na 3,9 posto BDP-a, Fiskalni savjet sugerira srpskim vlastima da bi ih već u sljedećoj godini trebalo povećati na 4,5 posto BDP-a, a potom i na oko pet posto u srednjoročnom razdoblju. Pritom precizira da su ‘dva glavna kanala preko kojih bi trebalo povećati javne investicije: 1) izgradnja putne i železničke infrastrukture i 2) povećanje ulaganja u zaštitu životne sredine (prečišćivači otpadnih voda, zatvaranje nesanitarnih deponija i otvaranje novih regionalnih centara sa postrojenjima za tretiranje otpada i drugo’.
Već sljedeće godine Vlada bi u budžetu trebala i mogla u odnosu na ovu godinu izdvojiti dodatnih 200 milijuna eura za izgradnju nove cestovne i željezničke infrastrukture, zagovara Fiskalni savjet, a izračunali su i da bi za zaštitu životne sredine ovogodišnja budžetska izdvajanja trebalo povećati za dodatnih 500 milijuna eura, što je nešto više od kapaciteta sadašnjeg državnog budžeta, zbog čega bi trebalo donijeti i dodatne mjere kojima bi se ponajprije reformirale lokalne razine vlasti i njihova izdvajanja za zaštitu životne sredine. Analize Fiskalnog savjeta govore da bi Srbija u narednih deset godina morala u zaštitu životne sredine (kanalizacija, vodovod, zbrinjavanje otpada…) uložiti oko 8,5 milijardi eura budžetskog novca, a zauzvrat bi osigurala dodatni godišnji rast BDP-a od najmanje 0,5 posto.
Sudeći po Vučićevoj najavi da će Vlada do kraja ove godine predložiti novi državni investicijski plan izgradnje prometne i komunalne infrastrukture, prijedlozi i inicijative Fiskalnog savjeta neće ostati mrtvo slovo u njihovim analizama i izvještajima. Premda su te analize i izvještaji u medijima i javnosti prilikom njihovih objava doživljavani kao žešća kritika vladajuće ekonomske i fiskalne politike, zbog čega su izazivali i burne reakcije pojedinih resornih ministara i dužnosnika vladajuće koalicije, Fiskalni savjet se kao neovisna institucija ipak nametnuo kao jedan od najuvjerljivijih inicijatora reformskih promjena u fiskalnoj i ukupnoj ekonomskoj politici aktualnih srpskih vlasti.
Taj utjecaj se mogao nazrijeti već na početku fiskalne konsolidacije u koju je krenula naprednjačka koalicijska vlada prije šest godina, jer su članovi Fiskalnog savjeta bili među rijetkima koji su javno podržali rigorozne mjere štednje u sustavu plaća u javnom sektoru i mirovina, što se na koncu pokazalo kao najefikasnija mjera u spašavanju Srbije od bankrota i dovođenja zemlje u mirnu fiskalnu luku. Fiskalni savjet je, međutim, prednjačio i u zahtjevima da se privremeno smanjivanje plaća i mirovina ukine odmah nakon što su njihove analize pokazale da se njihov udio u BDP-u spustio na razinu fiskalne održivosti (devet odnosno 11 posto BDP-a), što su i vladajući nakon kraćeg premišljanja prihvatili. No nisu uspjeli držati korak s prijedlozima Fiskalnog savjeta da paralelno s vraćanjem plaća u državnom i javnom sektoru na staru razinu definiraju i novu produktivniju sistematizaciju radnih mjesta nakon što su broj zaposlenih spustili čak i ispod optimalne razine te reformiraju čitav sustav plaća u državnim i javnim službama kako bi otklonili sve nedostatke koji su uredno popisani i opisani u njihovim analizama. Umjesto da to učine na koncu lanjske godine, vladajući su cjelovitu reformu državnog i javnog sektora, uključujući i reformu sustava plaća, odgodili za početak sljedeće, ali su se načelno suglasili s preporukama i prijedlozima Fiskalnog savjeta.
Slično se dogodilo i s promjenama u mirovinskom sustavu, s privatizacijom i reformama državnih i javnih poduzeća, a vladajući su morali šutke progutati i knedlu koju im je Fiskalni savjet servirao svojom analizom u kojoj je kvantificirao štetu koju korupcija i klijentelizam nanose srpskoj privredi i BDP-u. Dojam je, međutim, da se Fiskalni savjet nametnuo kao neovisna institucija za čije se inicijative i prijedloge više ne postavlja pitanje hoće li ih vladajući ugraditi u svoju fiskalnu i ekonomsku politiku, nego samo kad će to uraditi. Zato je sve očitije da ono što je Fiskalni savjet jučer predlagao vladajući danas već makar djelomično realiziraju ili pak najavljuju kao svoje skorašnje projekte i inicijative.
