Tekst na portalu Novog lista od 29. rujna pod naslovom ‘U staroj tvornici ulja Zvijezda: Bandić i Lustig otvaraju Muzej holokausta’ donosi razgovor novinara Borisa Pavelića s gospođom Natašom Popović, direktoricom Festivala tolerancije – Festivala židovskog filma. Grad Zagreb i Festival (suvremenog) židovskog filma osnovali su ove godine Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, s jednakim udjelom od po 10.000 kuna, i taj će Centar aplicirat na EU fondove za sredstva za otvaranje Muzeja holokausta u Zagrebu. Gospođa Popović naglašava da će Muzej holokausta ujedno biti i ‘muzej tolerancije’, kao i da još nisu razgovarali s predstavnicima zajednica koje su u Zagrebu pretrpjele holokaust: židovskim, srpskim, romskim i drugim.
Nedvojbeno je da ovom društvu treba i obrazovanja i odgoja u kojem bi se promovirala tolerancija. Jasno je da su holokaust kao i genocid koji je ustaški režim provodio nad Srbima i Romima tokom Drugog svjetskog rata (ustaški se teror obrušio i na mnoge Hrvate) dobri primjeri kuda ideološka, u ovom slučaju rasističko-nacionalistička, netrpeljivost vodi u svojim krajnjim konzekvencama. Naziv holokaust za genocid nad Židovima počinjen od strane nacističke Njemačke i o njoj ovisnih kvislinških režima dolazi od grčke riječi holokaustos, doslovno ‘cijeli spaljen’, i označava žrtve paljenice, životinje koje su kao žrtve Bogu bile spaljivane na oltarima. U tom smislu ne odnosi se na genocide koje su ti isti režimi počinili nad drugim narodima.
Što se tiče obrazovanja o holokaustu i posljedicama netolerancije, taj proces već godinama provodi Židovska općina u Zagrebu kroz svoju Šoa akademiju (šoa – alternativni naziv za holokaust, od shoah, hebrejski – velika nesreća) koju vodi Sanja Tabaković.
Ima nekoliko momenata koji sugeriraju oprez i rezerviranost prema ovoj, inače hvale vrijednoj inicijativi.
U intervju portalu Nacionala od 8. travnja 2016. pod naslovom ‘Ista retorika desnice i ljevice razlog je jačanju ekstremizma’ gospođa Popović na pitanje o njenom susretu s ministrom Zlatkom Hasanbegovićem kaže da ‘ministar prati naš rad i pohvaljuje nas’. Pohvala Zlatka Hasanbegovića ne zvuči kao najbolja preporuka za nekoga tko tvrdi da se bavi promicanjem tolerancije i istine o holokaustu i genocidu tokom Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.
Gotovo u isto vrijeme, u proljeće 2017., kad Festival židovskog filma potpisuje ugovor s Gradom Zagrebom, ljudi iz Grada koji su odlučili o tom ugovoru dodijeljuju Nagradu Grada Zagreba Jakovu Sedlaru koji u svom filmu ‘Jasenovac – istina’ tendenciozno laže o logoru Jasenovac, služeći se lošim falsifikatima.
O vrsti ‘tolerancije’ koja postoji u hrvatskom društvu govori i činjenica da je odmah poslije dobivanje nagrade Jakov Sedlar imenovan savjetnikom za kulturu rektora Zagrebačkog sveučilišta.
Počasni predsjednik Festivala židovskog filma gospodin Branko Lustig, kao član Skupštine grada Zagreba, nije htio glasati za prijedlog promjene imena Trg maršala Tita. Svakome tko o prilikama u NDH išta zna, a g. Lustig zna, jasno je da je za Židove u NDH jedini spas od holokausta, jedini izbor ljudskog dostojanstva, bio odlazak u partizane i NOB na čijem čelu je bio Tito. G. Lustig svoje je neglasanje izveo na način da je svoj glas, presudan, delegirao na čovjeka za kojeg se znalo da će glasati za promjenu imena Trga.
S obzirom na činjenicu da je Narodnooslobodilački pokret bio najveći kolektivni ‘pravednik među narodima’ na ovim prostorima, organizatori Muzeja holokausta u staroj tvornici ‘Zvijezda’ mogli bi ipak na pročelju zgrade ostaviti stari simbol tvornice. Kako se pod tolerancijom ne bi serviralo licemjerje.
Tekst predsjednika Antifašističke lige prenosimo s Autografa
