>

novosti logo

Kolumne Kolumne

SF Jebenhausen

Stuckateur Gudžević nema nikakvih nelagoda po pitanju imena kluba koji pomaže i za koji, može se reći, živi. On ne živi u Jebenhausenu, ali živi za SF Jebenhausen. Stanuje u Salachu, šest kilometara od Jebenhausena, radi svuda po međuriječju Neckar/Fils, a jedva čeka da nedjelja dođe, da stane uz bijelu liniju igrališta

Oni koji su u balonu za sport na zagrebačkom Trnju, na sintetičkoj travi, godinama sa mnom igrali nogomet, znaju da sam opremu za ta loptanja nosio u ‘dvospratnoj’ torbi koja je na donjem ‘spratu’ imala natpis u dva reda Sportfreunde/ Jebenhausen, a na gornjem je pisalo Stuckateur/ Gudzevic. Desno od ovoga drugog natpisa je bila nacrtana stisnuta šaka desne ruke sa dignutim palcem, a uz nju podebljan broj 1, što je reklamna poruka i preporuka. Prvih dana je onaj donji natpis na mojoj torbi kod ljudi izazivao smijuljenje i sumnju u mogućnost da takvo sportsko društvo može postojati. Jedan od domara balona za sport u Trnju čak mi je rekao da je moja torba nastala iz malo neslane šale.

A nije nikakva bila šala. Ta torba je dio opreme koju imaju igrači ekipe Sportfreunde Jebenhausen iz Jebenhausena, a dobio sam je na poklon od onoga Gudzevica uz čije prezime stoji Stuckateur.

Taj Gudžević sa kljastim ž i ć na toj torbi, zove se Sabahudin i sin je moga starijeg brata Hazba. Mi ga zovemo Sabahko ili Bako. Stuckateur bi na našem jeziku bio nešto kao fasader. Stuckateur Gudzevic je sada sponzor za dresove fudbalske sekcije društva SF Jebenhausen, kluba koji igra u prvenstvu lige po imenu Kreisliga A3 na području između rijeka Neckar i Fils. Domaćin je SFJ na igralištu sa dobrom prirodnom travom, koje ima adresu Jebenhäuser Straße 100. Ako računamo od Bundeslige naniže, SF Jebenhausen bi bio član neke osme lige. Igrači imaju dresove najčešće boje bordo ili trule višnje i na prsima im stoji i Stuckateur Gudzevic i ona desna šaka sa dignutim palcem i brojem 1. Iznad reklame, na lijevoj strani prsa, stoji grb kluba. Grb, kao grb, štit je, podijeljen ‘dijagonalno’ na dva dijela. Na vrhu, na crvenoj podlozi bijelim slovima piše Jebenhausen, a na lijevoj polovini, na crnoj podlozi, stoje tri bijela slova SFJ, napisana ukoso, odozdo nagore; u drugoj polovini na zelenoj podlozi nalazi se ‘štitić’, kojem na vrhu stoji crvena vrpca, a ispod nje, na bijeloj podlozi stoji jelensko rogovlje, ono iz grba grada Göppingena, koje čuva sjećanje na čin kad je štaufenski posjed prešao pod vlast Württenberga. Stuckateur Gudzevic je od sponzora za klupske torbe napredovao u sponzora za dresove, što se njemački zove Trikotsponsor. U SF Jebenhausen Stuckateur Gudzevic je ušao prije jedanaest godina. Kad sam prvi put čuo za Jebenhausen, i upoznao Velja Vučekovića, koji je ondje stanovao, nisam znao ni da postoji to sportsko društvo, a kamoli da sam mogao slutiti da će moj sinovac biti njegov dio.

A Sabahudin Gudžević je, kad se kod nas zaratilo, došao svojim roditeljima u Eislingen, pa se zaposlio, pa otvorio firmu za fasade na kućama. A za SF Jebenhausen on je važan toliko da su mi svi oko kluba rekli kako je SFJ nezamisliv bez njega. On se bavi ne samo biranjem i izradom dresova, trenirki i torbi za igračku opremu, već i organizacijom utakmica, pripremom terena, povlačenjem linija, postavljanjem mreža na golove, opskrbom igrača pićem, pomaže pri izradi informativnog sveska za svaku domaću utakmicu. A pregovara i sa igračima i roditeljima igrača. Učestvuje u akcijama skupljanja starog papira, klupskih svečanosti i proslava, što su sve izvori s kojih se prikuplja novac za klub. Nije bez neke što Stuckateur Gužević ima nadimak Alle. To na njemačkom znači svi. Znači i sve i sva (množina ženskog i srednjeg roda). Otkud mu taj nadimak, tu se tumačenja ne slažu. Neki iz bliže porodice koji smatraju da se Bako oko kluba i previše troši, a i da i novca oko kluba previše troši, kažu da je nadimak dobio otuda što u klupskom biffeu kad čašćava kaže alle, što bi značilo nešto kao ‘piće za sve’. Drugi, oni oko kluba, kažu da mu nadimak dolazi od privrženosti fudbalskoj ekipi. Ova, naime prije utakmice, kad ono svi igrači stanu u krug pa zagrljeni i pognuvši glave k travi, uglas kaže ritualnu mantru einmal SF immer SF (jednom Jebenhausen vazda Jebenhausen). E tu je mantru on proširio njemačkom einer für alle, alle für einen, a ovu izgovara tako da počinje i završava sa alle: Alle für einen, einer für alle! Tome u osnovi stoji latinsko unus pro omnibus, omnes pro uno, koje je prvi put upotrebio Alexandre Dumas u romanu ‘Tri mušketira’: jedan za sve, svi za jednog.

Alle Gudžević, naravno, gleda svaku utakmicu SF Jebenhausena. Gledao sam utakmicu koju je njegov klub kao domaćin nedavno igrao protiv Kultursportverein Türk iz Geislingena, i gledao kako Alle gleda igru. Izdvoji se, ode iza protivničkog gola i namjesti se tako da nipošto ne smeta golmanu te odande prati svaki pokret igrača na igralištu. Kad se promaši prilika, uhvati se za glavu, kad akcija obećava, on se ukipi, kad sve ode uništa, on udari dlanom o dlan tako da gornja površina jednog dlana udari o donju drugog. Isto i u drugom poluvremenu, samo stane iza suprotnog gola.

Stuckateur Gudžević nema nikakvih nelagoda po pitanju imena kluba koji pomaže i za koji, može se reći, živi. On ne živi u Jebenhausenu, ali živi za SF Jebenhausen. Stanuje u Salachu, šest kilometara od Jebenhausena, radi svuda po međuriječju Neckar/Fils, a jedva čeka da nedjelja dođe, da stane uz bijelu liniju igrališta. Ono što je legendarni Nikšičanin i Jebenhaužanin Veljo Vučeković rekao, kako je njemu Jebenhausen zapravo Lebenhausen (životište), moglo bi važiti i za Sabahudina Gudževića. Reklama njegove firme stoji razapeta između dva stupa iza sjevernog gola. On je, uz komplete opreme za sve igrače, naručio i trenirke i majice s natpisom imena kluba i za svoju ženu i djecu. Dok su njegova odrasla djeca Almina i Adnan opuštena u pogledu natpisa na tim komadima odjeće, njihova majka Safija preneražena je već pri samoj pomisli da bi, kojim slučajem, za vrijeme godišnjeg odmora, mogla u trenirci sa onim natpisom na leđima ili s onom torbom u ruci proći duž rijeke Raške ili kroz novopazarsku čaršiju. Zato tu robu rado poklanja. Zato ja sada imam dvije torbe, a i bez njenih poklona imam nekoliko majica, jednu trenirku i jednu žutu duksericu. I moj sin Zeno je opskrbljen pokojom majicom za treninge. Neko iz njegova društva u Zagrebu uslikao ga je s grbom SF Jebenhausen na majici i sliku objavio na Facebooku. Objava je dobila preko hiljadu lajkova, ali je iz nekih komentara dolazila i ozbiljna sumnja u mogućnost da ekipa s imenom Jebenhausen može postojati. Većini naših ljudi je milo da taj toponim smatra izmišljotinom nekog mangupa.

SF Jebenhausen ove jeseni igra loše, i uglavnom gubi utakmice. Ima samo devet bodova, dvije pobjede, četiri neriješene igre i osam poraza. Ostanak u ligi je zadatak svih u klubu. Trener Sebastiano Cappadona, rodom sa Sicilije, čini sve da ekipu trgne iz letargije. Trikotsponsor Gudžević kaže kako je razlog loših igara u tome što su klub na kraju prošle sezone napustila dva gol-igrača: Timo Khalil i David Govorušić.

Mali klubovi često liče na krčme koje se loptaju. SF Jebenhausen je imao čuvenog i nezamjenljivog beka Andreasa Görischa zvanog Riba (Fisch) koji je neredovno i trenirao i igrao, a živio je, što se rekne, neuredno. Nekoliko sati uoči neke važne utakmice, čovjek iz stručnog štaba je otišao po Ribu da ga zamoli e da popodne nastupi za ekipu. Pozvonio je na vrata njegova stana u Börtlingenu, otvorila je Ribina žena. Danas Fisch mora igrati, došao sam po njega. Nije kod kuće, otišao je po cigarete, bio je ženin odgovor. Dobro, ja ću ga sačekati da se vrati. Ali, gospon treneru, Riba je po cigarete otišao u četvrtak, a danas je nedjelja.

A pretprošle godine je SF Jebenhausen kao domaćin igrao prvenstvenu utakmicu protiv KSG Eislingena, i u 83. minuti utakmice imao vođstvo od 7:1. Za sedam minuta do devedesete, i pet nadoknade, primio je šest golova! O tih 7:7 se danas pričaju priče. Otada se kaže: ništa nije nemoguće za SF Jebenhausen.

1/2