Do mojih je ušiju još u djetinjstvu doprlo da je prva tkalja svile bila vila Pavila. I vila je bila iz Bruse. Mi smo mislili da se svila rodila u Brusi. Ko umije biti pametan, neka pametuje, ja ne umijem: da li je moguće da je u imenu Pavila ostala takma s tkalačkih prsta Pamfile?
Piše Sinan GudževićOtkad sam čuo da će Vienna pješice ići u Kinu, shvatio sam da je ona Goetheova riječ o Siciliji za nju bila motiv samo za Siciliju, a na pješačenje do Kine se daje da bi imala više vremena (i prostora, o da!) da bude sama sa sobom. Da se sjeća i da priča sama sa sobom
Piše Sinan Gudžević‘Stojimo tako na komadiću jedne uske kamene staze (Zoran je zove polica), jedva širem od cipele broj 44, vezani konopima za željeznu sajlu na stijeni, preusko je da bi se moglo sjesti. Pao mrak. A noć božanstvena, nebo puno zvijezda, bez ijednog oblaka, nenormalno topla noć za datum 31. decembar…’
Piše Sinan GudževićDragana Rajblović o svom himalajstvu piše i govori bez mistificiranja, i knjiga i pričanje su joj svjedočenje o sjaju i tami ljudskoga penjanja i hrljenja u visine viskokih planina. Ista je i kad priča izvan pozornice i bez mikrofona, sa samo jednim slušaocem, kad govori o svom pradjedu Josefu i o svom djedu Vaclavu Reiblu
Piše Sinan GudževićDa sam izdavač, objavio bih prevode svih pjesama pjesnikinje Aguirre. One sve ranjavaju kao što ranjavaju sati u onoj opomeni na srednjovjekovnim sunčanim časovnicima, vulnerant omnes. Ali nijedna ne ubija, svaka oživljava i traži pravo da se život živi
Piše Sinan GudževićPrvog aprila 2019. spoznali smo da je knjiga ‘Iza sedam logora’ posljednja knjiga u kojoj je za života Hrvoje Polan objavio svoje fotografije
Piše Sinan GudževićSve što je u knjizi ‘Ne ubiti pticu drozda’ nije drukčije nego ono što je Brana Petrović pričao kad je pričao ozbiljno i kad se gonetalo da li priča ozbiljno: duboko, posvećeno i s neskrivenom pogođenošću. Kakav je bio u životu i među ljudima, takav je i u kolumnama: humoran i humorističan, žalostan u veselju, a veselnik u žalosti
Piše Sinan GudževićMachbuba je bila robinja, koju je grof od Muskaua kupio na tržnici robova u Kairu i doveo je u Muskau. Grof od Muskaua bio je putopisac, književnik, dandy i snob, i luđak i dijete, ali, po jednodušnom mišljenju mjerodavnih stručnjaka, genijalan uređivač parkova i onoga što se u našem jeziku zove zelene površine
Piše Sinan GudževićGünter zaključi kako su zmije danas učinile da nas trojica ljudi ispadnemo kao biljke s korijenjem prema gore, a s listovima prema dolje. Meni se ta slika dopala pa sam ga pitao otkud mu. On kaže da mu je malo od Aristotela, a malo od priče njegova oca
Piše Sinan GudževićOd Güntera sam saznao da postoji zimzeleni hrast, i čuo kako ga nauka zove: quercus ilex. Kad je vidio moju iznenađenost, rekao je da je to saznanje često iznenađenje i za mnoge botaničare, da se zimzelenost toga hrasta u ponekim leksikonima i atlasima drveća označava čak znakom uzvika
Piše Sinan GudževićCrkva po imenu Santi Nicolò e Cataldo nalazi se na velikom gradskom groblju, i u baroknom gradu Lecce ona je posljednji spomen na normanskog kralja Tancredija. U groblje se ulazi kroz skromna vrata uz samu crkvu. Palme, oleandri, eukaliptusi. I prvi grob, s lijeve strane toga ulaza grob je čovjeka po imenu Tito Schipa
Piše Sinan GudževićPredlažem da, u cilju stvaralačkog udaljavanja hrvatskoga jezika od srpskoga, državotvorni jezikoslovci preuzmu rusku gramatičku navadu te da riječ Lecce svuda pišu Lecce, da je ne sklanjaju, ne mijenjaju, ne dekliniraju. I Talijani rade slično: oni riječi mijenjaju sprijeda, a mi otpozadi
Piše Sinan GudževićPrevodeći Ovidijeva pjevanja u onim godinama bio sam tvrd u odluci da ne gledam u Maretićev prevod. Tvrde odluke imaju cijenu. A mislim da tada, sa 29 godina, nisam ni znao da postoji zimzeleni hrast
Piše Sinan GudževićOvdje, u Grumo Appula, Hajduk je, kao reprezentacija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, triput igrao protiv vojne britanske selekcije pod nazivom British Unit i sva tri puta pobijedio: 9:0, pa 9:3, i u posljednjoj utakmici 4:0
Piše Sinan GudževićVladimir Beara sluša, sjedi na stolici i kaže mi: ‘Čuj, to je bilo ovako!’ I iz toga sjedenja, iz stolice na kojoj sjedi, izvije se i poleti preko mene živoga i preko onoga živoga kaktusa do pod plafon, i padne u onaj onamo ćošak
Piše Sinan Gudžević‘Kakvih sam se nagledao finti, bicikla, driblinga, tunela, podvala na treninzima, čisto mi žao što se to ne pamti i što se neće pamtiti. Ali se, kažem ti, to zaboravlja, pamti se ono što je učinjeno na zvaničnoj utakmici’
Piše Sinan Gudžević‘Šeki jurne s loptom, tek tada mi Miloš pusti ruku i ja pojurim za Šekijem, stignem ga u šesnaestercu, uklizam, izbacim loptu u korner, Šeki padne kao da ga je tramvaj udario, padne na leđa, raširi ruke, a Dopuđa svira penal…’
Piše Sinan Gudžević‘Šekularac je za druge i Šekularac i Šeki, ali za mene je on, prije svega, Bucko. To je njegov nadimak iz djetinjstva. On i ja smo rasli zajedno. Upoznali smo se 1949. godine. U Beogradu. Šekularci su stanovali u Hilandarskoj 20, a Redeovi u Vlajkovićevoj 32…’
Piše Sinan GudževićŠeki je u Jugoslaviji bio ono što je u Brazilu bio Garrincha: narodna radost. Mali rastom, krivonog, čudesan s loptom, katkad začikava protivnika da mu je uzme. Deran jedan neodrasli, najslavniji mladić kome fudbal služi da bi se potvrđivao kao mangup
Piše Sinan GudževićČovjek koji je govorio desetine jezika zamislio je novi jezik, za sav svijet. I za nekoliko godina po tom svijetu su i taj jezik i njegov izumitelj stekli mnogo poklonika. Na vrhuncu zanimanja za njega, volapük je imao oko milion govornika u svijetu
Piše Sinan GudževićDa bi bio prirodno sumanut, pjesnik mora biti prirodno dobar. To ne znači nužno od rođenja dobar, može se to i izgraditi, životom, iskustvom, to, biti dobar, dobar dušom, dobrodušan, velikodušan bez obzira na sitnost duša drugih i na sitne duše
Piše Sinan GudževićBodoni Poesie Blätter su listovi dobrog papira i velikog formata, na kojima su odštampani stihovi. Prvi takav list, uramljen i pod staklom, vidio sam na zidu malog stana u Bodmanovoj kući u Gottliebenu, čim sam se u stan uselio, avgusta 2001.
Piše Sinan GudževićKad završi čitanje, Izet dođe do mene, klekne i kaže mi: ‘Drago dijete, šta ti je što toliko plačeš?’ To su prve riječi koje je Izet Sarajlić meni rekao. I onda mi je napisao evo ovu posvetu, na prvoj knjizi Sabranih djela koju sam iz Sarajeva donijela ovamo: ‘Za moju Sarajku u Konstancu Lejlu, ali da puno ne plače…’
Piše Sinan GudževićPreko gimnazijskog profesora geografije Cvetka Mitrovića u moj je život ušao grad po imenu Kiruna. Cvetkov naglasak je bio na u. I rijetko kad bi izgovarao samo Kiruna, uvijek je Kiruni dodavao još Jelivare. Ovaj drugi grad naglašavao je na a, i govorio da se na švedskom piše Gällivare, a izgovara Jeliváre
Piše Sinan GudževićZajednički bijeg Alje Rahmanove i njenog supruga Arnulfa von Hoyera u Švajcarsku svakako nije bio samo bijeg od možebitne boljševičke budućnosti (uostalom, Salzburg je potpao pod američku kontrolu), već i od nacističke prošlosti. A za ovu materijala ima dosta
Piše Sinan GudževićOnaj koji je kravlje rogove doveo dotle da se o njima glasa na referendumu seljak je, školovan poljoprivrednik. Živi u brdima kantona Bern, i drži rogate krave. Ime mu je Armin Capaul, i u biografiji ima da je čak bio učesnik studentskih demonstracija 1968.
Piše Sinan GudževićNaravno da sam morao iskoristiti priliku da vidim i onoga koji je najviše puta prešao preko leda velikog jezera. Taj putnik, u načelu, putuje samo kad se cijelo jezero zaledi. On putuje samo u jednom pravcu, kad dođe na drugu obalu ostane onamo do sljedećeg potpunog zaleđivanja, do sljedeće Seegfrörne, odnosno Seegfrörni
Piše Sinan GudževićU ovih petnaestak godina koliko dolazim na Bodensko jezero saznao sam sve što se moglo saznati o jahaču s Bodenskog jezera. Saznao sam da je rodom iz Friedrichshafena, iz predgrađa Fischbach, da se zvao Georg Stärr, i da je u svojoj 53. godini u istom danu na konju projahao preko Bodenskog jezera
Piše Sinan GudževićDa je radio u Novom vremenu, najsramotnijoj tiskovini nedićevske Srbije, nekoj vrsti nacističkog lista Völkischer Beobachter na ćirilici i srpskom jeziku, to u svojoj knjizi o živovanju sa Lisom Della Casa suprug Dragan Debeljević prešućuje
Piše Sinan GudževićStane Kelter kraj tamne ploče na zemlji, na kojoj piše Jaußovo ime i prezime, pogledam u podnožje one skulpture, nema na njoj one pločice sa imenom umjetnice. Zavučem ruku u džep svoje jakne, da izvadim fotoaparat, kad aparata – nema! Drugi džep, pa opet prvi, pa unutrašnji, nema!
Piše Sinan Gudžević