Za mene je Andrej Starostin nepreskočiv pisac književne vrste fudbal, u društvu ljudi kao Osvaldo Soriano, Eduardo Galeano, Alex Bellos, Jorge Valdano i Paulo Perdigão. Andrej Starostin nije zaštitnik siromašnih i branilac ljepote samo u knjizi bajci Jurija Olješe, nego je to i u svakoj svojoj knjizi
Piše Sinan GudževićTrojica braće Starostin su u Lubjanku primljeni marta 1942, da bi kasnije, kako koji, bili upućeni u logore. Optuženi su za antisovjetsku djelatnost. U novembru iste godine, pod istom optužbom, pridružio im se i Aleksandr, drugi po starosti, koji je uhapšen kao vojnik Crvene armije
Piše Sinan GudževićMoj amidža Hivzo je smatrao da Hruščov nije mogao stajati iza osude Eduarda Streljcova. Nije Hivzo bio nikakav poštovalac Hruščova, ne, on samo nije mogao smisliti Staljina, smatrao ga je zlikovcem kome po zlu nema ravna. Ali je Nikita Hruščov stajao iza sudske osude Streljcova!
Piše Sinan GudževićČim sam dobio primjerak knjige ‘Samo bogovi mogu obećati’, zovnuo sam amidžu Hivza, u Sjenicu, i rekao mu da sad ima knjiga koju je tražio da mu pokažem, e da se on uvjeri u postojanje samo jednog igrača fudbala po imenu Streljcof…
Piše Sinan GudževićBio sam uvjeren da ću jednom negdje sresti Lava Jašina. Htio sam da upoznam golmana koga su opjevali i Visocki i Jevtušenko, koji je čitao Jesenjina i Gumiljova, a koga je obožavao svaki igrač i gledalac fudbala
Piše Sinan GudževićMeni je pjesnik, pripovjedač i slikar Carlo Levi knjigom o svom izgnaničkom životu među seljacima u Gaglianu dao sliku života i one seljačke i seoske zajednice u kojoj sam i sam rastao. To je zajednica u kojoj se živi na veresiju
Piše Sinan GudževićDva puta sam bio skoro krenuo, ali su jednom jesenje kiše, drugi put zimske hladnoće učinile da put odgodim. Dvadeset i sedmog aprila, krenuo sam za Aliano, koji Levi zove Gagliano, a mještani kažu Galliano…
Piše Sinan Gudžević‘E da znaš, ove godine je malo nedostajalo da moje drvo bude mladoženja! Ali sam siguran da će dogodine Maj mladoženja biti jedan lijepi veliki cer iz moje šume! Ako se to desi, a brzo ću saznati, pozivam te na svadbu moga Cera i Zelenike iz Galipoljske prašume’
Piše Sinan GudževićGeniza, rekao je Goran Babić. Meni je riječ bila poznata, ali sam je vezivao za onu kairsku Genizah, u kojoj sam znao da su pohranjene i knjige i dokumenti na hebrejskom pismu, a među njima mnoge na pismu hebrejskom, a na jeziku arapskom. Da se i beogradska grobnica za jevrejske svete i liturgijske istrošene knjige zove tako, to je meni bilo daleko
Piše Sinan GudževićDa autor i njegov protagonista napišu, nezavisno jedan od drugoga, knjigu sa istim naslovom, to bi mogla biti zgodna prilika za pristalice učenja o seljenju duša, za tezu o npr. sinhronoj metempsihozi za kafanskim stolovima, s jakim primjerom iz godine 2011.
Piše Sinan GudževićBrana nije bio čovjek kratkog daha, on je gradio scenu i igrao predstave. Scene su generirale jedna drugu, pa bi predstave trajale satima. Kao ona sa šahom u stanu Atifa Džafića na Novom Beogradu
Piše Sinan Gudžević‘Upitam vas dvojicu kako stojite sa ničeanskom voljom za Lovćen. Vi naravski graknete uglas kao tica iz basne Lovćen, Lovćen, pa onda odemo do taksista. Dobro jutro, kažem ja prvom taksisti, dobro jutro kaže taksista na levom sedištu, dobro jutro, kaže i grmalj na suvozačkom sedištu. Nas je trojica, hteli bismo da idemo na Lovćen…’
Piše Sinan Gudžević‘E bogomi, da Vam je neki drugi konobar tako što rekao, problem bismo izgladili odmah, ali kad Vam je to rekao Tomo Lozanostra, moram Vam reći da ćete dobiti lozu, najbolju crnogorsku, može i prvijenac, može i dupla, može i dvodupla, o trošku ove kuće, a viski čivas danas ne možemo točiti’
Piše Sinan Gudžević‘Kao što vidiš, burazeru, kod moje tetke Jelice iz Vrnjačke Banje bili su ključevi od viđenja onoga što se priviđa. Javnom tužiocu se prividelo, pa se prividelo sudiji. A priviđalo se i svedocima. A i Đogu se priviđalo, pa je vrludao, o kako je vrludao…’
Piše Sinan Gudžević‘Moja majka je imala košnice, trmke, ali nije imala papir, razumeš. Nije znala da čita, nije znala ni da piše moja majka. Moje sestre su jednoglasno smatrale da majka svakako, naravno treba da se opismeni, i da napismeno ima da je pismena. I ja majci iznesem predlog…’
Piše Sinan GudževićNa vratima Titovog vagona pojavljuje se ađutant, siđe, pola minuta za njim evo ga, Tito. Stane gore, na vratima, podigne ruku, mahne okupljenom narodu, kad li se dole, pred prvom papučom voza, stvori Đole, zvani Filozof, gradski jurodivi fotograf. Stao, kao da je sama zemlja zevnula i tu ga isturila! I drži u rukama fotoaparat
Piše Sinan GudževićBalun i lopta nekada su bili jedna reč kao što su Hermes i Afrodita stolećima živeli u jednom ljudskom biću pod federativnim imenom Hermafrodit. Ta jedna reč je bila ballotta. Onda se negde nešto u reči uzbururetilo, bururet se nije smanjivao no je rastao, pa je porastao dotle, da se na kraju reč raspala
Piše Sinan GudževićRazgovarajući, telefonom, sa jednim rođakom dotakli smo se jedne naše svojte, koja nije ispunila prema njemu nešto što je, više puta, bila obećala i moj rođak kaže: ‘Ah, koja je to orfana!’ Od te sam se riječi sav ustalasao, kao da je bura puhnula po meni. Aman, rođo, otkad nisam čuo riječ orfana, vratio si me bar četrdeset godina unatrag
Piše Sinan GudževićNeznana političarka je moje izvannacionalno pisanje o antičkim pjesnicima, o ticama i ribama, o vulkanima i alpinistima koje je, da mi prosti, razumljivo hrvatskom čitateljstvu, pa bogme zanimljivo čak i hrvatskom izdavaštvu, proglasila elitnim. Njoj je elitno ono što nije kroatocentrirano, pa joj je nepotrebno
Piše Sinan GudževićGavran u proznih pisaca ubacuje sitno kamenje i ono taložeći se istiskuje vodu nagore. Gavranska primjena Arhimedova zakona. U pjesnika Bijanora, gavran hvata onaj pljus vode koji je načinio kamenčić svojim padom na dno
Piše Sinan GudževićNepoznat netko ukrao je iz groba Garrinchine kosti. I kosti njegove desne i lijeve noge. Gradonačelnik grada Magé, čije predgrađe je Pau Grande, i upravitelj mjesnog groblja izjavili su, posljednjeg dana maja prošle godine, kako će oni pronaći gdje su kosti Narodne radosti brazilske. Kako će uraditi DNK svih kostiju u groblju
Piše Sinan GudževićDa su prevodi ranjivi, za to ima i primjera koliko i za to da ljudi nisu dobra bića već da su uglavnom loša. Primjer za sudbinu Simonidovog epitafa poginulima u Termopilskoj bici može poslužiti i kao primjer za lelujavost i ranjivost prevodlačkog rada i plodova toga rada
Piše Sinan GudževićZnajte da mi je milo što su mi ova dva rebra pukla i milo mi je što mi se pri pucanju rebara i preponsko tkivo povrijedilo. Da nije toga svega bilo, e ne bih u ovaj suteren stigao, te ne bih ni naišao na prvoga čovjeka u Zagrebu koji ne samo zna šta je gudžanje, no se i gudžao!
Piše Sinan GudževićPredrag Lucić je za moju prevodilačku sporost imao više razumijevanja nego ostatak svijeta. On, koji je bio sve prije nego spor, razumijevao je sporost bolje od ikoga koga među izdavačima poznajem. On je, ne samo znao sve, on je sve i razumijevao. Ima ljudi koji znaju sve, a ne razumiju ništa
Piše Sinan GudževićBoris Dežulović kaže da je za njega prvo bio Predrag Lucić, pa onda Google i Yahoo. Ja sam i Google i Yahoo i Predraga Lucića upoznao nekako u isto vrijeme. Mogu kazati da prvo dvoje, u natuknici Tony Harrison, ni dan-danas ne kazuju ono što mi je o njegovom prevođenju, u Sarajevu, Predrag šapnuo prije bezmalo petnaest godina
Piše Sinan GudževićKrokodilskih suza sam se sjetio u danu kad je Predrag Lucić otišao s ovoga svijeta. Telegrami sućuti nekih političara upućeni Predragovoj familiji učinili su da se iz šume sjećanja i vode zaborava išunjaju ti krokodili, koji rone suze dok proždiru svoj plijen
Piše Sinan GudževićMahmuta, gastarbajtera koji je zatražio da mu se snimi zvuk otvaranje fioke starog šporeta u rodnom selu, sjetim se kad god vidim arheološke primjerke grčke svirale aulòs. Ta svirala je jedan od onih predmeta od čijega zvuka treperim kao jasikin list i postajem drugi čovjek
Piše Sinan GudževićMoja uništena Atenajeva knjiga bila je dvojezična, lijevo grčki, desno engleski, u sedam tomova, izdanje Loeb Classical Library, preveo Charles Burton Gulick. Na kraju prve knjige stoji da su Egipćani vinopije, a u potvrdu tome ide i običaj da se samo kod njih za ručak, prije jela, služi kuhani kupus kao sredstvo protiv pijanstva
Piše Sinan GudževićSedma Plinijeva knjiga meni je najdraža zbog Plinijeva dubokog pesimizma. Velika i na mnogo mjesta patetična radost u posmatranju i proučavanju prirode ne muti nimalo Plinijevu svijest o čovjeku kao jadnom i konačnom biću, nezaštićenom od rođenja do zamaknuća
Piše Sinan GudževićNa dan kad je talijanski parlament pripremao odluku o rehabilitaciji pjesnika Ovidija i o poništenju kazne kojom je pjesnika prije ravno dvije hiljade godina Oktavijan August prognao na Crno more, stigla je vijest da je s ovoga svijeta otišla Liljana Dirjan
Piše Sinan Gudžević