Da autor i njegov protagonista napišu, nezavisno jedan od drugoga, knjigu sa istim naslovom, to bi mogla biti zgodna prilika za pristalice učenja o seljenju duša, za tezu o npr. sinhronoj metempsihozi za kafanskim stolovima, s jakim primjerom iz godine 2011.
Piše Sinan GudževićBrana nije bio čovjek kratkog daha, on je gradio scenu i igrao predstave. Scene su generirale jedna drugu, pa bi predstave trajale satima. Kao ona sa šahom u stanu Atifa Džafića na Novom Beogradu
Piše Sinan Gudžević‘Upitam vas dvojicu kako stojite sa ničeanskom voljom za Lovćen. Vi naravski graknete uglas kao tica iz basne Lovćen, Lovćen, pa onda odemo do taksista. Dobro jutro, kažem ja prvom taksisti, dobro jutro kaže taksista na levom sedištu, dobro jutro, kaže i grmalj na suvozačkom sedištu. Nas je trojica, hteli bismo da idemo na Lovćen…’
Piše Sinan Gudžević‘E bogomi, da Vam je neki drugi konobar tako što rekao, problem bismo izgladili odmah, ali kad Vam je to rekao Tomo Lozanostra, moram Vam reći da ćete dobiti lozu, najbolju crnogorsku, može i prvijenac, može i dupla, može i dvodupla, o trošku ove kuće, a viski čivas danas ne možemo točiti’
Piše Sinan Gudžević‘Kao što vidiš, burazeru, kod moje tetke Jelice iz Vrnjačke Banje bili su ključevi od viđenja onoga što se priviđa. Javnom tužiocu se prividelo, pa se prividelo sudiji. A priviđalo se i svedocima. A i Đogu se priviđalo, pa je vrludao, o kako je vrludao…’
Piše Sinan Gudžević‘Moja majka je imala košnice, trmke, ali nije imala papir, razumeš. Nije znala da čita, nije znala ni da piše moja majka. Moje sestre su jednoglasno smatrale da majka svakako, naravno treba da se opismeni, i da napismeno ima da je pismena. I ja majci iznesem predlog…’
Piše Sinan GudževićNa vratima Titovog vagona pojavljuje se ađutant, siđe, pola minuta za njim evo ga, Tito. Stane gore, na vratima, podigne ruku, mahne okupljenom narodu, kad li se dole, pred prvom papučom voza, stvori Đole, zvani Filozof, gradski jurodivi fotograf. Stao, kao da je sama zemlja zevnula i tu ga isturila! I drži u rukama fotoaparat
Piše Sinan GudževićBalun i lopta nekada su bili jedna reč kao što su Hermes i Afrodita stolećima živeli u jednom ljudskom biću pod federativnim imenom Hermafrodit. Ta jedna reč je bila ballotta. Onda se negde nešto u reči uzbururetilo, bururet se nije smanjivao no je rastao, pa je porastao dotle, da se na kraju reč raspala
Piše Sinan GudževićRazgovarajući, telefonom, sa jednim rođakom dotakli smo se jedne naše svojte, koja nije ispunila prema njemu nešto što je, više puta, bila obećala i moj rođak kaže: ‘Ah, koja je to orfana!’ Od te sam se riječi sav ustalasao, kao da je bura puhnula po meni. Aman, rođo, otkad nisam čuo riječ orfana, vratio si me bar četrdeset godina unatrag
Piše Sinan GudževićNeznana političarka je moje izvannacionalno pisanje o antičkim pjesnicima, o ticama i ribama, o vulkanima i alpinistima koje je, da mi prosti, razumljivo hrvatskom čitateljstvu, pa bogme zanimljivo čak i hrvatskom izdavaštvu, proglasila elitnim. Njoj je elitno ono što nije kroatocentrirano, pa joj je nepotrebno
Piše Sinan GudževićGavran u proznih pisaca ubacuje sitno kamenje i ono taložeći se istiskuje vodu nagore. Gavranska primjena Arhimedova zakona. U pjesnika Bijanora, gavran hvata onaj pljus vode koji je načinio kamenčić svojim padom na dno
Piše Sinan GudževićNepoznat netko ukrao je iz groba Garrinchine kosti. I kosti njegove desne i lijeve noge. Gradonačelnik grada Magé, čije predgrađe je Pau Grande, i upravitelj mjesnog groblja izjavili su, posljednjeg dana maja prošle godine, kako će oni pronaći gdje su kosti Narodne radosti brazilske. Kako će uraditi DNK svih kostiju u groblju
Piše Sinan GudževićDa su prevodi ranjivi, za to ima i primjera koliko i za to da ljudi nisu dobra bića već da su uglavnom loša. Primjer za sudbinu Simonidovog epitafa poginulima u Termopilskoj bici može poslužiti i kao primjer za lelujavost i ranjivost prevodlačkog rada i plodova toga rada
Piše Sinan GudževićZnajte da mi je milo što su mi ova dva rebra pukla i milo mi je što mi se pri pucanju rebara i preponsko tkivo povrijedilo. Da nije toga svega bilo, e ne bih u ovaj suteren stigao, te ne bih ni naišao na prvoga čovjeka u Zagrebu koji ne samo zna šta je gudžanje, no se i gudžao!
Piše Sinan GudževićPredrag Lucić je za moju prevodilačku sporost imao više razumijevanja nego ostatak svijeta. On, koji je bio sve prije nego spor, razumijevao je sporost bolje od ikoga koga među izdavačima poznajem. On je, ne samo znao sve, on je sve i razumijevao. Ima ljudi koji znaju sve, a ne razumiju ništa
Piše Sinan GudževićBoris Dežulović kaže da je za njega prvo bio Predrag Lucić, pa onda Google i Yahoo. Ja sam i Google i Yahoo i Predraga Lucića upoznao nekako u isto vrijeme. Mogu kazati da prvo dvoje, u natuknici Tony Harrison, ni dan-danas ne kazuju ono što mi je o njegovom prevođenju, u Sarajevu, Predrag šapnuo prije bezmalo petnaest godina
Piše Sinan GudževićKrokodilskih suza sam se sjetio u danu kad je Predrag Lucić otišao s ovoga svijeta. Telegrami sućuti nekih političara upućeni Predragovoj familiji učinili su da se iz šume sjećanja i vode zaborava išunjaju ti krokodili, koji rone suze dok proždiru svoj plijen
Piše Sinan GudževićMahmuta, gastarbajtera koji je zatražio da mu se snimi zvuk otvaranje fioke starog šporeta u rodnom selu, sjetim se kad god vidim arheološke primjerke grčke svirale aulòs. Ta svirala je jedan od onih predmeta od čijega zvuka treperim kao jasikin list i postajem drugi čovjek
Piše Sinan GudževićMoja uništena Atenajeva knjiga bila je dvojezična, lijevo grčki, desno engleski, u sedam tomova, izdanje Loeb Classical Library, preveo Charles Burton Gulick. Na kraju prve knjige stoji da su Egipćani vinopije, a u potvrdu tome ide i običaj da se samo kod njih za ručak, prije jela, služi kuhani kupus kao sredstvo protiv pijanstva
Piše Sinan GudževićSedma Plinijeva knjiga meni je najdraža zbog Plinijeva dubokog pesimizma. Velika i na mnogo mjesta patetična radost u posmatranju i proučavanju prirode ne muti nimalo Plinijevu svijest o čovjeku kao jadnom i konačnom biću, nezaštićenom od rođenja do zamaknuća
Piše Sinan GudževićNa dan kad je talijanski parlament pripremao odluku o rehabilitaciji pjesnika Ovidija i o poništenju kazne kojom je pjesnika prije ravno dvije hiljade godina Oktavijan August prognao na Crno more, stigla je vijest da je s ovoga svijeta otišla Liljana Dirjan
Piše Sinan GudževićZa pultom sjedi čovjek i drijema. Trgne se kad nas osjeti. Dobar dan, dvije karte za Vezuv. Nema danas pristupa Vezuvu, zatvoreno je, jučerašnja kiša je načinila odron, možda sutra bude dozvoljen pristup
Piše Sinan GudževićUlica zvanično nazvana po Masucciu Salernitanu nezvanično se zove kačkavaljskim sokakom. U sokaku je bilo više mjesta na kojima se prodavao kačkavalj, a to je za narod bilo jače ime od imena nekog pisca koji je pisao protiv popova i klera i ismijavao ih, prikazujući kakvi sve jesu
Piše Sinan GudževićU svojoj velikoj enciklopediji Naturalis historia, Plinije Stariji spominje Vezuv na svega tri mjesta, na kojima hvali plodnost njegovih padina. Da su te padine krov pod kojim drijema sablasna vatrena neman, on će spoznati tek oko podneva 24. oktobra (danas je ondašnji oktobar avgust) godine 79. naše ere
Piše Sinan GudževićS knjigama sam utekao kući. Otvorio sam cio paket, knjige u savršenom stanju, kao nove. Dok sam ih listao, uz podlaktice su mi išli žmarci, tragovi onih crva zemunskih. Sutradan sam prodavcima knjiga napisao pisamce, na njemačkom, i zahvalio im za lijepe i očuvane knjige
Piše Sinan GudževićOd marta 1938, kad Nijemci okupiraju Čehoslovačku, Louis Fürnberg bježi, bježi skoro dvadeset godina. Bježi i kad je rat i kad nije. Iz Beograda bježi 24. marta 1941, bježi od rata, a iz Praga bježi i od rata i od mira…
Piše Sinan GudževićTito je prihvatio britanski predlog da se sila dalmatinskog stanovništva izmjesti u pustinju Sinaj vjerovatno zato da od Churchilla napokon dobije puno priznanje za veliku partizansku borbu protiv fašističkih okupatora. A britanski su ljudi tamo radili na obradi dalmatinskih izbjeglica za jugoslavensku monarhiju
Piše Sinan GudževićNapismeno stoji da je Cesarec, a ne Krleža, bio onaj koji je u Beogradu Fürnbergove preporučio Konstantinu Koči Popoviću. Ja se ne sjećam da je gospođa Fürnberg u ona dva sata posjete ikako spomenula bilo Cesarca bilo Popovića. Da jeste, to mi sigurno ne bi bilo promaklo
Piše Sinan Gudžević‘Mi smo Jugoslaviji zahvalni za cio život, Louis je tu zahvalnost ponio u grob, a i ja ću je nositi u sebi dok god živim. A koliko smo zahvalni našim prijateljima Srbima! Do neba da podignemo spomenik njihovu prijateljstvu, bio bi po mjeri’
Piše Sinan GudževićU pet do tri popodne bili smo utroje na vratima kuće u Rilkeovoj ulici broj 17. Krepka, nasmijana Lotte iz Weimara otvara nam vrata i kaže na češkom: Moji milí jugoslávci! Takvu dobrodošlicu, ni na češkom ni na kojem drugom jeziku, više čuti neću, nema otkud da se čuje
Piše Sinan Gudžević