U istu onu torbu u kojoj sam je nosio u Pazar i natrag u Zemun, stavio sam ono isto jastuče i na jastuče mačku Anju, te još sa vojničkom torbom o ramenu, ušao u Sava ekspres. Sa ljubljanskog kolodvora sam otišao do stanice autobusa broj 1 za Vižmarje, ušao u njega i sišao kod kasarne
Piše Sinan GudževićDesetar vikne ‘vojsko, Dnevnik!’, svi se nevoljko usprave u svojim stolicama. Titova poruka narodima i narodnostima, privredni uspjesi, vijesti iz svijeta. Već je skoro osam sati, rubrika Kultura. Čudo da ga takvoga nema: Dimitrije Tasić govori o knjizi pjesama autora Sinana Gudževića, izišloj te godine u Beogradu!
Piše Sinan Gudžević‘Eto, tako mi ove cigare i ove kahve, sad mi je mila svaka ona cigara koja me popržila po ovoj usnici, mio mi je i onaj rak koji se od toga poturio. Da nije bilo toga raka, ne bi mene niko premestio u konobare, a da me nijesu premestili za konobara, nikad pred ove moje oči i uši ne bi došla Zehra Deović’
Piše Sinan GudževićDanas mi je mnogo žao što priču o Ademu Smajoviću nisam zapisao ili snimio magnetofonom. Jer, nema slaganja po pitanju koji je Smajović bio pogađač vode
Piše Sinan GudževićDa je živ Iso Gudžević, hodža koji je držao kafanu, pa da čuje kako je riječ samar stvorila riječ somelije, rekao bi što bi često znao reći: ‘Ama, blagoš mene, ako ne zna nauka, neka zna priča’
Piše Sinan GudževićNeslan uradak je naziv Pro corde, jer bi ga latinski govornici, koliko god da ih ima, jedva razumjeli. On, dakako, nije ni načinjen za latinsku klijentelu, ali bi, kad je već na latinskom, morao imati neku referencu u latinskom nazivlju ili barem u vinskoj kulturi Latina
Piše Sinan GudževićSvaki put kad bi Sarajlić kazivao ‘Već naglas su te brezama…’, meni su šuštale te breze. I u Salernu i u Amalfiju i u Napulju i u San Giovanni Rotondo. I danas kad odem na Izetov i Idin mramorni grob na sarajevskom groblju kod onoga Lava meni zašušte i zašume breze
Piše Sinan Gudžević‘Čekajte, minutočku, evo gledam u kompjuter: Bobrov Vsevolod počiva na 10. čestici novoga dijela našega groblja’, kaže ženski glas. ‘Hvala Vam, sad mi, molim Vas, recite broj njegova groba. Znate, moj sin je u Moskvi, nema baš mnogo vremena, a sutra bi došao na grob Bobrova, načinio bi i koju fotografiju, ako je to dopušteno…’
Piše Sinan GudževićNeka mi se spočita sve što je koga volja, ali meni je svih ovih dana jula utakmica Rusije i Hrvatske na ovom Svjetskom prvenstvu bila nastavak onih dviju utakmica koje su u Tampereu 1952. odigrale Jugoslavija i SSSR
Piše Sinan GudževićZa mene je Andrej Starostin nepreskočiv pisac književne vrste fudbal, u društvu ljudi kao Osvaldo Soriano, Eduardo Galeano, Alex Bellos, Jorge Valdano i Paulo Perdigão. Andrej Starostin nije zaštitnik siromašnih i branilac ljepote samo u knjizi bajci Jurija Olješe, nego je to i u svakoj svojoj knjizi
Piše Sinan GudževićTrojica braće Starostin su u Lubjanku primljeni marta 1942, da bi kasnije, kako koji, bili upućeni u logore. Optuženi su za antisovjetsku djelatnost. U novembru iste godine, pod istom optužbom, pridružio im se i Aleksandr, drugi po starosti, koji je uhapšen kao vojnik Crvene armije
Piše Sinan GudževićMoj amidža Hivzo je smatrao da Hruščov nije mogao stajati iza osude Eduarda Streljcova. Nije Hivzo bio nikakav poštovalac Hruščova, ne, on samo nije mogao smisliti Staljina, smatrao ga je zlikovcem kome po zlu nema ravna. Ali je Nikita Hruščov stajao iza sudske osude Streljcova!
Piše Sinan GudževićČim sam dobio primjerak knjige ‘Samo bogovi mogu obećati’, zovnuo sam amidžu Hivza, u Sjenicu, i rekao mu da sad ima knjiga koju je tražio da mu pokažem, e da se on uvjeri u postojanje samo jednog igrača fudbala po imenu Streljcof…
Piše Sinan GudževićBio sam uvjeren da ću jednom negdje sresti Lava Jašina. Htio sam da upoznam golmana koga su opjevali i Visocki i Jevtušenko, koji je čitao Jesenjina i Gumiljova, a koga je obožavao svaki igrač i gledalac fudbala
Piše Sinan GudževićMeni je pjesnik, pripovjedač i slikar Carlo Levi knjigom o svom izgnaničkom životu među seljacima u Gaglianu dao sliku života i one seljačke i seoske zajednice u kojoj sam i sam rastao. To je zajednica u kojoj se živi na veresiju
Piše Sinan GudževićDva puta sam bio skoro krenuo, ali su jednom jesenje kiše, drugi put zimske hladnoće učinile da put odgodim. Dvadeset i sedmog aprila, krenuo sam za Aliano, koji Levi zove Gagliano, a mještani kažu Galliano…
Piše Sinan Gudžević‘E da znaš, ove godine je malo nedostajalo da moje drvo bude mladoženja! Ali sam siguran da će dogodine Maj mladoženja biti jedan lijepi veliki cer iz moje šume! Ako se to desi, a brzo ću saznati, pozivam te na svadbu moga Cera i Zelenike iz Galipoljske prašume’
Piše Sinan GudževićGeniza, rekao je Goran Babić. Meni je riječ bila poznata, ali sam je vezivao za onu kairsku Genizah, u kojoj sam znao da su pohranjene i knjige i dokumenti na hebrejskom pismu, a među njima mnoge na pismu hebrejskom, a na jeziku arapskom. Da se i beogradska grobnica za jevrejske svete i liturgijske istrošene knjige zove tako, to je meni bilo daleko
Piše Sinan GudževićDa autor i njegov protagonista napišu, nezavisno jedan od drugoga, knjigu sa istim naslovom, to bi mogla biti zgodna prilika za pristalice učenja o seljenju duša, za tezu o npr. sinhronoj metempsihozi za kafanskim stolovima, s jakim primjerom iz godine 2011.
Piše Sinan GudževićBrana nije bio čovjek kratkog daha, on je gradio scenu i igrao predstave. Scene su generirale jedna drugu, pa bi predstave trajale satima. Kao ona sa šahom u stanu Atifa Džafića na Novom Beogradu
Piše Sinan Gudžević‘Upitam vas dvojicu kako stojite sa ničeanskom voljom za Lovćen. Vi naravski graknete uglas kao tica iz basne Lovćen, Lovćen, pa onda odemo do taksista. Dobro jutro, kažem ja prvom taksisti, dobro jutro kaže taksista na levom sedištu, dobro jutro, kaže i grmalj na suvozačkom sedištu. Nas je trojica, hteli bismo da idemo na Lovćen…’
Piše Sinan Gudžević‘E bogomi, da Vam je neki drugi konobar tako što rekao, problem bismo izgladili odmah, ali kad Vam je to rekao Tomo Lozanostra, moram Vam reći da ćete dobiti lozu, najbolju crnogorsku, može i prvijenac, može i dupla, može i dvodupla, o trošku ove kuće, a viski čivas danas ne možemo točiti’
Piše Sinan Gudžević‘Kao što vidiš, burazeru, kod moje tetke Jelice iz Vrnjačke Banje bili su ključevi od viđenja onoga što se priviđa. Javnom tužiocu se prividelo, pa se prividelo sudiji. A priviđalo se i svedocima. A i Đogu se priviđalo, pa je vrludao, o kako je vrludao…’
Piše Sinan Gudžević‘Moja majka je imala košnice, trmke, ali nije imala papir, razumeš. Nije znala da čita, nije znala ni da piše moja majka. Moje sestre su jednoglasno smatrale da majka svakako, naravno treba da se opismeni, i da napismeno ima da je pismena. I ja majci iznesem predlog…’
Piše Sinan GudževićNa vratima Titovog vagona pojavljuje se ađutant, siđe, pola minuta za njim evo ga, Tito. Stane gore, na vratima, podigne ruku, mahne okupljenom narodu, kad li se dole, pred prvom papučom voza, stvori Đole, zvani Filozof, gradski jurodivi fotograf. Stao, kao da je sama zemlja zevnula i tu ga isturila! I drži u rukama fotoaparat
Piše Sinan GudževićBalun i lopta nekada su bili jedna reč kao što su Hermes i Afrodita stolećima živeli u jednom ljudskom biću pod federativnim imenom Hermafrodit. Ta jedna reč je bila ballotta. Onda se negde nešto u reči uzbururetilo, bururet se nije smanjivao no je rastao, pa je porastao dotle, da se na kraju reč raspala
Piše Sinan GudževićRazgovarajući, telefonom, sa jednim rođakom dotakli smo se jedne naše svojte, koja nije ispunila prema njemu nešto što je, više puta, bila obećala i moj rođak kaže: ‘Ah, koja je to orfana!’ Od te sam se riječi sav ustalasao, kao da je bura puhnula po meni. Aman, rođo, otkad nisam čuo riječ orfana, vratio si me bar četrdeset godina unatrag
Piše Sinan GudževićNeznana političarka je moje izvannacionalno pisanje o antičkim pjesnicima, o ticama i ribama, o vulkanima i alpinistima koje je, da mi prosti, razumljivo hrvatskom čitateljstvu, pa bogme zanimljivo čak i hrvatskom izdavaštvu, proglasila elitnim. Njoj je elitno ono što nije kroatocentrirano, pa joj je nepotrebno
Piše Sinan GudževićGavran u proznih pisaca ubacuje sitno kamenje i ono taložeći se istiskuje vodu nagore. Gavranska primjena Arhimedova zakona. U pjesnika Bijanora, gavran hvata onaj pljus vode koji je načinio kamenčić svojim padom na dno
Piše Sinan GudževićNepoznat netko ukrao je iz groba Garrinchine kosti. I kosti njegove desne i lijeve noge. Gradonačelnik grada Magé, čije predgrađe je Pau Grande, i upravitelj mjesnog groblja izjavili su, posljednjeg dana maja prošle godine, kako će oni pronaći gdje su kosti Narodne radosti brazilske. Kako će uraditi DNK svih kostiju u groblju
Piše Sinan Gudžević