Dolka je bila takva da su svi momci za njom mahnitali: ljepotica, nasmijana i vedra, a istovremeno zatvorena i zagonetna, a nekako sva svečana, oni koje je učila pričali su kako je bogme stroga ali i pravična. U nju se odmah pozaljubljivala učiteljsko-nastavnička muška zajednica barem triju škola, ali ni nenastavnici i neučitelji nisu zaostajali
Piše Sinan GudževićJakica se sa Sinaja vratila 1945, vojnim avionom u Beograd, i ondje je, kao hrvatski kadar, raspoređena da radi u Arhivu Ministarstva inostranih poslova. Tu će upoznati Oskara Juranića. Ni tri godine nije bila u braku, kad će protiv njena muža biti podignuta neobjašnjiva i neshvatljiva optužnica koja će ga teretiti za kolaboraciju
Piše Sinan GudževićIma jedan historičar koji tvrdi da je jedna žena čije je ime bilo Johanna, rodom iz Mainza u Njemačkoj, dogurala dotle da bude izabrana za rimskog papu. Bila je obdarena za knjige i za jezike i bila je bolja u tome od muškinje, pa se dosjetila da se preruši u muško
Piše Sinan GudževićU teškoj i dugoj borbi žena za priznavanje dostojanstva u zajednici, davni govor Hortensijin poslužio je kao uzor i uzorak za veliku pobunu muškaraca, koja se dogodila osamnaest stoljeća kasnije i šest i po hiljada kilometara dalje od Rima, u Bostonu 1770.
Piše Sinan GudževićVidjevši da će čuvena Frina biti osuđena za teško djelo bezbožničke djelatnosti, njen advokat se, prije no što presuda padne, laća posljednjeg sredstva da je spasi: priđe joj i s nje skine hiton, i ona ostane i gola i naga u atenskom Areopagu, ispred sudaca u čijim je glavama već bila na putu za Had
Piše Sinan GudževićTvrdnju da je ljepota glavobolna, da je čak štetna i da je opasna slušao sam često. Evo, blizu četrdeset godina od riječi Isa-hodže, našao sam da bi se s njime složio, pa i slaže se, napismeno se slaže, humanista (i veliki feminista!) Ortensio Lando
Piše Sinan GudževićJednoga dana je svaki đak moga razreda dobio po kartonsku kutiju u kojoj su bile gusjenice svilene bube. Rečeno nam je da svako svoju kutiju ponese kući i da gusjenice hrani dudovim lišćem, pa će nam onda biti kazano kada da bube donesemo natrag
Piše Sinan GudževićDo mojih je ušiju još u djetinjstvu doprlo da je prva tkalja svile bila vila Pavila. I vila je bila iz Bruse. Mi smo mislili da se svila rodila u Brusi. Ko umije biti pametan, neka pametuje, ja ne umijem: da li je moguće da je u imenu Pavila ostala takma s tkalačkih prsta Pamfile?
Piše Sinan GudževićOtkad sam čuo da će Vienna pješice ići u Kinu, shvatio sam da je ona Goetheova riječ o Siciliji za nju bila motiv samo za Siciliju, a na pješačenje do Kine se daje da bi imala više vremena (i prostora, o da!) da bude sama sa sobom. Da se sjeća i da priča sama sa sobom
Piše Sinan Gudžević‘Stojimo tako na komadiću jedne uske kamene staze (Zoran je zove polica), jedva širem od cipele broj 44, vezani konopima za željeznu sajlu na stijeni, preusko je da bi se moglo sjesti. Pao mrak. A noć božanstvena, nebo puno zvijezda, bez ijednog oblaka, nenormalno topla noć za datum 31. decembar…’
Piše Sinan GudževićDragana Rajblović o svom himalajstvu piše i govori bez mistificiranja, i knjiga i pričanje su joj svjedočenje o sjaju i tami ljudskoga penjanja i hrljenja u visine viskokih planina. Ista je i kad priča izvan pozornice i bez mikrofona, sa samo jednim slušaocem, kad govori o svom pradjedu Josefu i o svom djedu Vaclavu Reiblu
Piše Sinan GudževićDa sam izdavač, objavio bih prevode svih pjesama pjesnikinje Aguirre. One sve ranjavaju kao što ranjavaju sati u onoj opomeni na srednjovjekovnim sunčanim časovnicima, vulnerant omnes. Ali nijedna ne ubija, svaka oživljava i traži pravo da se život živi
Piše Sinan GudževićPrvog aprila 2019. spoznali smo da je knjiga ‘Iza sedam logora’ posljednja knjiga u kojoj je za života Hrvoje Polan objavio svoje fotografije
Piše Sinan GudževićSve što je u knjizi ‘Ne ubiti pticu drozda’ nije drukčije nego ono što je Brana Petrović pričao kad je pričao ozbiljno i kad se gonetalo da li priča ozbiljno: duboko, posvećeno i s neskrivenom pogođenošću. Kakav je bio u životu i među ljudima, takav je i u kolumnama: humoran i humorističan, žalostan u veselju, a veselnik u žalosti
Piše Sinan GudževićMachbuba je bila robinja, koju je grof od Muskaua kupio na tržnici robova u Kairu i doveo je u Muskau. Grof od Muskaua bio je putopisac, književnik, dandy i snob, i luđak i dijete, ali, po jednodušnom mišljenju mjerodavnih stručnjaka, genijalan uređivač parkova i onoga što se u našem jeziku zove zelene površine
Piše Sinan GudževićGünter zaključi kako su zmije danas učinile da nas trojica ljudi ispadnemo kao biljke s korijenjem prema gore, a s listovima prema dolje. Meni se ta slika dopala pa sam ga pitao otkud mu. On kaže da mu je malo od Aristotela, a malo od priče njegova oca
Piše Sinan GudževićOd Güntera sam saznao da postoji zimzeleni hrast, i čuo kako ga nauka zove: quercus ilex. Kad je vidio moju iznenađenost, rekao je da je to saznanje često iznenađenje i za mnoge botaničare, da se zimzelenost toga hrasta u ponekim leksikonima i atlasima drveća označava čak znakom uzvika
Piše Sinan GudževićCrkva po imenu Santi Nicolò e Cataldo nalazi se na velikom gradskom groblju, i u baroknom gradu Lecce ona je posljednji spomen na normanskog kralja Tancredija. U groblje se ulazi kroz skromna vrata uz samu crkvu. Palme, oleandri, eukaliptusi. I prvi grob, s lijeve strane toga ulaza grob je čovjeka po imenu Tito Schipa
Piše Sinan GudževićPredlažem da, u cilju stvaralačkog udaljavanja hrvatskoga jezika od srpskoga, državotvorni jezikoslovci preuzmu rusku gramatičku navadu te da riječ Lecce svuda pišu Lecce, da je ne sklanjaju, ne mijenjaju, ne dekliniraju. I Talijani rade slično: oni riječi mijenjaju sprijeda, a mi otpozadi
Piše Sinan GudževićPrevodeći Ovidijeva pjevanja u onim godinama bio sam tvrd u odluci da ne gledam u Maretićev prevod. Tvrde odluke imaju cijenu. A mislim da tada, sa 29 godina, nisam ni znao da postoji zimzeleni hrast
Piše Sinan GudževićOvdje, u Grumo Appula, Hajduk je, kao reprezentacija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, triput igrao protiv vojne britanske selekcije pod nazivom British Unit i sva tri puta pobijedio: 9:0, pa 9:3, i u posljednjoj utakmici 4:0
Piše Sinan GudževićVladimir Beara sluša, sjedi na stolici i kaže mi: ‘Čuj, to je bilo ovako!’ I iz toga sjedenja, iz stolice na kojoj sjedi, izvije se i poleti preko mene živoga i preko onoga živoga kaktusa do pod plafon, i padne u onaj onamo ćošak
Piše Sinan Gudžević‘Kakvih sam se nagledao finti, bicikla, driblinga, tunela, podvala na treninzima, čisto mi žao što se to ne pamti i što se neće pamtiti. Ali se, kažem ti, to zaboravlja, pamti se ono što je učinjeno na zvaničnoj utakmici’
Piše Sinan Gudžević‘Šeki jurne s loptom, tek tada mi Miloš pusti ruku i ja pojurim za Šekijem, stignem ga u šesnaestercu, uklizam, izbacim loptu u korner, Šeki padne kao da ga je tramvaj udario, padne na leđa, raširi ruke, a Dopuđa svira penal…’
Piše Sinan Gudžević‘Šekularac je za druge i Šekularac i Šeki, ali za mene je on, prije svega, Bucko. To je njegov nadimak iz djetinjstva. On i ja smo rasli zajedno. Upoznali smo se 1949. godine. U Beogradu. Šekularci su stanovali u Hilandarskoj 20, a Redeovi u Vlajkovićevoj 32…’
Piše Sinan GudževićŠeki je u Jugoslaviji bio ono što je u Brazilu bio Garrincha: narodna radost. Mali rastom, krivonog, čudesan s loptom, katkad začikava protivnika da mu je uzme. Deran jedan neodrasli, najslavniji mladić kome fudbal služi da bi se potvrđivao kao mangup
Piše Sinan GudževićČovjek koji je govorio desetine jezika zamislio je novi jezik, za sav svijet. I za nekoliko godina po tom svijetu su i taj jezik i njegov izumitelj stekli mnogo poklonika. Na vrhuncu zanimanja za njega, volapük je imao oko milion govornika u svijetu
Piše Sinan GudževićDa bi bio prirodno sumanut, pjesnik mora biti prirodno dobar. To ne znači nužno od rođenja dobar, može se to i izgraditi, životom, iskustvom, to, biti dobar, dobar dušom, dobrodušan, velikodušan bez obzira na sitnost duša drugih i na sitne duše
Piše Sinan GudževićBodoni Poesie Blätter su listovi dobrog papira i velikog formata, na kojima su odštampani stihovi. Prvi takav list, uramljen i pod staklom, vidio sam na zidu malog stana u Bodmanovoj kući u Gottliebenu, čim sam se u stan uselio, avgusta 2001.
Piše Sinan GudževićKad završi čitanje, Izet dođe do mene, klekne i kaže mi: ‘Drago dijete, šta ti je što toliko plačeš?’ To su prve riječi koje je Izet Sarajlić meni rekao. I onda mi je napisao evo ovu posvetu, na prvoj knjizi Sabranih djela koju sam iz Sarajeva donijela ovamo: ‘Za moju Sarajku u Konstancu Lejlu, ali da puno ne plače…’
Piše Sinan Gudžević